Drvna industrija: budućnost sa strancima

U prva četiri mjeseca ove godine bilanca drvne industrije porasla je na 127 milijuna dolara, a prošle godine izvezeno je robe za 100 milijuna dolara više nego što je uvezeno. Domaća drvna industrija bi ove godine mogla dosegnuti izvoz od milijardu dolara, ili oko 200 milijuna više nego lani. Drvna industrija još uvijek proživljava krizu, kažu u tom sektoru. Izgubljena su mnoga radna mjesta, najviše 2008. godine kada je otpušteno više od 8000 radnika, a prihodi su pali za gotovo trećinu. Mnoge tvrtke tresu se u temeljima i izgubljen je žar kojim se donedavno tražila bolja i jeftinija sirovina, jeftinija električna energija ili izdašnije državne potpore.

No utješno je to što je bilanca drvne industrije dobra. U prva četiri mjeseca ove godine porasla je na 127 milijuna dolara, dok je u cijeloj prošloj godini ipak izvezeno više nego što je uvezeno - i to za 100 milijuna dolara. Vrlo je vjerojatno da će se ove godine dosegnuti izvoz od milijarde dolara - gotovo 200 milijuna više nego u prošloj godini. Prosječne plaće u sektoru su i dalje jako niske. Najveći dio od 19.000 zaposlenih u drvnoj industriji prima samo 2100 kuna minimalca, a uvjeti rada nisu u skladu sa sigurnosnim standardima. I statistički podaci o sektoru nisu pouzdani pa je teško dobiti potpunu i realnu sliku stanja i usporediti je s drugim europskim državama. Hrvatska drvna industrija u ukupnom izvozu u prošloj godini sudjelovala je s osam posto. Prosječan prihod po hektaru šume u Hrvatskoj je samo 302 eura što je gotovo 10 puta manje nego u Europskoj uniji, a prihod po zaposlenom je samo 27.000 eura što je znatno manje od europskog prosjeka od 213.000 eura. Mnogi u sektoru upozoravaju kako je vjerojatna budućnost drvne industrije prodaja strancima. Da je to doista vjerojatno, govore i činjenice kako se u sektor investira ali samo nužno, a sa zapada dolaze ulagači koji nisu zainteresirani za proizvodnju namještaja nego za ulaganje u energetski sektor i korištenje biomase. U prošloj godini ulaganja u ovom sektoru iznosila su u Europskoj uniji 650 milijuna eura, a u ovoj godini se očekuje čak 900 milijuna.

Kako kaže direktor Drvnog klastera Marijan Kavran, upravo Ikeina kupovina tvornice u Plaškom i njihovi zahtjevi za 400.000 kubika sirovine pokazuju što nas čeka. “Stora Enso ili UPM, finski giganti koji pojedinačno ostvaruju prihode veće od naše drvne industrije, već rade u Austriji i susjedstvu i dobro prate što se događa u Jugoistočnoj Europi”, dodaje Kavran. Hrvatsku drvnu industriju očekuje europski zagrljaj i upravo zbog toga su, u organizaciji časopisa Drvo&Namještaj i Drvnog klastera Delnice, na Osmoj drvno-tehnološkoj konferenciji govorili o spremnosti drvne industrije za Europu. Konkurentnost hrvatskih izvoznika opada, kaže predsjednik udruženja drvno-prerađivačke industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Zdravko Jelčić. “Osnovni razlozi zašto je to tako su u gospodarskom položaju izvoznika i nepovoljnom tečaju za izvoz, previsokim poreznim opterećenjima, previsokoj cijeni rada, visokim imputima, visokim kamatama, premalim poticajima i broju investicija. Od 1994. godine do danas izvoz se udvostručio, no uvoz je učetverostručen”, ističe Jelčić. Drvari smatraju kako ne postoji razvojna strategija, ne samo njihovog sektora nego i drugih industrija. Nije nam problem tržište nego administracija, kaže Mirko Jakovčić, vlasnik TPS-a Sveti Ivan Žabno i Javora Križevci. “Nama nije problem naći tržište jer imamo kvalitetan proizvod koji zadovoljava kupce čak i u Švedskoj. Veći nam je problem dobiti kvalitetnu sirovinu u Hrvatskoj pa umjesto iz obližnjih šuma moramo dovoziti drvo s istoka Slavonije”, kaže Jakovčić. Rješenje trenutnog stanja po njemu je vrlo jednostavno. “Svi se trebamo prihvatiti posla i raditi, a Vlada mora odraditi svoj dio i osigurati nam mogućnost za razvoj”, kaže Jakovčić.

Hrvatska makroekonomska politika nije bila naklonjena industriji pa tako ni drvnoj, ističe predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević. “Ono što je pozitivno je dobra suradnja s državom i sustavan rad na promociji drva u Hrvatskoj i svijetu. No brend se ne stvara preko noći. Akcija Kupujmo hrvatsko traje 13 godina, a slična akcija u Austriji više od 70 godina”, ističe Vidošević. Naglasio je kako svi moraju biti dionici jedne politike, Hrvatske šume ne mogu biti krava muzara nego partner, a vertikalnih poticaja ne bi smjelo biti. “Ne mogu neki proizvođači ne plaćati poreze godinama, dok oni drugi koji plaćaju zaostaju po konkurentnosti”, smatra Vidošević. Drvna industrija ima budućnost i to nije sporno, no ono o čemu trebamo razgovarati je brzina kojom se nešto može ostvariti, kaže ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Božidar Pankretić. “Nemamo čarobni štapić koji će moći riješiti probleme nagomilavane više od 20 godina. Prema operativnom planu do 2011. godine, drvnom sektoru je na raspolaganju 285 milijuna kuna, a u ovoj godini potpore su 65 milijuna kuna. Slažem se da je to nedovoljno, no svi trebamo biti realni i reći koliko možemo”, kaže Pankretić.

Profesor Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Hrvoje Turkulin rekao je kako i stanje u znanstvenoj zajednici ne ide u prilog drvnoj industriji. “Postoje akreditirani laboratoriji, no stručni rad bi nam trebao biti posljednji problem, a normalna bi stvar trebala biti da industrija treba servis sSveučilišta. Nije lako raditi na Šumarskom fakultetu na kojem je tijekom obnove stavljena PVC stolarija. Mnogi još ne shvaćaju kako drvo nije samo zanimljiv materijal. Drvo je strast”, kaže Turkulin.