Bez kune državne pomoći pokrenuo milijunski posao u Sisku

Jedina američka greenfield investicija u Hrvatskoj je i više nego uspjela. U sisačkom pogonu američke kompanije Applied Ceramics nadaju se da će i njihov posljednji europski klijent u idućih desetak dana početi naručivati proizvode izravno od njih, a ne iz pogona koji imaju u Silicijskoj dolini u SAD-u. Taj je klijent korporacija Infineon, njemački proizvođač elektronike i čipova s godišnjim prometom od 5,9 milijardi dolara. Tvornica u Sisku pak, koja proizvodi specijalne materijale i dijelove za poluvodičku industriju, prerasla je u središte te kompanije za Europu, ističe osnivač i direktor Applied Ceramicsa Matt Sertić.

U Hrvatskoj tako dijelove za svoju tvornicu čipova u Irskoj naručuje Intel, nekoliko britanskih kompanija, talijanski elektronički div ST Microelectronics, Philipsov NXP te korporacije poput Roberta Boscha i Osrama. Riječ je o kompanijama koje svoje prihode mjere u milijardama dolara, a Sertić zadovoljno navodi da je lani ukupan promet svjetske poluvodičke industrije bio vrtoglavnih 290 milijardi dolara. Usporedbe radi, to je četiri puta više nego što je cjelokupno hrvatsko gospodarstvo uprihodilo u 2008. godini.

"Transfer tehnologije iz Silicijske doline u Sisak bio je vrlo zahtjevan. Trebalo je odraditi logistiku, ali i objasniti klijentima zašto im je bolje naručivati robu iz Hrvatske nego iz SAD-a", kaže Sertić. Kao jednu od velikih prednosti navodi činjenicu što je sisačka tvornica u istoj vremenskoj zoni s većinom europskih klijenata, što im ulijeva sigurnost i olakšava rad. Naime, jedna Intelova tvornica stoji oko pet milijardi dolara a polovinu troškova čini cijena strojeva koji izrađuju čipove, čija se cijena po komadu penje i do 40 milijuna dolara. S jedne strane u takvim tvornicama ima mnogo potrošnih elemenata koje treba redovito mijenjati, a s druge svaka takva tvornica mora pratiti Mooreov zakon i stalno povećavati efikasnost i poboljšavati strojeve.

Izmorio partnere
"U oba slučaja potrebne su vrhunske komponente od kristalnih materijala visoke čistoće i točno određenih oblika, a Applied Ceramics radi te komponente", pojašnjava Sertić. Njihovi klijenti traže vrhunsku kvalitetu jer nečistoća u materijalu ili nekvalitetna obrada mogu uništiti proizvodnu seriju do dva milijuna mikroprocesora prije nego problem u proizvodnju postane očit. I istrošeni dio može zaustaviti tako skupu proizvodnju. "Zato se u našoj industriji ne mjeri količina robe koja izlazi iz pogona, već brzina i kvaliteta s kojom možete zadovoljiti neku narudžbu, a to su klijenti spremni dobro platiti", kaže Sertić. Prije krize njegova je kompanija sa tri pogona, u SAD-u, Hrvatskoj i Izraelu, imala godišnji promet od 35 milijuna dolara. Danas se ta proizvodnja ubrzano vraća, ali Sertić napominje da će trebati vremena da se vrate prijašnji volumeni.

Pogon u Hrvatskoj Matt Sertić je po svemu sudeći otvorio ponajviše stoga što je podrijetlom odavde. Rodio se u Sisku, diplomirao vanjsku trgovinu u Zagrebu i bio komercijalist u Željezari Sisak. "Ovdje dolazim na ljetovanje, poznajem ljude i volim ovu zemlju", kaže Sertić koji je 1984. otišao u Silicijsku dolinu u potrazi za izazovom. Trebalo mu je gotovo deset godina da upozna poluvodičku industriju, stvori kontakte i zaradi dovoljno da može pokrenuti vlastiti biznis. Posao kojim se danas bavi u vrijeme kad je došao u SAD već je radilo jako mnogo njegovih sunarodnjaka, poput momaka sa zagrebačke Trešnjevke i iz Daruvara. To mu je pomoglo da dođe do prvog posla.

"Prodavati sam znao, ali o čipovima nisam mogao reći ništa pa sam počeo učiti", kaže Sertić. Inovativnim pristupom u prodaji spasio je od propasti West Cost Quartz, kompaniju u kojoj se prvo zaposlio. No kad je kontinuiranim zahtjevima da proizvode nešto inovativno izmorio partnere, a oni su podvukli liniju kad je kompanija trebala početi proizvoditi danas uobičajene elemente od tehničke keramike, oni su mu predložili da osnuje vlastitu kompaniju i to realizira tamo. "S milijun dolara početnoga kapitala i onim što mi se činilo kao poslovno čvrsta ideja započeo sam prije 15 godina Applied Ceramics", navodi Sertić.

Uspio i u svome selu
Dodaje da su promjene i inovativnost ostali sastavni dio njegova poslovanja. Tako kada su prije nekoliko godina američki proizvođači čipova počeli seliti proizvodnju u Europu i Aziju, i on je počeo razmišljati gdje će se proširiti. Navodi da je razmišljao o Kini i Tajvanu, ali se na kraju odlučio za Sisak. "Iako je, kako kaže poslovica, najteže uspjeti u svom selu, u mom slučaju to nije bilo tako. U gradu su mi, znajući što planiram, sami predložili da otvorim pogon ovdje, a odluka je pala u trenutku kad su mi rekli da u Sisku svake godine iz škole izađe 60 CNC tehničara koji poslije toga posao mogu pronaći eventualno kao konobari", kaže Sertić pojašnjavajući da je bio zgrožen činjenicom da ljudi koji steknu tako korisno zanimanje ne mogu pronaći posao u struci.

O svojih 20 radnika ima samo riječi hvale, opisuje ih kao pune entuzijazma i zainteresirane za inovacije. U pogon u Sisku uložio je dosad 8 milijuna dolara od planiranih 20. U međuvremenu je, naime, polovinu planirane investicije uložio u pogon u Izraelu. I tu priznaje i onaj mračniji dio priče o greenfield ulaganjima u Hrvatsku. U razgovoru za Wall Street Journal prije dvije godine izjavio je da je naišao na niz administrativnih prepreka. Ulica u kojoj mu je tvornica nije imala ime, tvrtku je uspio registrirati tek nakon što je sudac koji je vodio predmet otišao na godišnji odmor, a potporu za greenfield investiciju Hrvatska mu nije dala jer ju je otvorio u hali koju je obnovio, a ne u novosagrađenoj. Istina je da su ništa manje prema njegovoj investiciji bili sumnjičavi i Amerikanci. Prije odobrenja viza za njegove radnike koji su trebali otići na edukaciju u Silicijsku dolinu posjetio ga je osobno veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj. Poslije mu je priznao da se morao uživo uvjeriti u ono što mu je rekao jer osim Bechtela i Barra u Hrvatsku izravno nije uložila nijedna veća američka kompanija. No za razliku od hrvatske administracije koja mnogo obećaje, američka mu je nakon što je izvidjela situaciju odmah praktično pomogla. Matt Sertić unatoč tome brani Hrvatsku i kaže da se s problemima s kojima se susreo može uspješno nositi.

"To su problemi koje možete očekivati. Sa stanovišta nekog iz Silicijske doline oni su neobični, ali ovdje je takav sustav. Međutim, ono što me uistinu iznenadilo je da banke u Hrvatskoj nisu spremne kreditirati proizvodnju", tvrdi Sertić.Kao iznimku navodi samo Hypo Alpe-Adria banku i dodaje da je to razlog zašto je otvorio dodatni pogon u Izraelu. Zaključuje da stoga neće ići u nove velike investicije u sisačkom pogonu, već će ga razvijati na temelju organskog rasta. Od dosadašnje dobiti počeo je kupovati peći za izradu novih specijalnih materijala, a one će, kaže, proraditi u nekom idućem razdoblju.