Hrvatski menadžeri konkurentniji od hrvatske ekonomije

Boris Nemšić u telekomunikacijama je postao najuspješniji globalni hrvatski menadžer. Na visokim su pozicijama i Siniša Krajnović u Ericssonu, Krešimir Marušić u Deutsche banci i mnogi drugi

Zašto baš Tihomir Orešković?' pitaše se mnogi koji su, ruku na srce, za njegovo ime slabo čuli. Ako je netko doista htio ‘crème de la crème’ menadžerska imena, mogao ih je potražiti po multinacionalkama raznih profila. Hrvati su u svijetu korporacija prilično tražena ‘roba’, koliko se god to iz naše učmale perspektive u kojoj nitko nikomu ne valja činilo nevjerojatnim. Nova je vlast, koja samo što se nije utemeljila, mogla, recimo, za prvu poziciju pitati Borisa Nemšića, bosanskoga Hrvata koji slovi za najuspješnijega menadžera s ovih prostora. Bio je, među ostalim, CEO Vipneta, Mobilkoma Austrije, Telekom Austria grupe, a danas je prvi čovjek I-New Unified Mobile Solutionsa, član Uprave Frequentisa, osnivač i direktor Time-Techa GmbH, član Delta Partners grupe te Savjeta Vern’a.

Siniša Krajnović postao je potpredsjednik Ericssona zadužen za razvoj – na čelu je posebnog odjela koji globalno upravlja s desetak istraživačkih centara u kojima radi 12 tisuća inženjera. Na toj je poziciji ne samo zbog obrazovanja koje je, među ostalim, stekao u Hrvatskoj, SAD-u i Velikoj Britaniji, već i zahvaljujući multikulturnom iskustvu radeći u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Japanu, Mađarskoj i Švedskoj.

Krešimir Marušić posve sigurno ima bolje financijske referencije od Oreškovića – direktor je u Deutsche banci u New Yorku. U posljednjih 18 godina u svijetu financija skupio je iskustvo ‘lidershipa’ u bankarstvu te u konzultantskim, transakcijskim i revizorskim poslovima, a u Deutsche banci trenutačno vodi program upravljanja rizikom i kapitalom.

Visoko je u svijetu financija pozicionirana i Valentina Antill (otac joj je poznati novinar Krešimir Džeba). I ona je u New Yorku, ali u City banci. Na poziciji direktorice za globalna tržišta upravlja strateškim rizicima, dakle investicijskim bankarstvom. Kaže kako je ključna stvar za njezin odabir na tu funkciju bila diploma Yalea, jednog od fakulteta iz Ivy lige.

– Velike se banke tipično fokusiraju na vrhunske škole kad traže ljude za investicijsko bankarstvo. Iz iskustva, a surađujem s ljudima iz stotinu zemalja, ne bih rekla da postoje nacionalne razlike u konkurentnosti. To što Hrvatska nije konkurentna, ne znači da nisu konkurentni hrvatski stručnjaci – zaključuje Antill.

Još je jedna dama visoko pozicionirana. Azra Bračković u Exxon Mobileu, jednoj od vodećih naftnih kompanija u svijetu, upravlja nabavom za sjevernu Europu i nosi se s proračunom od čak tri milijarde dolara.

Coca-Cola je prilično izdašan izvor menadžera razasutih po svijetu, od kojih su se neki vratili na pozicije u Hrvatsku, primjerice Bruno Filipi, iskusan menadžer s radnim iskustvom na tri kontinenta. U Atlantic Grupu stigao je potkraj prošle godine s pozicije predsjednika Coca-Cole South Pacific, gdje je bio odgovoran za Coca-Colino poslovanje u Australiji, na Novom Zelandu i pacifičkim otocima, a prije toga radio je u Coca-Colia Greater China kao potpredsjednik i generalni direktor za Kinu. U Atlanticu je kao direktor zadužen za strateško poslovno područje Sportska i aktivna prehrana. Iz Coca-Cole ‘šalju’ još nekoliko imena: Zoran Bogdanović regionalni je direktor za jugoistočnu Europu i Nigeriju, Zoran Vučinić predsjednik je poslovne jedinice za Rusiju, Ukrajinu i Bjelorusiju, Mirela Toljan Jakomin direktorica je Odjela za financije za Austriju i Sloveniju, Tanya Šplajt-Brainović radi na direktorskoj poziciji u Ljudskim potencijalima za cijelu Skupinu Coca-Cola Hellenic.

David Gaal, voditelj Ljudskih potencijala Nestléa Adriatic, kaže da je mnogo zaposlenika koji preuzimaju visoke menadžerske pozicije. Primjerice, Kruno Mervar od lani je direktor planiranja u lancu opskrbe za zonu Europa, Bliski istok i sjeverna Afrika u središnjici kompanije u Veveyu, a Olivera Međugorac prešla je početkom godine na položaj voditeljice javnih poslova za Europu sa sjedištem u Bruxellesu.

– Uza stručnost i visoki učinak u poslu koji obavljaju naši zaposlenici prepoznati su zbog visoke radne energije koju posjeduju, brze prilagodbe na nove situacije te kreativnosti u rješavaju poslovnih izazova – poručuju iz Nestléa.

Goran Krizmanić u Hrvatskoj je vjerojatno manje poznat, no ljubitelji Toyote sigurno ga poznaju. U toj tvrtki, koju je u Hrvatskoj postavio na noge, 15 je godina. Danas je glavni direktor za automobilsku distribuciju u centrali u Johanesburgu zaduženoj za poslovanje na dvadesetak tržišta u Africi.

– Kao jedan od kandidata za globalne lidere u kompaniji školovan sam u Japanu, Singapuru, Švicarskoj i Engleskoj. Vjerujem da ljudi sličnog iskustva i znanja mogu pomoći Hrvatskoj, no potrebno je okružje koje će omogućiti djelovanje prema jasno definiranim pravilima i s visokom razinom transparentnosti na koju smo naučeni poslujući u globalnim korporacijama – poručuje Krizmanić.

Ako bi se trebao ‘izračunati’ zajednički nazivnik njihova uspjeha, to su, bez sumnje – mobilnost i spremnost na prihvaćanje promjena. Zvuči poznato?