Iz voćnjaka s više od 2.000 stabala jabuka izrasla je - BaŠcha

"Život na OPG-u može se opisati u tri riječi: rad, priroda, sloboda. Sve je u tome rečeno. To je život koji te umori, ali ti napuni baterije. U kojem sve što napraviš vidiš, dotakneš i znaš da si stvorio svojim rukama. I to je najveća nagrada“, kaže nam Bruno Šimunović, vlasnik BaŠche u sklopu koje se nalazi veliki voćnjak s više od 2.000 stabala različitih sorti jabuka.

Dani jabuka koji su se odvijali dva vikenda u BaŠchi, krajem rujna i početkom listopada, okupio je brojne posjetitelje koji su mogli doći i nabrati jabuke izravno s grane, a zatim ih kupiti po simboličnoj cijeni od 50 centi po kilogramu.

"Svi koji su nas obišli u ta dva vikenda imali su pravi mali obiteljski izlet. Jer osim ubrati plodove, mogli su boćati, igrati odbojku, opustiti se u prekrasnom zelenilu i družiti u prirodi“, dodaje.

Početak priče
No, prije nego su otvorili svoje mjesto druženja koje se nalazi u osječkom Stadionskom naselju, bio je OPG Šimunović.

"Tata Kruno je prije 18 godina posadio voćnjak jabuka i otvorio poljoprivredno gospodarstvo. Zapravo, priča kreće još od mog dide Ive koji je na ovoj zemlji od jednog hektara imao njivu, a u prednjem dijelu, gdje je sada središnji dio našeg objekta, imao bašču", prisjeća se Bruno.

Dida je bitna karika u cjelokupnoj priči. Za početak zemlja je njegova, a i samo ime djelomično je potaknuto činjenicom da je na ovom mjestu nekada zaista i bio veliki vrt.

"Prije više od 20 godina posadio je lješnjake koji sada čine živu ogradu s prekrasnim ulazom poput tunela – bez kojih bi cijeli prostor bio puno manje atraktivan i ne bi imao tu čar“, objašnjava.

No, vratimo se u bližu prošlost, u vrijeme kada je voćnjak počeo dobivati svoj sadašnji oblik. U njemu imaju brojne sorte jabuka. Idared, Zlatni delišes, Granny Smith i Jonagold.

"Tu zapravo kreće i moj prvi doticaj s poljoprivredom. Tata je otišao u mirovinu i bavio se vrtom, ali sam mu malo-pomalo počeo uskakati u pomoć i provoditi sve više vremena u prirodi i među jabukama. Moram priznati da smo brzo kliknuli", prisjeća se.

S vremenom je to postalo više od hobija. Pretvorilo se u pravi zajednički projekt. Postalo je mjesto gdje su rasli zajedno, učili i stvarali. Polako su nadograđivali prostor - i građevinski i biljnim fondom - te je on postajao sve privlačniji.

Bruno napominje da je cijela obitelj sve više voljela dolaziti u voćnjak. Tu se počela rađati ideja o prostoru koji bi ponudili i svojim sugrađanima.

Nove ideje
Uglavnom, nakon vrlo kratkog istraživanja došao je do računice i odlučio se upustiti u projekt uređenja prostora namijenjenog iznajmljivanju u svrhu raznih vrsta proslava ili jednostavno, opuštenog druženja.

"Na poslu sam uzeo godinu dana neplaćenog dopusta i krenuo u realizaciju. Zapravo sam gotovo sve napravio vlastitim rukama i vlastitim trudom, ali i s velikim zadovoljstvom. Uživao sam u stvaranju nečeg novog i lijepog. Kako je projekt odmicao i bližio se svome kraju, bio sam siguran u puni uspjeh - što se na koncu i dogodilo“, kazuje.

Tada je shvatio da je to tek početak jedne puno veće priče. Iz njegove strasti i marljivosti prirodno je proizašao i novi korak. Prebacio je OPG na sebe, a obrt BaŠcha otvorio u jesen 2024. Spravim radom kreću u proljeće ove godine i od tada se u tom prostoru igralo, družilo i uživalo - oko 6.400 ljudi i djece.

Brzo su jabuke pale u drugi plan, ali one su i dalje tu. A oko njih uvijek ima posla. Košnja, špricanje, prorjeđivanje...

"Najveći posao je rezidba koju obavlja tata, ali to ćemo od ove godine ukinuti. Platit ćemo radnike koji će to odraditi. Pa ovim putem pozivamo znalce rezidbe da nam se jave“, uz osmijeh dodaje.

Voćnjak je postajao sve zahtjevniji, ali i sve ozbiljniji projekt, a s obzirom na to da se Bašcha pokazala uspješnim projektom shvatili su da cjelokupni posao traži drugačiju organizaciju

"Na koncu dolazi berba i ubiranje plodova rada, ali sada više nemamo vremena za berbu kakvu smo imali do sada. Prije je to bilo okupljanje prijatelja i rodbine. U dva vikenda bi ga obrali, a tek tada bi krenuo posao s prodajom, koju smo radili malim otkupljivačima i prodajom na gajbe unutar OPG-a. Ono što nije bilo za prodaju išlo je u sok“, kaže Bruno.

Mutni sok od jabuke, od kojega su napravili i brend simpatičnog naziva "Sokić“, s prekrasnom ambalažom koju je osmislio prijatelj, a ilustracije je radila jedna akademska slikarica. Sok se radi klasičnim hladnim prešanjem, bez ikakvih dodataka, ali ono što ga čini boljim i drugačijim, priča nam Bruno, jest činjenica da u njega idu samo potpuno zrele i sočne jabuke u savršenom omjeru sorti, kako bi se dobio balans kiselog i slatkog okusa.

Dani jabuka
Međutim, situacija se promijenila i više nemaju vremena za klasičnu berbu i sve što ona nosi sa sobom. Stoga su pronašli rješenje u danima otvorenih vrata, odnosno Danima jabuka.

"Dogodila se takva sinergija našeg OPG-a, BaŠche i gostiju berača-izletnika da to nismo mogli ni zamisliti. Imali smo izvrstan odaziv! Po našim procjenama, u ta dva vikenda kroz voćnjak je prošlo više od 2.000 ljudi. Bili su tu umirovljenici, mladi, obitelji s djecom, bake i djedovi s unucima, vrtićke skupine... Prekrasno!“, ispričao nam je Bruno.

Tih dana živio je kao nikada. Svaka nova skupina posjetitelja unosila je dodatnu energiju i potvrdu da rade pravu stvar.

"Što je najvažnije - svi su bili oduševljeni, uključujući goste, mene i cijelu moju obitelj koja je bila uključena. U pravom smislu fraze win-win situacija. U dva vikenda obran je cijeli voćnjak, a mi možemo nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima“, zaključuje.