Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

21 Sij 2020

Igor Romić bavi se zanatom koji se nije promijenio 4000 godina. Ide mu odlično

Izvor: www.index.hr · Autor: Marko Repecki  

Igor Romić bavi se zanatom koji se nije promijenio 4000 godina. Ide mu odlično

"SVIJET ide naprijed, na nove tehnologije, a ja se bavim poslom koji se nije promijenio četiri tisuće godina", kaže nam Igor Romić, jedan od posljednjih lončara u Hrvatskoj, koji je u taj zanat krenuo 2003. godine i s vremenom ga pretvorio u vrlo uspješan posao.

Radi tanjure za vrhunske restorane

Romić se danas bavi uglavnom izradom tanjura za vrhunske restorane, koji osim na kvalitetu hrane moraju paziti i na sve prateće detalje. Ako ste jeli u šibenskom Pelegriniju, koji je među prvima u Hrvatskoj dobio Michelinovu zvjezdicu, onda vam je hrana vjerojatno bila prezentirana upravo na Romićevom tanjuru.

Početak bavljenja lončarstvom u Hrvatskoj nije bio jednostavan jer se taj zanat nema od koga naučiti.

"Početak je bio prilično zahtjevan. Nema škole, nema udžbenika, knjige o tome ili su napisane diletantski ili su takve da ništa ne razumiješ. Nemaš neku osnovu od koje možeš krenuti, nego zaroniš sam i radiš. Prve godine bacio sam pet tona gline već ispečene keramike. To treba izdržati. Treba imati volju godinu dana bacati ono što napraviš. Tako da moraš biti tvrdoglav i pomalo frik. Zabiješ se u neku sobu i radiš s glinom koja te ne sluša", kaže Romić.

Preko noći odlučio da će raditi s glinom

Prije ovog posla Romić je bio kuhar, što mu je i struka. Kasnije se zaposlio kao komercijalist, ali mu je odjednom došlo da se bavi glinom i keramikom.

"Glupo mi je reći, ali samo odjednom mi je došlo da vrtim glinu. Čak sam sanjao da to radim. Kao u filmovima, probudio sam se i odlučio da je to - to. Radio sam tada nekakav posao komercijalista koji je bio sulud i potpuno besmislen. Ja sam manualac, volim raditi s rukama i s tim poslom nikako nisam bio zadovoljan. Po zanimanju sam inače kuhar, to sam radio 14 godina i bilo mi je fora, uživao sam u tome, no došlo je do zasićenja. Obrt sam otvorio odmah, nisam znao ništa, ali zabio sam sjekiru i rekao sam to je to. Na početku sam želio raditi tanjure, no 2003., kada sam kretao, nije bilo tržišta za to, restorani su bili: ćevapi, sarma, tripice... Napravio sam par tanjura, prvu seriju, no nitko nije ni trepnuo. Nisam prodao niti jedan. Onda sam počeo raditi suvenire i sve drugo što su ljudi htjeli. Radio sam sve živo, promotivne artikle za firme, svašta smo radili", kaže Romić.

Vrhunski restorani za svaki meni žele imati posebne tanjure

No posljednjih godina, kako se u Hrvatskoj razvila restoranska scena, Romić se vratio onome što je na početku želio raditi - tanjurima.

"Radim uglavnom za restorane. Povremeno napravim nešto i za privatne naručioce, ali restorani su mi glavni kupci. To su neki od najpoznatijih restorana, poput Pelegrinija, Dubravkinog puta, restorana Pod zidom itd. Suradnja s restoranima izgleda ovako: dođu kuhar i šef sale i objasne kakvo jelo imaju na meniju i kakav tanjur za njega trebaju. Ustvari traže tanjur koji bi istaknuo njihovo jelo. Sad restorani imaju sezonske menije, nitko nema pet godina isti meni i onda za svaku sezonu traže nove tanjure na kojem će moći najbolje prezentirati jela. Napravimo skicu, pogledamo uzorke i idemo raditi", govori nam Romić

"Ubije te kad moraš baciti tanjur na kojem si radio 12 dana"

"Zadnjih nekoliko godina stvorio sam ime na tom polju i fora je to što ja to zaista radim ručno, na lončarskom kolu, na tradicionalan način. To je zanat pred izumiranjem jer je tako teško to raditi. Teško je to što traži stalnu koncentraciju. Na jednom tanjuru imaš 12 operacija. I u svakoj od njih možeš nepopravljivo pogriješiti, a ako pogriješiš, možeš tanjur baciti. Ako u prvoj fazi pogriješiš, to je manji problem, ali ako si u zadnjoj fazi, već 12 dana radiš na tanjuru i pogriješiš pa ga moraš baciti - to te ubije. A zamisli kako je kad radiš 200 tanjura za jedan restoran", kaže Romić.

"Ovaj posao je potpuno izvan današnjih standarda poslovanja"

Opisao nam je i postupak proizvodnje jednog komada - od gline do gotovog proizvoda.

"Uzmeš glinu, koja je uglavnom iz Njemačke, nešto iz Engleske, izmijesiš je, moraš je oživjeti. Ona dolazi u četvrtastim balama, a ona zapamti taj oblik i sad ti trebaš staviti na kolo i izvrtiti nešto okruglo, a ona se uporno hoće vratiti u taj svoj četvrtasti oblik. Znači prvo je moraš premijesiti, staviš na kolo, izvrtiš osnovu tanjura, sutra vratiš na kolo, doradiš formu do kraja, staviš na sušenje. Nakon nekoliko dana ide prvo pečenje i tada dobiješ tzv. biskvit - keramiku bez glazure. Nakon toga nanosiš glazuru i ponovno ide u peć. Prvo pečenje je 24 sata, drugo 30 do 35 sati. To je jedan proces u kojem moraš držati pažnju od početka do kraja. Dugotrajan je, spor je, potpuno van današnjih standarda poslovanja. Kao da danas fotografiraš neki događaj analognim fotoaparatom. Svijet ide na nove tehnologije, a ja se bavim poslom koji se nije promijenio četiri tisuće godina. To je i prednost i mana. Mana je to što ne možeš ljudima objasniti da ne možeš do petka napraviti 50 tisuća šalica - imao sam taj upit. S druge strane je prednost jer se malo ljudi time bavi. Imaš svoje tržište. Praktički svatko tko nešto takvo treba kontaktira mene", kaže Romić.


Komentari članka

Vezani članci

Nataša Mihajlović: Izgradila milijunski biznis, ali ne želi veliku kompaniju

16.11.2026.

U novoj epizodi Liderova podcasta vlasnica P2P Logisticsa podijelila svoju poduzetničku priču i otkrila kako se vodi logistički biznis

Anamaria prkosi divovima: Dobit joj porasla više od 500 posto

16.11.2026.

Obiteljska tvrtka Vučkovac ostvarila je 15,5 milijuna eura prihoda, širi ponudu na matchu i razmatra ulazak u proizvodnju kapsula za kavu

Trideset godina osječkog BIOS-a

29.10.2026.

Od početka djelovanja poduzetničkog inkubatora oko 400 tvrtki koristilo je BIOS-ovu infrastrukturu kako bi napravilo prve poduzetničke korake. Tvrtke iz BIOS-a zapošljavaju u ovom trenutku oko 900 radnika.

Kako je berba maslina u Bolu spojila slavonsko srce i brački kamen

26.10.2026.

Ova berba ima i duboku, tihu stranu. Svaki ubačeni plod u kašetu ujedno je i tiha molitva i prisjećanje na mladu Magdalenu, suprugu Ivana Pfeifera, koja je preminula prije četiri godine usred berbe

Cilj je imati dvadeset Wandijinih lokacija u sljedeće dvije-tri godine

26.10.2026.

U projekt koji se temelji na VR-u bračni je par uložio je 700-tinjak tisuća eura, pokusni projekt mogao bi se uskoro proširiti izvan RH

Tag cloud

  1. 2936 članka imaju tag turizam
  2. 2756 članka imaju tag hrvatska
  3. 1541 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  4. 1844 članka imaju tag svijet
  5. 1412 članka imaju tag ict
  6. 1599 članka imaju tag poljoprivreda
  7. 2023 članka imaju tag financije
  8. 545 članka imaju tag krediti
  9. 1668 članka imaju tag izvoz
  10. 1334 članka imaju tag trgovina
  11. 1388 članka imaju tag industrija
  12. 1277 članka imaju tag investicije
  13. 1091 članka imaju tag zapošljavanje
  14. 1106 članka imaju tag menadžment
  15. 722 članka imaju tag tehnologija
  16. 1194 članka imaju tag EU
  17. 882 članka imaju tag poduzetništvo
  18. 706 članka imaju tag opg
  19. 464 članka imaju tag BDP
  20. 555 članka imaju tag porezi
  21. 391 članka imaju tag kompanije
  22. 804 članka imaju tag maloprodaja
  23. 570 članka imaju tag poticaji
  24. 535 članka imaju tag hotelijerstvo
  25. 717 članka imaju tag marketing
  26. 416 članka imaju tag potpore
  27. 468 članka imaju tag start up
  28. 386 članka imaju tag žensko poduzetništvo
  29. 431 članka imaju tag vlada
  30. 458 članka imaju tag koronavirus
  31. 518 članka imaju tag eu fondovi
  32. 966 članka imaju tag kriza
  33. 498 članka imaju tag gospodarstvo
  34. 444 članka imaju tag osijek
  35. 536 članka imaju tag obrazovanje
  36. 500 članka imaju tag prehrambena industrija
  37. 521 članka imaju tag dzs
  38. 459 članka imaju tag energetika
  39. 420 članka imaju tag hnb
  40. 349 članka imaju tag hgk