Za poslodavca je rizik velik jer su kazne do 100.000 kuna

Hrvatsko radno i socijalno zakonodavstvo rad bez ugovora o radu temelji samo na novčanim kaznama, o čemu na temelju prekršajne prijave inspektora rada odlučuju prekršajni sudovi. Visoke kazne trebale bi motivirati poslodavce da prijavljuju zaposlenike

Poslodavac koji zapošljava radnika dužan je s njim sklopiti pisani ugovor o radu čiji je minimalni sadržaj propisan Zakonom o radu. Ako ga ne sklopi, poslodavac je dužan radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu istoga sadržaja kako je propisano za ugovor o radu. Potvrdu treba izdati radniku prije početka rada.

Među ostalim, u ugovoru odnosno potvrdi mora biti navedeno trajanje radnog odnosa, trajanje tjednog radnog vremena, dužina godišnjeg odmora i visina plaće. Ako u ugovoru nije navedeno trajanje radnog odnosa, smatra se da je radnik zaposlen na neodređeno vrijeme. Propust ugovornih strana da sklope pisani ugovor, odnosno propust poslodavca da radniku izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, ne utječe na pravnu valjanost tog ugovora. Čak i ako izostane propisana pisana forma, radni odnos smatra se zasnovanim.

Izostanak pisane forme ugovora o radu kvalificiran je kao najteži prekršaj poslodavca za koji je predviđena kazna od 61.000 do 100.000 kuna za poslodavca pravnu osobu te od 7000 do 10.000 kn za poslodavca fizičku osobu. Za odgovornu osobu u pravnoj osobi prekršajna kazna iznosi od 7000 do 10.000 kuna.
(Ne)prijava doprinosa

Poslodavac je dužan prije početka rada prijaviti radnika mjerodavnim tijelima socijalnog osiguranja. Ako radnik počinje raditi npr. 14. listopada u sedam sati ujutro, prijavu treba podnijeti najkasnije do toga trenutka, a moguće ju je podnijeti osam dana prije početka rada. Prijava se podnosi Zavodu za mirovinsko osiguranje i na temelju razmjene podataka između državnih institucija ta se prijava automatski smatra i prijavom u sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja.

Zakašnjenje u podnošenju prijave sankcionirano je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, a propuštanje obveze uručenja radniku kopije te prijave prema Zakonu o radu. Za poslodavca pravnu i fizičku osobu koji u propisanom roku ne prijave radnika u matičnu evidenciju mirovinskih osiguranika propisana je prekršajna kazna od 5000 do 50.000 kuna, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 1000 do 10.000 kuna.

Budući da se prijava mora podnijeti prije početka rada, propisane su i sankcije za poslodavca koji propusti obavijestiti da radnik nije počeo raditi od datuma kako je prijavljeno. Ako ne dostavi informaciju da radnik nije počeo raditi, poslodavac se izlaže plaćanju dvostruko veće kazne, od 61.000 do 100.000 kuna. Kazne su predviđene i prema Zakonu o obveznome zdravstvenom osiguranju. Za nedostavljanje prijave Zavodu za zdravstveno osiguranje prekršajna kazna iznosi od 70.000 do 100.000 kuna. Uz to se poslodavcu može izreći i mjera zabrane obavljanja djelatnosti.

Prividno zaposlenje

Za neuručivanje radniku kopije prijave na obvezno mirovinsko osiguranje za poslodavca pravnu osobu prekršajna kazna iznosi od 61.000 do 100.000 kuna, a za poslodavca fizičku osobu i za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 7000 do 10.000 kuna. Mnogo osjetljivije područje nadzora radnih odnosa jest situacija u kojoj su poslodavac i radnik sklopili ugovor o djelu ili neki drugi ugovor obveznog prava, a ne ugovor o radu.

Ako fizička osoba izvršitelj posla obavlja neki posao za naručitelja na temelju ugovora o djelu, na toj se osnovi naručitelj ne prijavljuje izvršitelja u matičnu evidenciju mirovinskih i zdravstvenih osiguranika iako naknada za obavljeni posao koja se isplaćuje kao drugi dohodak podliježe obvezi doprinosa. Ugovorno radno pravo utemeljeno je na slobodi ugovaranja, ali u tom je dijelu sloboda stranaka na tržištu rada ograničena davanjem ovlasti inspekciji rada da, ako je prema naravi i vrsti rada te ovlastima poslodavca riječ o obilježjima posla za koji se zasniva radni odnos, utvrdi kako se radi o prividnome pravnom poslu.
Kriteriji 'stalnog' zaposlenja

Ograničenje slobode ugovornih strana u funkciji je zaštite radnika kao slabije strane na tržištu rada. U inspekcijskom nadzoru uobičajeno se prosuđuje radi li radnik izvršitelj u unaprijed dogovorenome radnom vremenu, radi li u prostoru i sredstvima poslodavca, radi li u hijerarhijski uređenome subordiniranom odnosu, radi li prema uputama, tko snosi tržišne rizike rezultata obavljenog posla i drugim obilježjima.

Ako se utvrdi da je riječ o radnom odnosu, inspektor rada ima ovlasti zapečatiti poslovne prostorije poslodavca, uređaje i opremu za rad. Pečaćenje se neće provesti ako poslodavac u roku od pet dana dokaže da je postupio prema nalogu inspektora rada i prijavio radnike te da je za svakoga neprijavljenog radnika u državni proračun uplatio kaznu od 30.000 kuna.

Visoke prekršajne kazne trebale bi motivirati poslodavce da postupaju prema propisima radnog prava i prijavljuju radnike mjerodavnim tijelima socijalnog osiguranja. Većina država s uređenim tržištima rada propisuje sankcije za poslodavce, ne samo u obliku visokih kazni nego i u obliku oduzimanja nezakonito stečene imovinske koristi. Hrvatsko zakonodavstvo još se temelji samo na novčanim kaznama, o čemu na kraju, na temelju prekršajne prijave koju podnosi inspektor rada, odlučuju prekršajni sudovi.