Državne tvrtke troše sto, da bi vratile 90 kuna

Poduzeća pod nadzorom Vlade na potrošenih sto kuna zarade tek 90 kuna, što znači da u posao kreću sa saznanjem da će u njemu izgubiti najmanje deset posto uloženog. Uz to, Vladina poduzeća ne zadovoljavaju ni minimalne uvjete likvidnosti, jer je njihov zajednički koeficijent tekuće likvidnosti niži od minimalnog koji osigurava mirno poslovanje, što znači da je minimalni koeficijent likvidnosti dva.

S takvim je teretom, prema Vladinim izvješću o poslovanju u prošloj godini, u ovu godinu ušlo 69 poduzeća koje Vlada smatra tvrtkama od posebnog državnog interesa i koje po prihodu čine četvrtinu hrvatskog BDP-a. Tek je njih nešto više od trećine, odnosno 24, uspijevalo na potrošenih sto kuna vratiti taj novac ili zaraditi nešto više od toga, dok su ostali gubili novac i to u rasponu od 71 kune (Vupik), na sto kuna, pa do minimalnih kunu ili dvije. U igri malo većih brojki to znači da državne tvrtke na potrošenih sto milijuna kuna skupe tek 90 milijuna kuna prihoda. Ništa bolje stanje nije bilo ni u 2008. godini, kada su državne tvrtke trošile sto kuna da bi zaradile 91 kunu, pa se loša »ekonomičnost« ne može pripisati posljedicama svjetske krize. Što se tiče likvidnosti, mirno poslovanje zahtijeva da kratkotrajna imovina bude barem dva puta veća od kratkoročnih obveza, što znači koeficijent od najmanje dva, a taj kriterij zadovoljilo je 17, od 69 poduzeća. Kad se gledaju samo ta dva kriterija, ekonomičnost i tekuća likvidnost, čini se da u državi najbolje stoje zračne luke. Od njih sedam, čak šest je uspjelo na uloženih sto kuna vrati taj novac ili nešto zaraditi. Izuzetak je Zračna Luka Rijeka koja na sto kuna gubi 29 kuna, odnosno uspijeva uprihodovati tek 71 kunu. Rijeka je uz Osijek i jedina zračna luka koja nema zadovoljavajući likvidnost s time da takvih problema nije imala u 2008. godini. Najgore stanje je u djelatnosti turizma, jer je 15 državnih tvrtki iz tog sektora na sto uloženih kuna gubilo 23 kune, što znači da se išlo svjesno u to da se nakon troškova od sto milijuna kuna izgubi gotovo četvrtina uloženog novca. Tek su četiri turističke tvrtke pod nadzorom države uspijevale zaraditi – ACI, Imperial, Vranjica Belvedere i ZRC Lipik – s time da je najbolje išlo ACI-ju koji je na sto uloženih kuna ostvarivao prihod od 115 kuna. No, zato su ostale tvrtke gubile novac, pa je primjerice crikvenički Jadrana na sto kuna gubio 45 kuna, a koeficijent likvidnosti manji mu je 200 puta od onoga koji bi osiguravao nesmetano poslovanje. Iako su brodogradilišta izgubila puno više novca jer je riječ o puno većim ulaganjima, u škverovima je u prosjeku na sto kuna ipak gubitak bio manji. Šest brodogradilišta »uspijevalo« je sa sto uloženih kuna uprihodovati 84 kuna, što znači da su gubili 16 kuna. No, ako bi se iz te računice isključili »Viktor Lenac« i »Uljanik« koji su ostvarivali na sto kuna zaradu od dvije, odnosno jedne kune, onda su ostali državni škverovi na uloženih sto kuna imali prihod od 76 kuna, odnosno gubili su 24 kune.

Po tom pitanju najgore je stanje u »3. maju« koji je od sto kuna uloženog napravio 66 kuna prihoda, odnosno gubio je 34 kune. Za dvije kune bolja je »Kraljevica«. Osim »Lenca« niti jedno brodogradiliše nije imalo zadovljavajući koeficijent likvidnosti, a on je u »3. maju« čak deset puta manji od minimalnog, što znači da su mu kratkoročne obveze deset puta veće od imovine.