Kako je nastala hit krema za kojom su Hrvati ludi: Jedino me bilo strah da ne osramotim babu Zoru

Zorina mast, prirodna krema za kožne tegobe koju je više od 50 godina izrađivala Zora Čipčić iz Dugopolja, poznata je u cijeloj Dalmaciji, a zahvaljujući njezinu unuku Goranu Čipčiću, 23-godišnjem prvostupniku ekonomije, pobjedniku u prvoj sezoni projekta Startaj Hrvatska, okitila se titulom Hit proizvoda 2020., izborila mjesto na policama Spara i Interspara te osvaja potrošače diljem Lijepe Naše.

Priča o čudotvornoj masti koja liječi opekline, ali i ostale kožne tegobe, nije samo priča o tajnama narodne medicine koje se prenose s koljena na koljeno ni samo priča o poduzetničkom uspjehu. To je priča o neizmjernoj uzajamnoj ljubavi i poštovanju unuka i bake.

– Kad sam se upustio u ovo, najviše me strah bilo da ne osramotim babu i njezinu mast, zbog koje su na naša vrata kucali ljudi iz svih dijelova Dalmacije koji su se opekli ili imali neke druge kožne probleme. Baba je, otkad znam za sebe, svima pomagala, kuhala je mast, nikada nije naplaćivala za djecu ni ljudima koji imaju rak ili onima koji su joj se jako svidjeli i stekla je veliki ugled. Svi u Dalmaciji znaju za babu Zoru. Zadovoljan sam što je baba sretna i ponosna na mene, a i zato što njezina mast može pomoći puno većem broju ljudi, mada je ona, otkako je pala i slomila kuk, više ne pravi – kaže nam Goran, kojega smo posjetili u 150 godina staroj, kamenoj kući u Dugopolju u kojoj živi sa svojom babom Zorom. – Ja sam kremu naučila raditi još dok sam bila cura u Dicmu tako što sam gledala svoju babu i mater kako su to radile. Kad sam se udala, nisam radila kreme, a moja sestra u Dicmu, koja se udala tek u 67. godini, nastavila ih je raditi i ona je meni baš pokazala kako triba – govori Zora.

Mast traže i u Americi
Prvu kremu, po recepturi svoje majke i bake, Zora je napravila 1965. godine. – Opekla se jedna baba u susjedstvu, zločesta je bila, ali bilo mi je žao. Kuhala je krumpire, a voda od vrućih krumpira gora je od vruće masti, i prolila joj se po nozi. Grozno je izgledalo i rekla sam joj da je moja mater pravila mast za opekline i ponudila da ću joj napraviti. Ona mi je donijela zovu i saće, odnosno vosak, i ja sam njoj napravila mast. Poslije toga ona je u selu svakome nogu pokazivala i govorila kako sam joj mast napravila i da joj je sve prošlo. I tako je počelo. Tko se u selu opekao, evo ga kod mene, nosi zovu, saće i ulje i ja sam kuhala svima kreme. Netko bi dao bocu ulja, netko kavu, netko ništa. Onda su mi doveli malog od osam godina, pržila mu baba krumpire, on je povukao tavu, svuda ga je opeklo. S njim su otišli u bolnicu, doveli ga na plastiku, tamo je bio dr. Brajčić i nakon deset dana ga je pustio kući i rekao da će ožiljak ostati jer pravog lijeka nema. Njegova mater čula je za mene, došla, ja sam joj napravila mast. Sve mu je prošlo. Odvela je dite dr. Brajčiću i kada je on vidio kako to dobro izgleda, počeo mi je slati opečenu djecu. Nisu svi doktori to dobro prihvatili, njegov šef mu je rekao da će mu dati otkaz, ali i on se poslije uvjerio da je sve kako triba. Tako se za mene na daleko pročulo, i to ne samo u Dalmaciji. Moja mast išla je u Njemačku, čak i u Ameriku – kaže nam baka Zora.