Bolest mi je dala ideju za catering jela bez glutena

Josipa i muž u Čepinu drže "Loresu", čije su bezglutenske specijalitete kušali i Njujorčani
Josipa Vrdoljak naporno radi i danas, na Dan žena. Čini to većinu dana u godini. Privatnica je, ne može si, kaže, dopustiti predug predah. Sebe naziva "posve običnom ženom", što i jest i nije istina. Nema, dakako, ničeg lošeg u tome da budeš "obična žena", većina nas to jest, no Josipina je životna i poslovna priča u nekim svojim nijansama ipak sve samo ne obična.

- Život me nije mazio. Okolnosti u braku mojih roditelja bile su daleko od idealnih, mama je bila preslaba da se odupre svim životnim teškoćama koje je donosila očeva bolest iako je to pokušavala. Kad sam bila dijete, živjeli smo u Baranji i završili smo u prognaništvu. Otac je otišao u rat. Rano sam postala majka, a onda sam ostala sama s dvije kćeri. Srećom, upoznala sam svog drugog supruga i našla sam sigurnu luku. Nisam od onih koji sjede prekriženih ruku i čekaju da im bolji život padne s neba. Nikad se nisam plašila rada, i danas sa svojim Željkom predano radim od ranog jutra do kasno navečer, on mi je najvaća podrška - otvorena je Josipa.

Imala je u Osijeku trgovinicu s parfemima, no nije mogla opstati u pandemijskim poslovnim uvjetima. Iako je cvjećarica po struci, suprug i ona dogovorili su se da će pokušati živjeti od ugostiteljstva, s obzirom na to da je on u Čepinu imao poslovni prostor te namjene, a i sam je ostao bez posla nakon što je Meggle prestao raditi u Osijeku.

- Možda ste u pravu kada kažete da nisam obična. Naime, malo bi se tko poput mene odlučio svoju bolest na neki način okrenuti u svoju korist. Kako bolujem od celijakije i zbog toga sam morala naučiti kuhati i peći s namirnicama bez glutena, odlučila sam ponuditi takvu hranu u našem cateringu "Loresa" u Čepinu. Kako prostor ne bi bio kontaminiran glutenom, izbacili smo sve posuđe i aparate koji su nekad bili u upotrebi, uredili ga i očistili, kupili novu opremu i krenuli u posao. U pripremi hrane koristimo se deklariranim bezglutenskim namirnicama renomiranih proizvođača i jedinstven smo fast food/catering u Hrvatskoj, koji nudi isključivo bezglutenska jela s roštilja, panirana jela, pizze, plate... Imamo već poprilično velik broj stalnih kupaca, i njihov se broj iz dana u dan povećava - zadovoljna je Josipa.

Vrdoljaci rade u svom poslovnom prostoru jer tako nemaju troškova za najam, no Josipa je sigurna kako bi imali više stalnih kupaca da posluju u Osijeku.

- Već smo se raspitivali za poslovne prostore u gradu, no ispalo je da nam nisu pristupačni. U lokale koje smo gledali trebalo bi dosta uložiti, a čini nam se da sada nisu vremena za ulaganje i zaduživanje. Kod nas u Čepinu nemamo sjedeća mjesta, zbog čega se većina našeg poslovanja oslanja na dostavu. Dakako, puno mi znači kada ljudi dođu u Čepin samo zbog naše hrane. Osječanima smo blizu, no imamo goste iz Đakova, Našica, Vinkovaca, Vukovara, Požege, Slavonskog Broda, Baranje... koji, kad zbog nečeg dođu u Osijek, ne propuštaju doći k nama. Budući da smo jedinstven fast food/catering u Hrvatskoj, u kojem je sva hrana prilagođena osobama koje ne smiju konzumirati gluten, naši su kupci najčešće celijakičari, no dolaze i drugi koji su prepoznali kvalitetu jela i svježinu namirnica. I mi celijakičari volimo fino jesti, ali u restoranima ih nema ili je ponuda ograničena na nekoliko bezglutenskih jela, koja često nisu sigurna jer mnogi ne vode računa o kontaminaciji prostora i opreme glutenom. Zato sam u "Loresi" ugostila i ljude iz Zagreba, Splita i Zadra, iz Ljubljane i Sarajeva, pa čak i iz New Yorka! Većina je njih došla na preporuku naših gostiju ili je o našoj hrani saznala iz grupa na Facebooku koje okupljaju intolerantne na gluten i celijakičare. Veliki mi je kompliment što većina našeg posla počiva na preporukama naših gostiju. To je reklama koja se ničim ne može platiti - zaključuje Josipa, koja će uskoro, u 40. godini, biti trostruka baka.