Vlada želi fleksibilniji radni odnos, sindikati se spremaju na - rat

Nestandardno, atipično zapošljavanje, odnosno fleksibilniji oblici rada, pokazao je i novi OVI indeks Ekonomskog instituta, u porastu je u Hrvatskoj. Prije devet godina udio oglasa za posao s ugovorima na određeno vrijeme u ukupnom broju oglasa za posao bio je 20,8 posto, da bi lani porastao na 47,2 posto. Posljedica je to s jedne strane krize u kojoj su se poslodavci teže odlučivali zapošljavati radnike za stalno, ali i promjena Zakona o radu koje su olakšale zapošljavanje na određeno vrijeme te, među ostalim, značajno olabavile uvjete za poslovanje Agencija za privremeno zapošljavanje te omogućile dopunski rad.

U kojoj mjeri je fleksibilizacija radnog zakonodavstva potaknula atipično zapošljavanje svjedoče i podaci Europskog statističkog ureda prema kojima u Hrvatskoj atipični oblici zapošljavanja rastu brže nego u drugim članicama, a udio radnika koji su u nekom obliku rada na određeno vrijeme veći je od prosjeka EU-28 za više od sedam postotnih bodova.

Snažnija edukacija

Hrvatska, tako, ubrzano upoznaje model atipičnog rada koji je proteklih godina sve više i više pod povećalom. Ne upozorava više samo europski sindikalni pokret na pogubnost cjepkanja radnih mjesta, već i stručna javnost jer se iz istraživanja u istraživanje dokazuje kako su fleksibilni oblici rada doveli do porasta siromaštva među radnom populacijom. A to i sama Europska komisija priznaje u svojim dokumentima. U nedavnoj analizi, francuski ekonomisti Philippe Askenazy i Christine Erhel među ostalim zaključuju kako bi se politike, umjesto na fleksibilizaciju tržišta rada trebale usmjeriti na stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, kao i snažniju edukaciju nisko kvalificirane radne snage. Oni navode kako je fleksibilizacija radnih odnosa u krizi dijelom korištena kao lijek za smanjenje nezaposlenosti. No, ona ne samo da narušava kvalitetu radnih mjesta već se odražava i na smanjenje produktivnosti. Izračunali su, na primjeru Francuske – za 20 posto.

Velika gospodarstva Europe – Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija – primjećuju autori, doživjele su oštar pad produktivnosti u jeku krize, između 2008. i 2010. godine, i sporo se vraćaju na razine iz predkriznog vremena. Objašnjenje tog fenomena vide u politikama zapošljavanja koje više od desetljeća promoviraju mnoge vlade. One su rezultirale smanjenjem klasičnih radnih mjesta na neodređeno, odnosno deregulacijom ugovora o radu na neodređeno vrijeme, uz istodobnu promociju atipičnih oblika rada.

Mini poslovi

Drugim riječima, rasli su fleksibilni oblici zapošljavanja, kao što je rad na određeno vrijeme, povremeni rad, rad sa skraćenim radnim vremenom, »nulsatni« ugovori, samozapošljavanje. Za Hrvatsku je, pak, specifično samozapošljavanje, rad na određeno, agencijski rad te studentski rad koji se nerijetko iskorištava, odnosno pokriće je za ugašeno klasično radno mjesto koje onda dijele dva ili više studenata.

Specifičnost je i stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, koje je praktično proteklih godina bilo jedina mogućnost ulaska mladih na tržište rada. No, Vlada je još svojim programom rada najavila daljnju fleksibilizaciju radnih odnosa. U ovoj godini tako će se obaviti usklađivanje Zakona o radu (ZOR) s direktivama EU-a, dok se iduće godine »otvara« kompletan zakon. U kojem smjeru, donekle oslikava sam ministar rada navodeći kako njime valja obuhvatiti nove oblike rada. A to će u praksi zasigurno značiti i mogući pokušaj reaktiviranja mini poslova, ideje koja je za SDP-ove koalicijske Vlade propala pod pritiskom javnosti.

Zbijanje redova

– Sindikati ne mogu poduprijeti daljnju fleksibilizaciju radnog zakonodavstva. Ali, to više nije pitanje samo sindikata, nego cijelog društva, to je pitanje budućnosti zemlje. To je pitanje stvaranja neprijateljskog okruženja za obitelj, mlade, djecu, mirovinski i zdravstveni sustav – veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, izražavajući bojazan da »nas čekaju teška vremena«, a »ako padnemo na tom ispitu, gotovo je«.
Nesigurni poslovi samom radniku donose niža primanja i nerijetko o takvim radnicima treba skrbiti i socijalni sustav, a s druge strane gube sustavi socijalne sigurnost i cijela ekonomija. Na taj probem ukazuju i francuski istraživači ističući kako politika zapošljavanja zasnovana na nižim troškovima rada i fleksibilnijim oblicima rada ne samo da utječe na produktivnost rada, već ugrožava i financiranje socijalnog modela države.
Sindikati su još za vladine programske najave fleksibilizacije radnog zakonodavstva oštro poručili da to neće dopustiti, a žele li se obraniti, već bi sada trebali početi zbijati redove za promjene koje će brzo stići.