Globalni fenomen: Pod staklenicima više od milijun hektara - jedna zemlja daleko prednjači

Nedavna studija objavljena u časopisu Nature Food otkriva da je na svijetu 1,3 milijuna hektara poljoprivrednih površina pod staklenicima, a koji se nalaze u 119 zemalja.

Ova analiza, koju su proveli istraživači iz nekoliko međunarodnih institucija, pokazuje koliko je brz rast stakleničke poljoprivrede, posebno u zemljama Globalnoj juga, s niskim i srednjim dohotkom, prenosi eleconomista.

Sektorom dominira jedna zemlja
Znanstvenici su u istraživanju koristili algoritme dubinske analize i nove izvore satelitskih slika za mapiranje opsega ovakvog uzgoja te otkrili da je područje gotovo tri puta veće od prethodno procijenjenog.

Sektorom dominira Kina, sa 60,4% ukupne površine, a slijede Španjolska (5,6%), Italija (4,1%), Meksiko (3,3%), Turska (2,4%), Maroko (2,3%), Južna Koreja (1,8%), Japan (1,7%), Nizozemska (1,4%) i Francuska (1,3%). Širenje uzgoja pod staklenicima je stagniralo na sjevernoj hemisferi, ali nastavlja rasti u Aziji, Africi te Srednjoj i Južnoj Americi. Jug ima 2,7 puta više ovakvih površina od sjevera.

"Staklenički uzgoj postao je globalni fenomen i sve ukazuje na to da će se nastaviti širiti. Međutim, nije dovoljno zapažen zbog čega imamo velike rupe u znanju o dinamici koja ga pokreće", izjavio je vodeći autor studije, Xiaoye Tong sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Studija sugerira da bi vodstvo Kine moglo biti povezano s njezinim socio-ekonomskim razvojem i potražnjom za svježim proizvodima od strane rastućeg urbanog stanovništva.

"Ekonomski procvat Kine čini se usko povezanim s njezinim snažnim gospodarskim rastom tijekom posljednjeg desetljeća i povećanjem urbanog stanovništva s kupovnom moći koje traži rajčice, krastavce i druge vrste svježeg voća i povrća", kaže Tong dodavši da osim toga, poljoprivrednici koji inače ne bi mogli financirati ovaj oblik uzgoja, dobivaju državne subvencije i podršku za izgradnju staklenika i učenje tehnika uzgoja.

Ekološke i društvene posljedice
Istraživači upozoravaju na ekološke i društvene posljedice uzgoja u staklenicima, posebno na globalnom jugu, gdje između ostaloga može pridonijeti prekomjernom iskorištavanju vodnih resursa, zagađenju i degradaciji tla. Marianne Nylandsted Larsen, koautorica studije, istaknula je potrebu za više istraživanja o tim utjecajima i važnost regulacije sektora.

"Jedan od problema koji treba riješiti je nedostatak propisa o uzgoju u staklenicima u zemljama s niskim i srednjim prihodima, koje čine 70% do 80% ukupne površine", naglasio je Tong.