Znatan pad proizvodnje slatkovodne ribe, dominira šaran - nedostaje smuđa i soma

Proteklih 10 do 15 godina bilježimo znatan pad proizvodnje ribe u slatkovodnim ribnjacima. Trenutno je od ukupnih 14.000 hektara ribnjaka u Hrvatskoj, u eksploataciji 10.000 ha od kojih je 6.500 u pet slavonskih županija.

Kada je riječ o proizvodnji, ona se kreće između 2.200 i 2.500 tona ribe godišnje od čega dominira šaran, a najviše nedostaju one grabežljive vrste poput soma i smuđa, zbog kojih je i poremećeno stanje na tržištu. Kupci su nezadovoljni asortimanom, a i cijenama koje znaju biti prilično visoke, pogotovo za one vrste kojih ima jako malo.

"Proizvođači su svjesni da nedostaje ribe, ali cijene neće mijenjati. Za šarana se sada kreće u veleprodaji oko 2 do 2,2 eura i to je europska cijena jer je dominantna vrsta“, kaže prof. dr. sc. Anđelko Opačak s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Riba čeka i u skladištu
Protekla godina je, navodi, bila kao i svaka prethodna, a proizvodnja je išla svojim tehnološkim slijedom. Probleme su, kao što je to znalo biti i proteklih godina, izazvale nedovoljne količine padalina pa su ribnjaci u područjima Dunava i Drave ostali bez dovoljne količine vode tako da je ukupni "stupac vode" bio niži za nekih 30-40 posto.

Zbog korone je, ističe, bio otežan plasman na tržište. "Nisu radili restorani, hoteli, a nije bilo ni manifestacija. Jedan dio ribe ostao je neprodan“, pojašnjava profesor za Osječku televiziju dodajući kako su glavni izlovi bili jesenski i predbožićni te je 70 posto svih ribnjaka tada izlovljeno.

Situacija je, kaže, što se tiče tržišta sada dobra, tako da će za Uskrs biti plasirana na tržište dovoljna količina za domaće potrebe, između 400 do 500 tona, što su potvrdili i ribari koji nešto neprodane ribe imaju u skladištima.

"Ribiči su prošle godine bili značajni kupci, a nešto je išlo i u restorane koji uslužno rade za vanjsku uporabu. Jedan dio smo također izvezli u Italiju, Mađarsku, pa čak i u Poljsku“, objašnjava prof. Opačak.

U nekim se ribnjacima planira izlov i u ljetnom razdoblju, jer potrošnja više nije sezonska kao što je to bilo prije.

Moramo se ugledati na mediteranski ribolov
Ribnjaci, smatra ovaj sugovornik, imaju veliki potencijal, samo ih ne znamo dovoljno iskoristiti.

"Raste broj stanovnika, a sve više njih traži riblje proizvode u prehrani, jer su to najbolje bjelančevine animalnog podrijetla. Tim trendom idu sve svjetske i europske sile, no Hrvatska nažalost nije u toj poziciji, ali ima priliku“, naglašava.

Nadalje, tvrdi kako u tome razvoju treba sudjelovati i država, jer je ona većinski vlasnik površina, a tu su i zakupci koji moraju uložiti znatno veća sredstva i imati određene programe za podizanje akvakulture jer tržište to traži i treba.

"Moramo se ugledati na marikulturu i ribare s mora i što su oni u posljednjih 10 godina napravili. Udeseterostručili su proizvodnju lubina i komarče i svu ju plasiraju na talijansko tržište. Mi to nismo napravili kod slatkovodnih riba, ali moramo“, poručio je.

Na ribnjacima se isplaćuju štete od grabežljivaca
Inače, profesor je zajedno sa suradnikom Dinkom Jelkićem napravio stručnu studiju "Štetnici i neprijatelji riba na šaranskim ribnjacima“ koja je poslužila Ministarstvu poljoprivrede kao dokument za poslovanje odnosno ribnjačarstvo u cjelini.

"Imali smo zadatak izraditi studiju koja je dokazala kolike su štete na šaranskim ribnjacima po hektaru u godini. Ministarstvo je naručilo, ona je otišla u Europsku komisiju i oni su je odobrili", pojašnjava Opačak.