Zašto je nakon više od 80 godina odzvonilo švicarskoj bankarskoj tajni

Poslovični 'čavao u lijes' švicarske bankovne tajne zabio je ovog tjedna gornji dom tamošnjeg parlamenta potvrdivši odredbe po kojima će Švicarska ubuduće s drugim zemljama automatski izmjenjivati podatke o mogućim poreznim prevarantima. Najnovija odluka samo je još jedna u nizu promjena koje već godinama švicarskoj poreznoj oazi postepeno oduzimaju privlačnost i mijenjaju kontroverznu 'turističku' atraktivnost Švicarske kao idealne destinacije za sumnjivo stečena bogatstva svjetskih milijunaša i milijardera

Iako godinama pod pritiscima da olakša suradnju s poreznim vlastima drugih zemalja, lavina se u Švicarskoj zakotrljala 2008. godine kad je nekoliko institucija Sjedinjenih Američkih Država otvorilo istrage oko poslovanja američke podružnice švicarske banke UBS. Ministarstvo pravosuđa, Komisija za vrijednosnice i burzu (SEC, Securities and Exchange Commission) i američka porezna služba (IRS, Internal Revenue Service) svoje su istrage pokrenuli temeljem informacija koje im je dao Bradley Birkenfeld, bivši zaposlenik UBS-a.

Nakon prijetnji da će se UBS-u, jednoj od dvije najveće švicarske banke, oduzeti dozvola za poslovanje na američkom tržištu, ta je banka pristala platiti razne nagodbe kako bi izbjegla pokretanje sudskih tužbi. Ono što je još važnije je da su UBS i Švicarska morali pristati na to da američkim poreznicima u nekoliko navrata isporuče informacije o svojim klijentima, američkim državljanima, za koje se sumnjalo da su spremanjem novca u tu banku izbjegli plaćanje poreza u SAD-u.

Pritisak SAD-a i Njemačke

Isporuka podataka o klijentima bio je presedan nakon kojeg su mnogi objavili da je švicarska bankovna tajna 'mrtva' i da je to kraj za financijsku industriju na kojoj je ta država izgradila znatan dio svojeg bogatstva. SAD nije bio jedina zemlja koja je pojačala svoj pritisak na Švicarsku i njenu nevoljkost da prosljeđuje informacije o vlasnicima bankovnih računa i bogatstava, nego se sa svojim zahtjevima pojavila i Njemačka.

Snažan pritisak stigao je i iz pariške Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kojoj je pitanje porezne jednakosti i transparentnosti jedno od najvažnijih područja djelovanja i koja je godinama objavljivala 'crnu' listu zemalja, tzv. poreznih oaza. Države članice OECD-a su mahom gospodarski najrazvijenije države u svijetu i njihov zajednički stav prema Švicarskoj mogao je donijeti dodatne probleme za financijske odnose te države s ostaTkom svijeta.

Legenda iz 1934.

Institucija švicarske bankovne tajne u obliku u kojem je ona do današnjih dana dosegnula svoju legendarnost, utemeljena je 1934. godine kad su vlasti donijele zakon po kojem je odavanje podataka o imenima klijenata banaka proglašeno kriminalnim djelom. Zakon je donesen velikim dijelom kao pokušaj da se nacističkim vlastima susjedne Njemačke onemogući istraživanje imovine židovskih građana koji su novac spremili u švicarskim bankama. Tragično, švicarska bankovna tajna u konačnici je puno više zaštitila naciste i razmjere njihove pljačke diljem Europe prije i tijekom Drugog svjetskog rata.

U međuvremenu, Švicarsku je kao idealnu lokaciju za pohranjivanje sumnjivo stečenog novca, a posebno onog koji je zaobišao porezne vlasti, pozicionirala 'dobitna' kombinacija švicarskog pravosuđa i tamošnjih poreznih zakona. Prema tim zakonima, švicarske vlasti rade jasnu distinkciju između porezne prijevare i porezne evazije (evazija – izbjegavanje plaćanja poreza).

Evazija se tretira kao minorni prekršaj koji se kažnjava samo manjom novčanom kaznom. S druge strane, porezna prijevara uz novčane kazne donosi i boravak u zatvoru. Švicarski sudovi poreznom prevarom smatraju kad se namjerno pokušava prevariti porezne vlasti krivotvorenjem raznih dokumenata i sličnim, dok je ključna razlika to što se neprijavljivanje prihoda ne smatra prevarom, nego evazijom. To je bila stepenica na kojoj su se dosad spoticale strane porezne vlasti u pokušaju da saznaju koji njihovi građani u švicarskim bankama skrivaju izdašne iznose.

Švicarci i dalje 'zaštićeni'

Porezne vlasti bi, naime, od Švicarske zatražile podatke o građanima za koje su sumnjali da nisu prijavili prihode i da su tu zaradu pohranili u nekoj od tristotinjak švicarskih banaka. Taj zahtjev bi došao na neki od švicarskih sudova koji su imali pravo, u slučaju sumnje na poreznu prijevaru, od pojedine banke zatražiti podatke o vlasniku pojedinog računa. No, kako se neprijavljivanje prihoda smatra tek manjim prekršajem, svi pokušaji stranih poreznika su godinama odbijani i priča je tu završavala.

U međuvremenu, Švicarska je 2009. godine, pod već spomenutim pritiskom stranih država, donijela izmjene zakona kojima se za strane državljane isto tretiraju porezna evazija i porezna prijevara, iako za švicarske građane ta razlika još uvijek vrijedi. Nekoliko godina kasnije, 2013., s OECD-om je potpisan sporazum kojim je alpska država pristala na uvođenje automatske razmjene podataka o klijentima banaka, stranim državljanima, s drugim državama. Najnovija odluka u parlamentu samo je još jedan dodatan, ali ne i posljednji, pravni korak potreban da se taj sporazum u konačnici aktivira.

Imovina švicarskih banaka: 6.656 milijardi franaka

Sve ove promjene, a posebice smanjenje važnosti institucije bankovne tajne i njeno de facto ukidanje, nailazile su na snažan otpor Švicaraca. Taj je otpor razumljiv ako se sagleda važnost financijskog sustava za tamošnje gospodarstvo. Prema podacima Udruge švicarskih bankara, tamošnje banke su krajem 2014. godine upravljale s imovinom od 6.656 milijardi franaka (oko 5.550 milijardi eura) od čega je polovica stigla od klijenata izvan zemlje. Za usporedbu, švicarski BDP je krajem 2014. iznosio oko 530 milijardi eura, a hrvatski 43 milijarde.

No, ne treba očekivati da će sve ove promjene bitnije utjecati na švicarsko bankarstvo koje, prema podacima spomenute Udruge, drži oko četvrtinu svjetskog tržišta prekograničnog upravljanja imovinom. U proteklih nekoliko godina, kako strancima postaje sve teže u Švicarskoj pohraniti novac koji porezne vlasti njihovih zemalja nisu uspjele vidjeti, švicarske su se banke ozbiljno bacile na širenje poslovanja na mjestima gdje se to još može. Tako, primjerice, njihove podružnice u Hong Kongu ili Singapuru sve bolje posluju, a u slučaju da se i tamo situacija s vremenom promijeni, ne postoji previše sumnje da će bankari pronaći novi zakutak izvan dohvata mrskih im poreznika.