Kad kornjače jurnu kao gazele

Najgora poslijeratna financijska kriza je završena. Stigla je nenadano 2008. i nakon otprilike 18 mjeseci nestala je gotovo jednakom brzinom kojom je i došla. Programi za spašavanje banaka vrijedni 5 bilijuna eura i kejnezijanski programi poticaja vrijedni bilijun eura spriječili su krah, piše Hans-Werner Sinn, profesor ekonomije i javnih financija na Minhenskom sveučilištu i predsjednik Ifo instituta u članku objavljenom u The Japan Timesu.

Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) svjetski BDP prošle godine pao je za 0,6 posto. U ovoj godini očekuje se njegov rast od 4,6 posto, a u sljedećoj rast za 4,3 posto. Riječ je stopama rasta koje su više od prosječnog rasta u posljednja tri desetljeća. No, europska dužnička kriza još uvijek traje i tržišta nemaju puno povjerenje u trenutačno zatišje. Premije za rizik koje zemlje u financijskim problemima moraju plaćati još uvijek su visoke i ukazuju da se rizično razdoblje nastavlja, navodi Sinn.

Grčke premije na kamatne stope u usporedbi s njemačkim desetogodišnjim državnim obveznicama 20. kolovoza iznosile su 8,6 posto, što je više nego krajem travnja kada je Grčka bila praktički postala insolventna i Europska unija pripremala je za nju mjere spašavanja. Kamatne marže Irske i Portugala također rastu, premda se krajem srpnja činilo da će divovski spasonosni paket vrijedan 920 milijardi eura, koji su kreirale zemlje eurozone, EU, MMF i Europska središnja banka, primiriti tržišta.

Svijet je podijeljen u dvije grupe zemalja: one koje su proživjele snažan oporavak i one koje kaskaju za prvom grupom i signaliziraju da imaju nove probleme. BRIC zemlje – Brazil, Rusija, Indija i Kina – pripadaju prvoj grupi. Čak i Rusija, u kojoj je oporavak bio težak i mlak, u ovoj godini očekuje rast BDP-a od 4,3 posto. Kina ostaje lider, sa stopom rasta oko 10 posto.

U drugoj grupi su zemlje koje imaju dužničke probleme, a prije svih to su Sjedinjene Američke Države. Iako SAD očekuju da će njihov BDP ove godine narasti za 3,3 posto i u sljedećoj za 2,9 posto – što je otprilike prosječan rast u posljednjih trideset godina, teško je govoriti o samoodrživom oporavku ako se očekuje da će fiskalni deficit u ovoj godini dosegnuti vrtoglavih 11 posto BDP-a, da bi se u 2011. spustio na još uvijek visokih 8,2 posto. SAD više ne brinu zbog rasta nezaposlenosti, no trenutačna stopa nezaposlenosti od 9,5 posto je vrlo visoka za njihove pojmove, otprilike dvostruko veća nego na početku recesije.

Tržište nekretnina čiji je kolaps uzrokovao krizu je još uvijek problematično. U proljeće prošle godine činilo se da se Case-Shiller indeks obiteljskih domova oporavio, nakon što je pao za 34 posto u usporedbi s prošlim procvatom tržišta. No, od tada su cijene domova fiksne i ne pokazuju nikakav vidljivi trend. Gradnja obiteljskih kuća u svibnju 2010. bila je na najnižoj razini od 1963. kada je ovaj pokazatelj uveden. Cijene poslovnih nekretnina od svibnja do lipnja ove godine pale su za alarmantnih 4 posto. Sve ovo ima negativne posjedice na američku potrošnju, posebice na građevinsku industriju i bankovni sustav. Štoviše, unatoč nedavnoj reformi zakona o bankarstvu, SAD još uvijek nisu riješile strukturalne nedostatke svojih tržišta kapitala.

Glavni je problem da je priljev stranih kredita smanjen jer se američke vrijednosnice, koje su podržane hipotekarnim kreditima, i derivati koji se temelje njima, nisu mogle gotovo nigdje prodati. To tržište je jednostavno nestalo i godišnje iznos emisija naglo je pao za 97 posto – s 1,9 bilijuna na samo 50 milijardi dolara – između 1996. i 2009. Kako bi se spriječio krah američkog gospodarstva gotovo svo (95 posto) stambeno financiranje u 2009. moralo je ići preko državnih agencija Fannie Mae, Freddie Mac i Ginnie Mae.

U Europi je situacija također raznolika. Zemlje koje su proživjele procvat – Grčka, Irska i Španjolska – još uvijek su u recesiji i njihov BDP će i dalje padati, piše JT. Stopa nezaposlenosti u Španjolskoj, jednoj od najjačih europskih ekonomija, naglo je narasla na 20 posto i nema naznaka da će se smanjiti. Španjolsko gospodarstvo prošle godine oslabilo je za 3,6 posto, a u ovoj godini očekuje se daljnje slabljenje za 0,4 posto. Predviđa se da će Finska, Velika Britanija i Italija imati stope rasta BDP ispod prosjeka.

Najjača europska ekonomija, Njemačka, proživljava pak iznenađujuće jaki ekonomski polet. Ifo indeks poslovnog ciklusa trenutačno jasno pokazuje da je Njemačka u razdoblju procvata i što se tiče očekivanja i procjena trenutačne situacije. Ustvari, u pedeset godina postojanja tog pokazatelja, on ikada nije rastao tako naglo kao što je narastao u prošlih dvanaest mjeseci, navodi Sinn. Očekuje se da će njemačka ekonomija, koja je godinama bila europski mlitavac, narasti ove godine 3 ili više posto, dok je prosječan rast EU-15 (i EU-27) samo 1,1 posto.

Njemačko tržište rada je također pokazalo čudesni preokret. Stopa nezaposlenosti je sada na 7 posto i tek je malo niža nego na vrhuncu zadnjeg procvata, u jesen 2008., a i očekuje se da će još pasti. No, druga najjača europska ekonomija, Francuska, ima problema. Stopa nezaposlenosti iznosi 10 posto, a BDP-a će ove godine rasti otprilike 1,3 posto, što je samo malo više od EU prosjeka. Dok je njemačka stopa nezaposlenosti znatno niža nego prilikom prethodnog procvata, francuska stopa je znatno viša od najviše stope zabilježene tijekom prethodne krize (2004.-2005.).

Objašnjenje za ovo podjelu jest da zemlje poput Grčke, Španjolske i SAD-a, koje su proživljavale dugi procvat financiran stranim kapitalom, sada imaju problem jer ga ne mogu pronaći. Njima nasuprot su zemlje koje su izvozile kapital i koje sada imaju višak likvidnosti jer kapital ne odlazi u „zasićene“ zemlje, tumači Hans-Werner Sinn. Ovaj višak sredstava namijenjenih kreditiranju rezultira dodatnom potrošnjom i ulaganjima, te potiče procvat. Zapadni svijet proživljava proces ponovnog uspostavljanja ravnoteže portfelja, koji obrće međunarodno rangiranje stopa rasta u usporedbi s onima koje su bile prije krize.

Bivši prvaci sada lipsaju na stazi, dok bivše kornjače jure poput gazela, zaključuje Hans-Werner Sinn, profesor ekonomije i javnih financija na Minhenskom sveučilištu i predsjednik Ifo instituta u članku za Japan Times.