Hrvatska softverska industrija, veća nego ikad, zapravo je auto koji juri u politički zid

Ne riješi li Vlada do jeseni veliki problem hrvatske softverske industrije, možemo zaboraviti na njezin daljnji rast. Da, bit će lijepih primjera, ali oni će biti iznimke. Neće biti IT stručnjaka, glavnog pogonskog goriva za tisuće postojećih i tisuće novih softverskih tvrtki

Hrvatska je u posljednjih pet godina izgubila 14 tisuća programera ili, kako naši političari to vole opisivati, 14 tvornica programera. Ove godine iz Hrvatske će se iseliti 4000 IT stručnjaka ili četiri tvornice programera. Lani su domovinu napustile tri tvornice (3000) programera. Prije toga domovinu je u potrazi za boljim 'izvornim kodom' napuštalo u prosjeku oko dvije i pol tisuće programera godišnje, odnosno njih čak 10.000 u razdoblju od 2011. do 2014. godine.

Kad se obistini i ovogodišnja crna prognoza, moći ćemo reći da se u šest godina iz Hrvatske iselilo gotovo 20 tvornica (20.000) IT stručnjaka. Nisu posrijedi nečije odokativne procjene, već podaci DZS-a. Stanje je tim lošije što će, kad se ove godine iseli njih više od 4000, to značiti da će Hrvatsku prvi put napustiti više IT stručnjaka nego što će ih naš obrazovni sustav izbaciti na tržište. Hrvatske softverske tvrtke već teško pronalaze programere, a ove godine prvi put će ih početi gubiti a da nemaju načina doći do novih IT stručnjaka.

Izvest će pola mlrd. eura
Sve će se to dogoditi ove godine, kad smo napokon dobili službenu potvrdu Fine da hrvatska softverska industrija raste eksponencijalno, i to na bazi izvoza. Prema podacima udruge Hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera (CISEx), koji se pak temelje na podacima Fine, u 2010. godini izvoz softvera proizvedenog u Hrvatskoj bio je 744,2 milijuna kuna. Godinu kasnije popeo se na 989,9 milijuna kuna. U 2012. godini hrvatski izvoz softvera porastao je na 1,1 milijardu kuna, pa na 1,22 milijarde. U 2014. porastao je na 1,53 milijarde kuna, da bi lani skočio na 2,03 milijarde kuna.

U pet godina izvoz softvera se udvostručio! Lani je pak skočio za 501 milijun kuna. Nastavi li rasti tim tempom, Hrvatska će iduće godine izvesti softvera u vrijednosti pola milijarde eura, a 2020. godine hrvatski izvoz softvera premašit će milijardu eura. K tome, proizvodnja softvera na najboljem je putu da postane jedna od glavnih hrvatskih izvoznih grana. Već raste tri puta brže od rasta ukupnog robnog izvoza RH.

Lani su domaći proizvođači softvera povećali prodaju u inozemstvu 32,7 posto, a ukupan robni izvoz Hrvatske porastao je za 11,6 posto. Također, izvoz softvera 2011. godine činio je 1,4 posto hrvatskog izvoza, a lani se udvostručio na 2,8 posto. Drugim riječima, svaki 30. euro koji dođe u Hrvatsku izvana rezultat je uspješnog rada hrvatske softverske industrije.

Samonikla industrija
Imamo, dakle, jednu zdravu, potentnu i vrlo poželjnu novu industriju, kakve s mnogo truda grade SAD, Velika Britanija i Njemačka, a u Hrvatskoj je samonikla. Imamo i industriju koja, k tome, sve brže zapošljava. Hrvatska je softverska industrija, prema podacima CISEx-a, 2010. godine zapošljavala 8402 radnika. Godinu kasnije taj se broj povećao na 8887 ili za 485 novih radnih mjesta. Potom su otvorena 822 nova radna mjesta, a broj zaposlenih u industriji povećao se na 9709. U 2013. broj zaposlenih u softverskoj industriji zatim je skočio na 10.453, pa na 11.164, da bi lani porastao za čak 1478 radnika, na 12.642 zaposlena. Usporedimo li to s najsvježijim podacima DZS-a, proizlazi da hrvatski softveraši zapošljavaju podjednako radnika kao i cijela hrvatska energetska industrija, odnosno da imaju zaposlenih kao i petina građevinara.

Svaki 100. radnik softveraš
Ukupno sada softver u Hrvatskoj razvija više od jedan posto zaposlenih, odnosno svaki 100. radnik u Hrvatskoj je softveraš. Upravo stoga softveraši imaju veliki problem što će ove godine iz Hrvatske otići više IT stručnjaka nego će ih obrazovni sustav izbaciti na tržište. Političari u Hrvatskoj, za razliku od onih u SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj, ne dopuštaju uvoz stranih IT stručnjaka, svirepo oporezuju plaće IT stručnjaka, što otežava zadržavanje ljudi, neprovođenjem reformi potiču domaće IT stručnjake na iseljavanje, a istodobno ne čine ništa da bi srednje škole te više i visoke obrazovne institucije povećale broj IT stručnjaka koje izbacuju na tržište.

Čak se odugovlači i reforma obrazovanja, kojoj je jedan od ciljeva da imamo više IT stručnjaka. Nisu na stolu ni brzi programi prekvalifikacije za IT stručnjake iako na burzi sjedi nekoliko stotina tisuća nezaposlenih. Nisu im na stolu ni rješenja poput stvaranja tijela i institucija koje bi se bavile rješavanjem problema izvoznika softvera. Hrvatski proizvođači softvera jure prema zidu. No, za razliku od hrvatskih političara, koji su na svjetskom tržištu nekonkurentni, hrvatske softverske tvrtke imaju mnogo opcija.

Mogu otvarati razvojne centre u Rumunjskoj i Bugarskoj, gdje politika želi softversku industriju. Mogu se iseliti u Njemačku, Veliku Britaniju i SAD, koji ih ionako zovu, pa i mame, na takav iskorak. Opcija je mnogo. Jedan je rezultat ipak siguran. Ne riješi li ova Vlada do jeseni taj veliki problem hrvatske softverske industrije, možemo zaboraviti na njezin daljnji rast. Da, bit će lijepih primjera, ali oni će biti pojedinačni, jer u cjelini neće biti IT stručnjaka, odnosno glavnog pogonskog goriva za tisuće postojećih i tisuće novih softverskih tvrtki.

A bez pogonskog goriva niti jedan motor ne radi. Kad se već vladajući ne mogu dogovoriti oko toga što im je nacionalni interes, evo jednog konkretnog primjera koji je nedvojben. Hrvatska softverska industrija jest nacionalni interes. Ako ni zbog čega drugog onda zato što se neki od njezinih šefova, poput Alana Sumine iz Nanobita, javno pitaju: "Kako će Hrvatska postati društvo bogatih građana ako će nam sva industrija biti turizam s niskim dohotcima? Kako će se od toga obogatiti hrvatski radnici?".