Zbog nezapošljavanja osoba s invalidnošću puni se proračun

Obveza plaćanja posebne novčane naknade zbog nedovoljno zaposlenih osoba s invalidnošću uvedena je 1. siječnja 2015. na temelju Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invalidnošću. Namjera zakonodavca bila je potaknuti poslodavce da na radnim mjestima gdje je to objektivno moguće zapošljavaju takve osobe kako bi pridonijeli njihovu uključivanju u svijet rada, socijalizaciji i kvalitetnijoj društvenoj afirmaciji. Novčana naknada uplaćuje se već gotovo dvije godine na poseban račun u sklopu državnog proračuna i trebala bi se upotrebljavati isključivo za namjene povezane s poticanjem uključivanja osoba s invalidnošću na tržište rada. Poslodavci koji zapošljavaju dvadeset i više radnika trebali bi imati najmanje tri posto zaposlenika s invalidnošću. Ne ispune li tu obvezu, svakog mjeseca za svaku osobu koju bi trebali zaposliti, a nisu, plaćaju 936 kuna na ime novčane naknade zbog neispunjenja propisane kvote traženog broja. Iznos od 936 kuna po svakoj osobi s invalidnošću koja nije zaposlena, a trebalo bi je zaposliti kako bi se dostigla propisana kvota, propisan je za 2016. i za svaku se godinu određuje u visini od 30 posto minimalne plaće koja vrijedi za tu godinu.

Dospijeće obveze

Pri izračunavanju potrebnog broja osoba s invalidnošću koje je poslodavac trebao zaposliti svi se radnici uključuju u ukupan broj, neovisno o tome jesu li zaposlene na određeno ili na neodređeno vrijeme, na puno ili nepuno radno vrijeme, osim radnika zaposlenih na određeno vrijeme zbog obavljanja sezonskih poslova. Osobe na stručnom osposobljavanju bez zasnovanoga radnog odnosa ne uračunavaju se u ukupan broj zaposlenih radnika. Kad primjena propisanog postotka rezultira decimalnim brojem potrebnih osoba s invalidnošću, decimalni se broj prema matematičkim pravilima zaokružuje na cijeli. Tako npr. poslodavac koji zapošljava dvadeset radnika treba imati jednu osobu s invalidnošću (jer tri posto od dvadeset iznosi 0,6), poslodavac koji zapošljava 177 radnika treba imati pet zaposlenika s invalidnošću (jer tri posto od 177 iznosi 5,3), itd. Broj ukupno zaposlenih radnika i broj osoba s invalidnošću prati se svakoga posljednjeg dana u mjesecu, npr. 30. rujna, 31. listopada itd. Fluktuacije u broju zaposlenih unutar mjeseca ne utječu na obvezu, mjerodavni su samo podaci o stanju posljednjega kalendarskog dana u mjesecu. Ispunjavanje obveze zapošljavanja dovoljno osoba s invalidnošću postiže se ako je riječ o zaposlenim osobama s invalidnošću upisanima u Očevidnik osoba s invalidnošću, koji vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. U njemu se vode osobe koje ispunjavaju uvjete određene Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i samo se te osobe uračunavaju u ispunjenje kvote obveznoga zapošljavanja s osoba s invalidnošću.
Mjesečna novčana naknada od 936 kuna po svakoj osobi s invalidnošću koja bi prema propisanoj kvoti trebala biti zaposlena, a nije, dospijeva do kraja mjeseca za prethodni. Mnogi je poslodavci uplaćuju ranije, s isplatom plaće za prethodni mjesec. Izračun visine naknade i ukupna obveza iskazuju se u obrascu JOPPD koji poslodavac dostavlja Poreznoj upravi. To je poseban obrazac JOPPD, odvojen od onoga za plaće i druge primitke fizičkih osoba; sastoji se samo od stranice A koja se označava oznakom vrste izvješća 4. Novčana naknada zbog neispunjenja obveze kvotnoga zapošljavanja osoba s invalidnošću poseban je oblik javnog prihoda, namjensko prisilno davanje za skrb o uključivanju tih osoba na tržište rada. Nije primitak neke fizičke osobe, nego javno davanje, prihod državnog proračuna. Iako obveza plaćanja novčane naknade ovisi o broju zaposlenih radnika i tome koliko je među njima zaposlenih osoba s invalidnošću, taj se javni prihod s mnogo argumenata može klasificirati kao porez koji ne ovisi o rezultatu poslovanja.

Prijedlog za racionalizaciju

Osim financijskog napora poslodavci koji su obveznici plaćanja naknade zbog neispunjenja kvote obveznog zapošljavanja osoba s invalidnošću imaju izdatke povezane s mjesečnim izvještavanjem o iznosu svote koju trebaju uplatiti na ime naknade. Kako se ti podaci lako mogu kontrolirati povezivanjem evidencija koje vode državne institucije, opravdanim se nameće zahtjev za pojednostavnjenje sustava izvještavanja, ako već nema prostora za financijsko rasterećenje. U HZMO-ovoj matičnoj evidenciji vode se podaci o svim radnicima, a u Očevidniku osoba s invalidnošću podaci o tim osobama. Jednostavno informatičko povezivanje tih podataka uz korekciju za odobrene zamjenske kvote može poslužiti kao kontrolni podatak. Pravila koja su sada na snazi obvezuju Poreznu upravu da 12 puta u godini prikuplja podatke o obvezi plaćanja naknade od više desetaka tisuća poslovnih subjekata, a ti se podaci mogu jednostavno izlistati iz baza podataka koje vode državne institucije. U sklopu najavljenoga pojednostavnjenja i troškovnog rasterećenja poduzetnika valjalo bi racionalizirati način izvještavanja i prikupljanja podataka o obveznoj novčanoj naknadi zbog neispunjenja propisane kvote zapošljavanja osoba s invalidnošću.