Za strane fakture jezik nebitan

Nametanje obveze ispisivanja inozemnih računa isključivo na određenom jeziku nije uvjet njihova priznavanja, time se krše zakoni EU.

Hrvatski poduzetnici u poslovanju s inozemnim partnerima, kad izlazne fakture nisu izdali na hrvatskom jeziku, nego na stranom jeziku zemlje u kojoj je registriran njihov partner, konačno mogu odahnuti u pogledu pravnog statusa takve tražbine i odbitka PDV-a.

Europski sud pravde donio je presudu koja ih lišava briga, uz jamstvo pravne sigurnosti ako bi došlo do spora te u postupanju porezne administracije u poreznom nadzoru. Pozivajući se na odredbe Ugovora o funkcioniranju EU, Sud je presudio da nametanje obveze ispisivanja inozemnih računa isključivo na određenom jeziku nije uvjet njihova priznavanja te da se time krše zakoni EU, navodi revizorica Dubravka Kopun. Dodatni je argument, kaže, i upravna okružnica belgijske vlade u kojoj se definira da Porezna uprava ne može uskratiti pravo na odbitak PDV-a samo zato što su zakonom propisani podaci na računima sastavljeni na drugom jeziku.

Presuda iz lipnja odnosi se na situaciju u kojoj je tvrtka New Valmar sa sjedištem u belgijskog regiji, u kojoj se govori nizozemskim jezikom, ispostavljala izlazne račune Global Pharmacies Partner Health (GPPH) sa sjedištem u Italiji. GPPH je proglasio zaprimljene ulazne račune ništavim jer su ispostavljeni na talijanskom jeziku, temeljem lokalnih propisa Belgija koji nalažu uporabu nizozemskog jezika. "Nadamo se da će ova presuda osigurati manje dvojbi i našim poduzetnicima prilikom ispostavljanja izlaznih računa u druge članice EU i treće zemlje", kaže Kopun.

Točka je to na "i" i na rasprave koje su se u stručnim krugovima vodile o tome postoji li obveza da svi izlazni računu moraju biti ispostavljeni na hrvatskom jeziku ili ne. Većina se priklonila tumačenju hrvatskog jezika kao pretpostavci zakonitog poslovanja na temelju mišljenja Ministarstva financija iz 2013. Pozivajući se na Opći porezni zakon i tada važeći Zakon o računovodstvu, taj resor je zaključio da se vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom smatraju isprave sastavljene na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, što podrazumijeva da dokumenti ne mogu biti izdani na stranom jeziku.

Dokumenti, tada je rečeno, ne bi smijeli biti izdani dvojezično, a ne postoji mogućnost izdavanja prijepisa računa na stranom jeziku, koji je originalno ispostavljen na hrvatskom jeziku. Ovakve odredbe dosta su restriktivne za izvozno poslovanje, smatra Kopun, i zaključuje: "Iako smo kao kuća zastupali da ne bi smjele postojati u doba jedinstvenog EU tržišta, postojala je sumnja da će porezni nadzor reagirati u situacijama kontrola kod poduzetnika koji većinu poslovnih aktivnosti fokusiraju na izvoz".