Ducati komponenti zakoturao se u elektromobilnost, a ide i u sanaciju baterija

Kako godine idu tvrtka Ducati komponenti sve snažnije ulazi u sektor zelenog gospodarstva. Tamo se, naime, proizvodi mali elektromoped Free Duck4, četverokotač koji se primjerice može vidjeti u Hrvatskoj pošti, punionice za električna vozila kao što su one HEP-ovog lanca punionica Elen te inovativni električni kotač koji svaki bicikl mogu učiniti električnim, a takvi se bicikli mogu unutar bike sharing sustava provozati u nekim hrvatskim nacionalnim parkovima. U našoj je firmi naraslo i prvo solarno drvo u Hrvatskoj, ističe Dražen Crnković, direktor Ducati komponenti, koji je u suradnji s varaždinskim Solvisom napravio znamenito solarno stablo koje krasi glavni trg u Ludbregu. Drvo je nadomak ludbreške atrakcije 'Centar svijeta' te napaja pametnu klupu na kojoj se mogu napuniti pametni telefoni i električni bicikli.

Tvrtka Ducati komponenti kao dio talijanske grupacije Ducati Energia u Ludbregu posluje već dvadeset godina. Na početku je za talijanskog vlasnika radila loan poslove, imala je tridesetak zaposlenika i bila je u unajmljenom prostoru. Nakon pet godina postali su samostalna tvrtka koja posluje neovisno o svojoj matici te proizvodi rotore, statore, generatore, dijelove van brodskih motora, dijelove za lake avione i električne dijelove za sve vrste dvokotača na svijetu. Popis bi se još mogao nadopuniti šasijama za naplatu cestarina, parkomatima, su sustavima za prepoznavanje automobilskih tablica, RFID narukvicama koje se koriste po raznim događanjima, bazenima i hotelima te mnogim drugim elektroničkim dijelovima za dvokotače, četverokotače i lake letjelice. Danas je prostor u kojem rade u njihovom vlasništvu. Kako je rasla proizvodnja, rasli su i proizvodni kapaciteti. Crnković nas vodi po pogonu te nam pokazuje veliku proizvodnu halu koju su nadogradili 2016. Sada se ludbreška tvornica prostire na 8.200 kvadratnih metara, no trebat će im još prostora. U planu je skora investicija u novi pogon koja bi bila vrijedna oko pet milijuna eura. Dosad je ukupno u hrvatski pogon uloženo sto milijuna kuna. Ducati komponenti imaju gotovo 200 zaposlenih, a većinu onoga što proizvedu završi u izvozu.

– Kad govorimo o omjeru ostvarivanja prihoda on je 96:4 u korist izvoza. Koronavirus bio nam je ograničavajući faktor, no prošle smo godine na neki način iskoristili slabosti konkurencije koja nema toliko širok raspon proizvoda kao mi, pa smo ostvarili čak i mali rast. Bio je na razini od tri posto, ništa spektakularno, ali ipak pothvat je završiti godinu s rastom dok je puno kompanija zabilježilo pad prihoda. U našem petogodišnjem planu projekcije su bile sasvim drugačije i one se neće ostvariti, ne uz ovaj suludi rast cijena i nestašicu sirovina na tržištu – konstatira Crnković.

Ducati komponenti dio je talijanske grupacije Ducati Energia sa sjedištem u Bologni koja ima devet tvornica smještenih na raznim dijelovima svijeta, od Italije, Hrvatske i Rumunjske do Indije, Brazila i Argentine. Ducati Energia specijalizirala se za proizvodnju kondenzatora, korekciju faktora snage i energetske elektronike, alternatora i sustava za paljenje, električnih vozila i stanica za punjenje, energetske analizatore, električne mrežne sustave za telekontrolu, sustave željezničke signalizacije te sustave izdavanja karata i naplate cestarine.

Budući da su novi ugovor za opskrbu plinom potpisali tek krajem ožujka, ozbiljniji utjecaj rasta troškova energenata tek će sada osjetiti. U prosjeku dosad im je trošak plina bio 600 tisuća kuna godišnje. Sada veoma popularni pozivi tvrtki na solidarnost i na partnerstvo u svladavanju krize podrazumijevaju da se nove cijene ne prelijevaju u potpunosti na kupce, tako da je za očekivati u ovoj godini smanjenje marži i profita. No, Crnković se pribojava smanjenja potražnje budući da posluju u, kako on to naziva, segmentu 'prividnog luksuza'. Objašnjava da, globalno gledano, ljudima u kriznim vremenima nije prioritet obnoviti flotu motocikala, jet-skija, snowmobila, quadova, brodova. Proizvođačima koji u tom segmentu posluju to je ograničavajući faktor i nije riječ samo o pukoj teoriji, potražnja pada.

– Velikim američkim sajmovima vozila posjećenost je pala za 40 posto, a samim tim i prodaja. Cijene sirovina utjecale su na poskupljenja proizvoda. Potencijalni kupci razmatraju isplati li im se kupiti nešto sada jer se pitaju hoće li taj proizvod možda već iduće godine izgubiti na vrijednosti ako se normaliziraju cijene na globalnom tržištu – pojašnjava direktor Ducati komponenti.

S druge strane, proizvodnju otežavaju niske zalihe željeza u Europi te magneti i čipovi koje proizvođači na tržište stavljaju na kapaljku. Crnković nam prepričava kako su mu dugogodišnji dobavljači magneta rekli da u dvije smjene ostvare profit koji su nekada ostvarivali u četiri smjene te sada s istom izlaznom brojkom rade dvostruko manje. Takvu su strategiju prihvatili i mnogi drugi dobavljači, što nikako ne pogoduje rješavanju nestašica na tržištu. Ducati komponenti zbog rata u Ukrajini morali su pronaći i zamjenu za dobavljača elektronike. To ih stavlja u nezgodnu poziciju novog kupca koji se mora boriti za status koji drugi već imaju, ali ionako manje-više svi uvode aukcijsko nadmetanje za nabavu elektroničkih komponenti.

– Borimo se kao nikada za elektroniku i za elektroničke sklopove koji su se nekada mogli nabaviti na kontejnere bilo gdje. Kad se u općoj nestašici na tržištu konačno pojavi sto tisuća komada nečega, cijene za to se znaju nabildati i za osamdeset posto. Ako se uspijete izboriti za nešto, onda tek imate problem. Ako kupac na kraju kaže da ne želi sudjelovati, žali Bože da ste bidali jer je pitanje hoćete li to po toj cijeni uopće moći prodati – iznosi Crnković svakodnevnu jadikovku svih onih koji ovih dana pokušavaju nabaviti elektroničke komponente.

Iz takve sadašnjosti prebacujemo se na budućnost, na novu investiciju koju smo spomenuli. Naime, Ducati komponenti rado bi da se Ludbregu dodijeli inovativan projekt grupacije koji se tiče baterija. Bilo bi to proširenje zelene proizvodnje budući da se radi o procesu sanacije baterija te njihove prerade u baterijska skladišta energije, odnosno recikliranih baterija.