Autohtone pasmine svinja, stare sorte kukuruza i eko lijeska recept su za uspjeh Maria Juretića

Čak četiri pasmine autohtonih domaćih svinja uzgaja obitelj Juretić na svom OPG-u u Kapelici kod Garešnice u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Prije 15-ak godina kupili su dvije krmače crne slavonske svinje, a danas uz njih imaju i turopoljske, banijsku šaru te mangulice. Uzgajaju i gotovo zaboravljene stare sorte kukuruza: stodanac, osmoredac, crveni i starinski, a na 2,5 hektara podigli su i ekološki nasad lijeske.

"U isto vrijeme kad smo mi uzeli crne slavonske, susjed je kupio dvije ženke i nerastića tako da smo imali uzgoj u donekle čistoj liniji. Uvjerio sam se u ukusnost mesa koje je s većim sadržajem masnoće što godi nepcima, a i špek je vrlo ukusan i nije žilav", priča nam Mario Juretić, nositelj istoimenog gospodarstva osnovanog 2001. godine kada se počelo baviti tovom junadi, no zbog lošeg iskustva neplaćanja, preorijentiralo na svinjogojstvo.

Inače je, doznajemo, zaposlenik Srednje škole "August Šenoa" iz Garešnice, a na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, kaže, stekao je osnove i smjernice ratarstva i stočarstva. Tako su im sada osnovne djelatnosti gospodarstva svinjogojstvo, proizvodnja hrane za svinje i voćarstvo. Uz njega na gospodarstvu, koliko mogu, pomažu i najmlađi: kći Mirna (13 godina) i sin Luka (11) na što je iznimno ponosan.

Iskoristio prednosti mjera Programa ruralnog razvoja
Razvoj svoje poljoprivredne priče, ova je obitelj prepoznala i u mjerama Programa ruralnog razvoja. Posebice kada je riječ o IAKS mjerama 10, 11 i 13. Naime, korisnici su tipa operacije 10.1.1. "Obrada tla i sjetva na terenu s nagibom za oranične jednogodišnje kulture" (godišnja potpora 141 EUR/ha), TO 10.1.12. "Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki" (293 EUR/ha), Podmjere 11.1. "Plaćanja za prijelaz na prakse i metode ekološkog uzgoja" i podmjere 13.2. "Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima" čija visina potpore iznosi 119,85 EUR/ha.

No, OPG Juretić prošao je i na 3. natječaju za tip operacije 6.3.1 "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava" u sklopu koje je ugovorena potpora u iznosu od 111.187,50 kuna.

"Dijelom novca iz ovog projekta financirali smo podizanje ekološkog nasada lijeske, sorte istarski duguljasti i rimski okrugli lješnjak. Kupili smo i malčer za međurednu košnju, koji će nam puno pomoći u održavanju nasada, a planiramo i kupnju atomizera, te podizanje manjeg nasada s različitim vrstama voća s orijentacijom na stare sorte", otkriva nam vlasnik naglašavajući da su sva ta bespovratna sredstva jako dobar vjetar u leđa svima koji se odluče za poljoprivredno poduzetništvo.

"Potrebno je puno rada, mudrosti, znanja, iskustva i malo sreće kako bismo mi koji se bavimo ovim poslom i uspjeli. No, smatram da malim OPG-ima treba potpora i u smislu edukacije kako bi projekte mogli uspješno i završiti, pogotovo ako je riječ o ekološkoj proizvodnji", dodaje.

Kako nam priča, u današnjoj intenziviranoj poljoprivredi trka za novčanom dobiti istisnula je domaće stare pasmine iz uzgoja. Njegova obitelj ipak ima drugu računicu i motive od svinjogojaca koji se bave intenzivnom proizvodnjom. Dok na modernim farmama tovljenici za 6 mjeseci moraju ići u klaonice, kod domaćih pasmina taj uzgoj traje puno duže razdoblje.

Svinje hrane domaćom hranom
"U ekstenzivnom i prirodnom uzgoju iz hranidbe svinja izbacujemo skupu hranu koju bismo morali kupiti. Među ostalim i sojinu sačmu koja je najčešće GMO podrijetla, kao i krmne smjese. Mi svoje hranimo s kukuruznim šrotom, ječmom, travom i misiračama, tome dodamo stočni grašak kojeg ne moramo termički obrađivati, a on dijelom zamjenjuju sojinu sačmu. Osim toga, kao mahunarka blagotvorno djeluje na tlo fiksirajući u njega dušik tako da imamo dvostruku korist", pojašnjava.

Upravo ovih dana planiraju ograditi livadu, dio potoka i šume. Za to su nabavili žicu i stupove, pa će stvoriti lijep i funkcionalan prostor za svoje stočno blago. Plan je oformiti matično stado od 10-tak krmača i brendirati se kao "slowfood“ proizvođač. "Kažu da je domaća svinja zrela za klanje kada prezimi dvije zime i to je istina. Za ovakvu proizvodnju potrebno je dosta radne snage, ali ne žalimo se – naš cilj je prvenstveno imati zdrave životinje prilagođene iskorištavanju više voluminozne hrane koju proizvedemo na vlastitim površinama", naglašava Mario.

Uzgajaju zaboravljene stare sorte kukuruza
OPG Juretić na 6 hektara uzgaja ratarske i krmne kulture: žitarice i mahunarke. Među ratarskim kulturama su i navedene, gotovo zaboravljene sorte kukuruza: stodanac, osmoredac, crveni kukuruz i starinski kukuruz.

"Stodanac je rana sorta kukuruza, sam naziv govori za 100 dana uzgoja daje suho zrno. U tipu je polutvrdunca, bijelog batuka, stabljike visoke 80 centimetara u pravilu daje jedan klip sa 16 – 20 redova zrna. Pogodan je za postrnu sjetvu, pa se na jednoj površini mogu ostvariti dvije žetve godišnje. Kvalitativno odličan za pečenjake i brašno", pojašnjava nam.

Osmoredac je, pak, kasnija sorta grupe 350 – 400, visine stabljike 2,5 m i koristi se za brašno. Crveni kukuruz bordocrvene boje je također stara sorta, pripada u srednju grupu dozrijevanja. Specifičnost te sorte je da može imati od 10 do 16, čak i 18 redova zrna. Od starih sorti on je najprinosniji. "Crvena boja potječe od karotenoida, flavonoida, a vjerojatno i antocijana što daje nutricionističku prednost pred žutim. Starinski kukuruz je polutvrdunac sa bijelim batukom, kao i osmoredac, samo što on ima 14-16 redova zrna te daje veći prinos", ponosno pojašnjava o kakvim je sortama riječ.

Žele registrirati sjemensku proizvodnju domaćih sorti
Kaže i da bi se sve stare sorte kukuruza, žitarica, voća i povrća trebalo determinirati i registrirati za sjemensku proizvodnju zbog genetske različitosti i adaptabilnosti našem području. Zbog toga je želja tog OPG-a i sljedeći korak upis u Upisnik proizvođača sjemenarske proizvodnje. Podnijeli su zahtjev Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu i sada čekaju odgovor.