Kako prepoznati grlo koje donosi veći profit, i to već s 15 dana starosti?

Kako prepoznati životinju koja donosi veći profit, i to već s 15 dana starosti? Genetika danas nudi odgovore koje farmeri još jučer nisu mogli ni zamisliti. Dalo se to zaključiti nakon stručnog izlaganja Dubravka Pocrnje, stručnog savjetnika za govedarstvo u Odsjeku za animalnu proizvodnju i tehnologiju Federalnog agromediteranskog zavoda tijekom sastanka u FAZ-u.

Ovaj ekspert za stočarstvo govorio je o tome kako savremene genetske metode, uz pomoć tehnologije i precizne analize, postaju važan alat u unaprjeđenju stočarske proizvodnje. U sklopu svoje prezentacije predstavio je i elemente modernog uzgojno-selekcijskog rada, s fokusom na genetski potencijal i ekonomsku efikasnost proizvodnje.

U središtu svakog uzgojnog programa, nalazi se jasno definiran cilj: povećanje efikasnosti, smanjenje troškova, ušteda rada i povećanje profita. Tehnologija, kako ističe Pocrnja, treba služiti proizvođaču, a ne obrnuto, a krajnji cilj svakog programa je komercijalnog karaktera.

Funkcionalna shema uzgoja
Postoje različiti modeli uzgojnih programa. Jedan od njih je sa horizontalno, ravnom strukturom, gdje gotovo sve ženke mogu biti uključene u uzgoj. U ovom modelu udruženja uzgajivača često ima značajniju ulogu u odabiru mužjaka.

"Drugi tip su programi sa selekcijskim nukleusom, koji mogu biti zatvoreni ili otvoreni. U zatvorenim, rasplodne životinje su koncentrirane u specijaliziranim farmama, dok otvoreni modeli omogućavaju uključivanje visokovrijednih jedinki iz opće populacije", pojašnjava Pocrnja.

Svaki ozbiljan uzgojni program, dodaje, mora počivati na preciznom prikupljanju podataka: fenotipskih, genotipskih, rodovničkih i proizvodnih. Genomska analiza putem DNA uzorkovanja sve više dobiva na značaju, a sve metode moraju biti standardizirane prema međunarodnim normama (ICAR, ISAG).

Genetski modeli koji se koriste uključuju linearne mješovite modele (LMM), BLUP metodu, genomske selekcijske modele (GS), studije asocijacije na nivou genoma (GWAS) i metode strojnog učenja.

"Ovi modeli omogućavaju preciznu analizu i selekciju životinja s najvišim genetskim potencijalom", kaže Pocrnja.

Genetika u praksi
Kroz genetsku selekciju poboljšava se kvaliteta i potencijal stada. Osobine poput prinosa mlijeka, udjela masti i proteina, lakše teljenje i stopa gravidnosti kćeri, direktno su povezane s genetskim naslijeđem. Korištenje EBV (procijenjene uzgojne vrijednosti) i parametra net merit omogućava proizvođačima da donesu bolje selekcijske odluke.

U praktičnom primjeru koji je Pocrnja predstavio, prikazana je razlika između dva bika iz istog stada.

"Iako slične mase, jedan bik je imao znatno bolju konverziju hrane. Takva razlika se ne može uočiti vizualno, ali genetskom analizom postaje očita. Razlika u potrošnji hrane na godišnjem nivou može iznositi i nekoliko tona, što značajno utječe na ekonomiku proizvodnje", pojasnio je ovaj ekspert.

Trošak hrane pod kontrolom
Trošak hrane može činiti i do 70% varijabilnih troškova u stočarskoj proizvodnji. Zato je selekcija životinja s boljom iskoristivošću hrane jedan od najvažnijih ciljeva. Parametar NFE (net feed efficiency) u korelaciji je s EBV-om i koristi se za predikciju efikasnosti na individualnoj razini.

"U praksi to znači bolji metabolički učinak, brži prirast i manji trošak hrane za isti output. Ovakva selekcija je ključna za profitabilnost, naročito u tovnom govedarstvu", naglasio je.

Evaluacija uzgojnih programa uključuje analizu proizvodnog sustava, provjeru matičnih knjiga, praćenje podataka i usklađenost s ciljevima. Korištenjem softverskih alata poput AlphaSimR može se pratiti genetski napredak i ekonomski učinak.

Kao zaključak, Pocrnja ističe da se već u ranoj dobi životinje, već s 15 dana starosti, putem genomske analize može dobiti uvid u njen potencijal, izražen kroz percentil. Takav pristup omogućava uzgajivačima da unaprijed znaju s kakvim materijalom raspolažu i planiraju selekciju sa većom sigurnošću.