Integracija stranih radnika: Poslodavci su tu da rješavaju probleme

Zakon o strancima trebao bi, među ostalim, uvesti obvezne programe učenja hrvatskoga jezika za strane radnike
Nikad više stranih radnika u Hrvatskoj – prošle je godine podneseno 286 tisuća zahtjeva za dozvolu za boravak i rad, što je 22 posto više nego 2023., a izdano ih je 206.529, gotovo 20 posto više nego godinu prije. Prema najnovijim podacima, trenutačno u zemlji rade 113.504 strana radnika s vrijedećom radnom dozvolom. Najviše ih je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu, industriji, prometu i trgovini. No kako se ti radnici integriraju u našu sredinu kad jedva znaju pozdraviti na hrvatskom jeziku? Kako se nose s kulturnim razlikama? I kako se snalaze s viškom slobodnog vremena i u timovima u kojima rade i njihovi zakleti neprijatelji, s kojima nekada dijele i postelju? O, da, i toga ima.

Snađi se, druže!
S obzirom na to da na naše upite nije odgovorio nijedan predstavnik poslodavaca, ni javne tvrtke koje svoje opustjele redove popunjavaju strancima, ni klasični privatni sektor, ni ijedna od tvrtki koje bez strane radne snage ne bi mogle pružati usluge, stranci se, možemo nagađati, snalaze kako znaju. I uglavnom šute jer jezik ne znaju. Ili govore, ali ih mi ne čujemo jer ih ne razumijemo. U takvim okolnostima ne začuđuje što se strani radnici u Hrvatskoj učestalo žale na kršenje radnih prava, na neisplatu plaća, na prekovremeni rad bez primjerene naknade, na loše uvjete smještaja te na prijetnje i oduzimanje dokumenata. Nikako ne pomaže jezična barijera, što bi trebao promijeniti novi zakon o strancima o kojem se još raspravlja u Hrvatskom saboru i koji će, među ostalim, uvesti obvezne programe učenja hrvatskoga jezika za strane radnike. No, ako je vjerovati stručnjacima, ni te zakonske odredbe neće riješiti sve probleme. To mogu samo poslodavci!

Prvi susret stranog radnika s predstavnicima zemlje u koju dolazi na rad ide preko agencija pri posredovanju u zapošljavanju poput Job Huntera, koji je osnovala i vodi Manuela Vukelić. Premda, ističe ona, agencija provodi prvu selekciju i uvodi radnike u posao, a nakon posredovanja pri dobivanju dozvole većinu ostalog posla trebali bi ipak obaviti poslodavci. Neki obave svoj posao temeljito i predano, neki ne toliko, ali, dodaje, iskustva koja ona ima većinom su dobra te strani radnici usprkos neznanju hrvatskoga jezika s domaćim radnicima brzo pronađu zajednički jezik. No, iskrena je, izazova ne manjka.

– Pokazalo se da je zapošljavanje radnika iz različitih etničkih skupina među kojima postoje razne tenzije o kojima poslodavci nisu bili upoznati prilično škakljivo, zbog čega, primjerice, poslodavcima u velikim sustavima savjetujemo da zapošljavaju radnike iz samo jedne etničke skupine ili samo jedne zemlje – preporučuje poslodavcima Vukelić i navodi još jednu situaciju u kojoj stranim radnicima treba pomoć.

Oni su, naime, iznenađeni osmosatnim radnim vremenom u Hrvatskoj jer su u zemljama iz kojih dolaze često radili i više od deset sati na dan te zapravo nisu imali slobodnog vremena.

– U Hrvatskoj odjednom imaju mnogo slobodnog vremena i ne znaju što bi sa sobom. U tome bi mogla pomoći lokalna zajednica, sportske udruge i udruge civilnog društva. Tako i imamo nekoliko dobrih primjera u kojima su strani radnici u život lokalne zajednice uključeni u sklopu organizacije sportskih događaja, osobito u sportovima popularnima u njihovim zemljama, u kriketu i odbojci – istaknula je Vukelić.