Zašto je tako komplicirano riješiti se neradnika u javnom sektoru?

Kako pokazuju podaci Ministarstva pravosuđa, 2022. Službenički sud izrekao je ukupno šest kazni prestanka državne službe, 2021. jednu, a 2020. dvije. Katkad slike govore više od tisuću riječi, a katkad i samo jedna rečenica. Interesantno, zapošljavanje ljudi u javnom sektoru nije nikakav problem. U dvije pandemijske godine stiglo je pet tisuća novih zaposlenika

Raskrstit ćemo s uhljebima! Svi ti silni rođaci, bratići i sestrične, jetrve i zaove, stričevi i nećaci, kumovi i susjedi zaposleni u državnoj i lokalnoj upravi i u kojekakvim javnim poduzećima koji samo sjede i primaju plaću za nerad dobit će otkaz bez prava na žalbu. Sve su to naravno parafrazirana raznorazna obećanja kojima se političari izazivači razbacuju u predizborne svrhe, koja se zaboravljaju čim se dobije mandat. Takav je barem dojam. No, tamo gdje ima volje, manjka načina jer je uhljeb zaštićeniji od ličkog medvjeda i čini se da ih nećemo niti tako lako niti brzo riješiti.

Deset posto neradnika
Ivica Puljak, splitski gradonačelnik, jedan je od onih koji su tijekom kampanje obećavali da će gradsku upravu i tvrtke očistiti od neradnika. Kad je dobio mandat, ne jednom, već dvaput čak, ugodno se kaže iznenadio kad je shvatio da u javnoj upravi Splita, u Banovini, većina zaposlenih radi dobro i pošteno, dok je tek manji broj onih koji, i to se nisu ni trudili sakriti, ne pridonose i ne žele pridonositi. Takvih je, tvrdi Puljak, oko deset posto. Situacija je malo drugačija u javnim poduzećima, tamo je taj omjer, dodaje, nešto veći. Puljak i dalje vjeruje da je moguće racionalizirati javnu upravu, ali navodi da je prema postojećim zakonskim rješenjima to iznimno teško, zahtjevno, izazovno…

– Posao javne uprave u Gradu mogao bi funkcionirati sa samo 30-ak posto trenutačno zaposlenih, a takvoj racionalizaciji prethodilo bi uvođenje boljih poslovnih procesa i sveobuhvatna digitalizacija. No problem su zakonska rješenja koja kompliciraju ne samo fluktuaciju radne snage unutar uprave i javnih poduzeća, a koja se tiču zapošljavanja i davanja otkaza, Zakon o državnim i lokalnim službenicima i namještenicima i Zakon o radu – navodi Puljak i dodaje da su primjerice potrebne čak četiri suglasnosti bi se jedan radnik premjestio iz jednog odjela u drugi, a procedura za pokretanje otkaza ugovora o radu još je kompliciranija.

U Splitu je već bilo nekoliko zanimljivih i medijski popraćenih slučajeva pokušaja davanja otkaza zaposlenima u javnoj upravi odnosno javnim poduzećima. Jedan je zaposlenik Banovine tako otvorio bolovanje i otišao raditi na kruzer, a bolovanje mu se produljivalo premda ga nije bilo u Hrvatskoj. Naravno da je dobio otkaz. No bilo je i situacija kad se otvaralo bolovanje da bi se primjerice ljeti radilo na vlastitim turističkim projektima, a premda je taj slučaj završio na sudu, sud je presudio da ljudi 'nisu planirali' raditi u fušu na svom projektu tijekom bolovanja i da se slučajno dogodilo to što se dogodilo pa su vraćeni na posao.

– Veći su problem ta javna poduzeća u kojima smo primijetili veći broj 'čudnih' bolovanja ljeti i tome doskačemo tako da voditelji podružnica angažiraju detektive, koji nerijetko dokažu da je sporno bolovanje lažno – ističe Puljak, koji smatra da bi trebalo uvesti strože kontrole za liječnike koji propisuju bolovanja jer to nisu izolirani slučajevi niti se to događa samo u Splitu.

Ključna su 'bolovanja'
Da su lažna bolovanja ta koja pružaju priliku onima koji hvataju krivine i ne rade, a ne žele izgubiti posao, znaju sve instancije u državi. I pročelnici, i gradonačelnici, i voditelji podružnica, i direktori ustanova, i ministri, i premijer. I da, načelno postoji neka uputa da se svi, počevši od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) pod čijom je to ingerencijom, uhvate s tim ukoštac, ali konačnog rješenja problema koji realno koči reformu javnog sustava koji za reformom vapi godinama još nema. Doduše, ta lažna bolovanja nisu problem samo javnog sustava, ali tu su nekako najraširenija. Nedavno su sve važne instancije u državi analizirale postojeći sustav bolovanja u Hrvatskoj kao i modele drugih zemalja u Europi, Ministarstvo zdravstva i HZZO održali su nekoliko širih konzultacija, kako neslužbeno doznajemo, s Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) i to je bilo to. Svi oni razmatraju nužne promjene u sustavu bolovanja, a kada će ih predstaviti, još je neizvjesno. Ono što jest poznato i službeni je podatak da bolovanja HZZO i poslodavce stoje tri milijarde kuna na godinu.

Ne muče lažna bolovanja, višak zaposlenih i oni koji ništa ne rade samo Split, takvih je primjera i drugdje po gradovima i javnim poduzećima. Međutim, kad se netko i osokoli i samo najavi otkaze ili, ne daj Bože, pokrene kakvu reorganizaciju, odmah se svi dižu na noge. Samo se čeka pogreška u proceduri i sindikati se probude iz hibernacije, organiziraju se prosvjedi, oporba se gurne u prvi plan i uz toplu riječ o ugnjetavanim uhljebima koji samo žele pošteno zaraditi svoj kruh ne radeći ništa na tom 'svetom hrvatskom radnom mjestu za koje su ginuli branitelji u Domovinskom ratu', cijela stvar se vraća na početak. Gotovo da je lakše tolerirati sve te tisuće neradnika i čekati da se sami odluče otići nego se baviti kompliciranim procedurama koje je gotovo nemoguće u potpunosti zakonski ispoštovati. Veći je problem što će ti i takvi uhljebi prije dočekati mirovinu, nego otići sami.

Kakva je situacija sa uhljebima u državnom sektoru i što o svemu kažu stručnjaci za radno pravo, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.