Wellnes centri bez deklaracije

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) broj hotelskih wellness centara se prije šest godina mogao svesti jedva na prste jedne ruke, da bi se već ove godine hrvatska turistička ponuda mogla pohvaliti s uistinu impresivnom brojkom od čak 72 takva kompleksa.

No, unatoč tome što je »wellnes industrija« doživjela pravi bum na našim prostorima i postala unosan posao, ta je gospodarska grana još uvijek »divlja zona« nezaokružena adekvatnim pravnim aktima. Naime, wellness je daleko više od kozmetičkog salona, saune, bazena i solarija i samo izrijekom se spominje u nekoliko zakonskih okvira, Zakonu o pružanju usluga u turizmu, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti i Zakonu o uslužnoj djelatnosti.

Vidljivo je da je riječ o nedovoljno definiranom turističkom proizvodu čija je kompleksnost ostala neprepoznata te za razliku od svjetske prakse, još uvijek nije regulirana posebnim zakonom. Poduzetnik sam odlučuje o pitanju u kojem obliku bi se obavljala ta djelatnost pa tako svatko tko može otvoriti obrt ili trgovačko društvo može otvoriti i wellness centar.

Da će pritom imati kvalificirane radnike u čije se ruke gosti prepuštaju, od kozmetičara, trenera, nutricionista do zdravstvenih djelatnike, kao i kvalitetno i razrađene programe, ostavljeno je njemu na dušu. Takav nedostatak standarda koji bi trebao pokrivati ne samo prostor, već i druge važne faktore, od licenciranih programa, kvalitete djelatnika, proizvoda, opreme, uređaja do čistoće i higijene, otvorio je prostor nelojalnoj konkurenciji. Pod etiketom wellnessa može se komotno pružati uslugu na razini kozmetičkog salona s teretanom i solarijem – i pritom sakupiti koja zvjezdica.

Ravnateljica Učilišta Lovran, odnosno wellness akademije, dr. Jelica Popić jedna od vodećih inicijatora za donošenje posebne zakonske regulative i razgraničenja wellness djelatnosti i wellness turizma kao selektivne turističke grane, kaže da je u takvoj situaciji jednostavno riječ o »proizvodu bez deklaracije«.

– Bez posebne zakonske regulative nije ga moguće adekvatno oblikovati, niti mu dati nekakav standard. Wellness ulazi u područje uslužne djelatnosti, a također je nejasno što je tu ugostiteljska, a što turistička usluga, kaže dr. Popić, osnivačica prvog opatijskog wellness centra 2000. godine. Osim što je wellness metafora za životni stil koji uključuje odgovornost pojedinca za pozitivne navike življenja koje doprinose cjelovitom zdravlju: psihičkom, fizičkom i socijalnom, treba se zapitati i što je on kao proizvod odnosno usluga za tržište.

Bez odgovora »što je wellness« i »tko su sudionici wellness industrije« nema napretka i razvoja u modernim tržišnim uvjetima. Budući da wellness igra važnu ulogu u prihodima od turizma, baš zato bi zakonska regulativa trebala biti temelj razvoja wellnessa, ulaganja, kreditiranja, državne i druge financijske i tehničku podrške, naglašava dr. Popić.

Ministarstvo turizma tek je nedavno donijelo pravilnik, odnosno propisalo standarde za samo jednu kategoriju, wellness hotele, ali isključivo vezano za wellness prostor. Van bilo kakvih pravilnika ostali su raznolikost programa, golema ponuda i vrste usluga, kvaliteta i educiranost djelatnika, a da se ne spominju pravilnici koji se posebno reguliraju čistoću i zdravstvene uvjete u kojima se djelatnost obavlja.

Higijena je naime drugo važno, i nedovoljno riješeno pitanje, od koje sve počinje i koja kažu »pola zdravlja«, isto to zdravlje po koje se i dolazi u wellness. No, wellnessu i njegovoj tehnološki najmodernijoj opremi posebno prilagođenih pravilnika, nema. U Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi na upit tko je zadužen za kontrolu higijene wellnessa, rečeno nam je da je za zdravstveni nadzor zadužena sanitarna inspekcija, i to u »redovitim inspekcijskim nadzorima (prema planu i programu rada)«.

Tako prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti obavlja zdravstveni nadzor nad svima koji pružaju higijenske njege pučanstvu (javna kupališta, wellness centri, kozmetički saloni, brijačnice, frizerski saloni, saloni za masažu, saloni za manikuru, pedikuru i sl.), a on obuhvaća zdravstveni pregled prije stupanja u radni odnos. Isti taj zakon navodi da radnici ne smiju obavljati te poslove ako boluju od aktivne tuberkuloze, parazitarnih bolesti kože. Osim »zaraza«, nadziru se i solariji prema Zakonu o zaštiti od neionizirajućih zračenja i Pravilnikom o temeljnim zahtjevima za uređaje koji proizvode optičko zračenje.

Predsjednik Grupacije wellness turizma pri HGK i ravnatelj nagrađivanog »Energy Clinic« Zdeslav Radovčić, istaknuo je da su zakonom ipak vrlo precizno definirane kontrole bazena za koje se brinu područni uredi za javno zdravstvo.

– Svjetska zdravstvena organizacija je još 2000. izdala »Guidelines for safe recreational – water enviroments« u kojem su detaljno opisane sve vrste prisutnih opasnosti: fizikalne, kemijske i mikrobiološke te mjere za održavanje kvalitete bazenske vode kao i program praćenja kvalitete bazenske vode, sustav nadzora i epidemiološka uloga u sustavu nadzora. U RH laboratorijska analiza bazenske vode, odnosno parametri koji se u njoj određuju, rade se prema Prijedlogu pravilnika o kvaliteti i nadzoru nad kvalitetom vode za piće i prema Programu mjera zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša koji je donijelo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi iz 2004.

U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u čl. 100 definirani su poslovi koji obavljaju područni, regionalni Zavodi za javno zdravstvo, gdje se među ostalim navodi da »….prati, proučava, analizira i ocjenjuje zdravstvenu ispravnost vode za piće, vode za rekreaciju i fizikalnu terapiju…«. No, hidromasažne kade, jacuzziji, saune, teretane i drugi dijelovi wellnessa iz ovih pravilnika nisu vidljivi.

– Što se tiče »higijenskih uvjeta« ili propisa, u wellness centrima ne mogu reći da ne postoje pravila i propisi higijene i zaštite klijenata jer su kao takvi propisani za područje uslužnih i ugostiteljsko turističkih usluga, a kako se wellness centri otvaraju u sklopu uslužne i ugostiteljsko turističke djelatnosti, isti se propisi odnose na njih. Kontrolu higijenskih propisa radi sanitarna inspekcija te se u inspekcijskom obilasku provjerava sanitarna knjižica djelatnika, sredstva za dezinfekciju, adekvatna odjeća i obuća, ispravnost/atesti i rok trajanja produkata za rad, komentira dr. Jelica Popić.

Smatra da je wellness po vrsti programa koje nudi, u prostoru, posebno u opremi i produktima za rad daleko kompleksniji od kozmetičkih, masažnih, bazenskih ili drugih sustava za njegu i prevenciju pa bi higijenskoj kontroli trebalo ozbiljnije pristupiti.

– Potrebno je uz pomoć struke analizirati što su elementi ili parametri za izradu higijenskih i sigurnosnih pravila koja neće ugroziti zdravlje posjetitelja. Tek nakon toga treba izraditi pravilnike i sustav kontrole higijene u wellness centrima, a to je opet povratak na inicijativu da se wellness službeno objavi kao proizvod, zaključuje.