Za šparogu više

Jedan od brojnih sezonskih poslova u poljoprivredi stanovnika Hrvatske koji su kruh odlučili potražiti kao sezonci u Njemačkoj je i berba šparoga. U potrazi za profitabilnosti ali i onim što se sigurno može prodati, dio se poljoprivrednika, najviše u Slavonjii, i sam posljednjih pet godina odlučio na uzgoj te, za mnoge donedavno nepoznate povrtlarske kulture. Mi vas vodimo u berbu sve traženijih šparoga kod najvećeg proizvođača iz Bjelovarsko-bilogorske županije

Hladno proljeće s dosta kiše i niskim temperaturama pa i mrazom i što je najvažnije, malo sunca prorjedilo je uroda ranih šparoga na bilogorskim poljima Marinka Bartulovića u Severinu pokraj Bjelovara.

- Totalno izvanserijska godina berba je trebala početi prije 3,4 tjedna međutim ovo je danas neka prva berba neka koja je beznačajna u odnosu na nekakav prosjek po danu koji smo imali prošle godine. Zbog ovog vremena sve se pomaknulo i tek očekujemo kako će ova godina ispasti, kaže Marinko.

Prevrtljivo vrijeme prorjedilo je zasada broj šparoga a time i broj berača. Sada ih je dovoljno dvoje. U pomoć su uskočili susjedi.

- Dosta je sad kasno krenula jer ovo hladno je i ovakva, takva kakva je godina i zasad još nije u najboljem redu, ali ako bude toplo onda će ona će ona krenuti i trebat će više ljudi normalno bit će nas više onda tu i ona pakujemo i to ide dalje, objašnjava Marija Keser.

Kad zaredaju topli sunčani dani šparoge bi ovdje trebale nicati gotovo kao gljive poslije kiše, a onda će trebati i 10-ak berača na dan.

- Jer ona sad izlazi. Njoj treba sad samo sunca, ona ima sad vlage dovoljno, ali samo joj treba sunca - ono da ona ide, ako nema sunca ona sporije raste i nema, ne može, dodaje Marija.

- Ona se bere doslovno svaki dan. Izrazito je biljka koja ovisi o temperaturi tla, znači tlo se mora ugrijati. To je idealno kad naše temperature ne padaju baš prenisko, znači da se tlo ne ohladi brzo i u tom slučaju ona može narasti i do sedam centimetara na dan, kaže Marinko.

I Ante Keser ističe kako je sve više ljudi iz općine Severin u potrazi sa visokodohodovnim kulturama na manjim površinama na kojima se ne može živjeti od pšenice i kukuruza.

Tako se na Bilogori pojavila i do prije par godina potpuno nepoznata šparoga.

I dok dobar dio berača koristi samo nož, Mariju je iskustvo naučilo kako posotoji alat kojim se lakše i brže bere.

Bez obzira na loš početak godine Marinko vjeruje kako će ove godine ipak imati dobar urod.

- Nekih 4 rali ili nešto malo više od dva hektara. Prošle godine je bilo negdje robe koja je prodana oko 8 i pol tona. Ove godine čak očekujemo nešto više malo više s obzirom da je to peta godina, ona kao biljka do jedno 7 godine raste joj nekakav prinos tako da se stabilizira taj nekakav maksimalan prinos. Tako da očekujemo ove godine tu negdje i oko 9 do 10 tona, kaže Marinko.

Sve je počelo prije pet godina kad se Marinko odlučio na ne ozbiljno ulaganje.

- Slučajno sam se počeo baviti poljoprivredom. Imao se nekakov poljoprivedno zemljište i u to vrijeme sam se bavio konzaltingom. U EU projektima napravio nekakav plan i imao želju za ulaganjima i tako -slučajno!, prisjeća se.

Marinko ističe kako se zasada bilogorsko tlo pokazalo dobrim za ovu kulturu.

- Mislim da ova zemlja i ova klima vrhunski odgovara šparogi u odnosu na ono što sam vidio u Nizozemskoj i Njemačkoj. Znači sama kvaliteta tla odnosno klima osim što imamo ove ektreme u 4. mjesecu pa povremeno ih mraz pomalo uspori jer one ne rastu dok je hladno. Dok se ugrije. Ostalo joj sve odgovara, čak i ova zemlja daje nekakav okus koji je možda čak mali i intenzivniji nego ono što sam vidio u Njemačkoj i Nizozemskoj, kaže.

S oko 60 tisuća sadnica nije htio eksperimentirati već ih je odabrao prema preporuci njemačkog stručnjaka ali prema specifičnosti tla.

- Dosta veliko ulaganje - govorimo o tome da sadnice koštaju skoro 20-ak tisuća eura jer sam kupio hibride iz Njemačke. Istina može se proći nešto malo jeftinije s nekakvim hibridima koji nisu nikakva prva klasa, a ja sam s obzirom da sam čovjek s nevelikim iskustvom htio imati prvu klasu sadnica i zbog toga je to koštalo dosta, dosta kao nekakva investicija oko 20 tisuća eura na čisto zemljište, kaže.

Šparoge su iznimno tražene pa je lako pronaći i put do kupaca.

- Meni je oduvijek bio plan da se bavim samo veleprodajom, nikako maloprodajom. Imam jednog dobrog kupca, odlični ljudi, obitelj Filipović, firma Biseri. Polja koji otkupljuju za jedan trgovački lanac u Hrvatskoj - oni mi otkupe 100 posto robe. Vrhunski funkcionira, prihod je dosta dobar, znači očekivano nakon tih 5 godina rada očekivano je došlo na tu razinu koju sam htio i sad očekujem da se to stabilizira na nekih narednih 10-ak godina, priča.

Nakon branja slijedi, pranje, klasiranje, sortiranje, vaganje i pakiranje.

- Mi je režemo na dužinu od 24 centimetra i srotiranje po debljini što je nekako standardno i pakiramo u pola kile vezice koje su pakirane onako u ambalažu koju smo dogovorili s kupcem, rekao je.

Za sada s obzirom da mi je ovo sporedni posao nisam u mogućnosti se toliko u budućnosti baviti poljoprivredom ali vrlo vjerojatno u budućnosti ćemo proširiti posao, kaže.

A koliko je šparoga osvojila naše tržište govori i to da je danas u Hrvatkoj uzgaja oko 120 proizvođača i to na više od 200 hektara.