Drvo pretvara u instrument, titraje žice u tamburašku glazbu

Završio je za elektrotehničara, no prekvalificirao se za stolara, a drvo u vještim rukama odvelo ga je u svijet instrumenata, ponajviše tambura.

Ne u svirku, nego u vrhunsku izradu - Đakovčanin Željko Ljubas jedini je majstor glazbalar u Đakovštini, samo jedan od dva u Slavoniji. U spretnim mu rukama drvo postaje instrument, trzalački, koji titraje žice pretvara u tamburašku glazbu. Naime, 90 posto u njegovu obrtu "Tambure Ljubas" izrađenih instrumenata su tambure. Svakom vrsnom tamburašu prsti bi zaigrali pri pogledu na njegov rad – bisernice, kontre, basprimove, berde… Od drveta javora rebraša, šljive, kruške, jabuke, trešnje, rezonantne smreke…

- U Zagrebu sam završio srednju, trogodišnju školu za glazbalara, položio majstorski ispit i prije 15-ak godina otvorio glazbalarski obrt - kaže Željko. Na njegovim instrumentima sviraju najpoznatiji tamburaški virtuozi kao što su Ivica Grujo Ićo i njegovi Slavonski dukati, Zvona, Slavonski vez, Slavonski san, Tamburaški orkestar općine Semeljci, KUD-ovi, glazbene škole, po cijeloj RH, ali i vani. Većinom radi po narudžbi. Za izradu berde potrebno mu je više od mjesec dana.

- Drvo mora biti suho minimalno desetak godina. Što je starije, to je bolje, bar deset godina prirodno sušeno. Jer koliko ono otpušta vlagu, toliko ju i prima, pa tamburaši moraju zimi paziti na razliku temperature u zagrijanim prostorima i hladnoće vani. Unesete tamburu naglo u toplu prostoriju sa suhim zrakom i instrument se ‘uznoji‘ iznutra i puca, tako da ih najviše strada zimi. No svaki profesionalac pazi na svoj instrument. Ako se on čuva, može poslužiti i 10, 20 godina. Svaki ozbiljan glazbenik poštuje svoj instrument jer on mu je, uostalom, i kruh, kao i meni - kaže Ljubas. Cijena je školske bisernice primjerice oko 200 eura.

– Ona ne zahtijeva toliko puno vremena, no izrada vrhunske bisernice, na kakvoj primjerice Grujo zahtijeva, traje i do 20 dana. Puno vremena iziskuju detalji, cifranje… Za izradu kontre potrebno je 20-ak dana, a cijena joj je 4 - 7 tisuća kuna. Cijena moje berde je 2000 eura; s kopanim je leđima, lakirana je posebnim lakovima, izvlačenje sjaja traje danima. Moje berde su masivne i čvrste - kaže Ljubas dok stoji upravo pokraj jedne takve ljepotice, naslonjene uza zid njegova obrta. Pedantna, vrhunska berda visokog je sjaja, čvrsta, pouzdana. Svaka moja tambura ima doživotnu garanciju, naravno, ako ju sam ne razbiješ - dodaje Ljubas koji je radio i za "Paju Kolarića". O tajnama zanata učio je od vrsnog majstora Stevana Tatića iz Osijeka, a rado govori i o pok. Andriji Franiću iz Županje.

– Došao sam jednom kod čika Andrije na pola sata, a razgovor s njim, njegovi savjeti... učinili su to cjelodnevnim ugodnim druženjem - kaže Željko i zaključuje: "Izrada instrumenata čista je matematika; spoj brojki, drva, akustike, umijeća majstora da izradi glazbalo kojim se materijalizira zvuk.
A njegove tambure, titraji njihovih žica materijaliziraju zvuk pod prstima svirača i u Americi, Kanadi. Ovaj glazbalar dodatno potvrđuje Đakovo kao grad tamburaške glazbe, ishodište brojnih tamburaških sastava. A kako i ne bi, ako se zna da je upravo u Đakovu 1842. utemeljen tamburaški zbor. Poznavatelj glazbene, tamburaške, tradicijske povijesti ovoga kraja i predavač gitare u Glazbenoj školi pri OŠ I. G. Kovačića čiji polaznici sviraju i na Ljubasovim instrumentima, Adam Pavić, ističe da je moguće da je to i prvi osnovan takav zbor, formiran pet godina prije tamburaškog zbora koji je u Osijeku osnovao Pajo Kolarić.