Uplate iseljenika znatno su veće i od stranih investicija

Hrvatski iseljenici diljem svijeta tradicionalno su jako široke ruke kada je riječ o novcu koji u gotovini šalju svojim obiteljima u matičnoj zemlji i Hrvatska je po tome pri samom vrhu među članicama Europske unije.

Premda se očekivalo kako će zbog pandemije koronavirusa doznake iz inozemstva biti skromnije nego lani, pokazalo se da su one i porasle, za čak 206 milijuna eura, odnosno da su 13,5 posto veće nego prošle godine. U prvoj polovini ove godine iznosile su ukupno milijardu i 745 milijuna eura, što je gotovo 250 milijuna eura više nego što je Hrvatska uprihodila od dolazaka inozemnih turista. Od početka godine do kraja ožujka ove godine naši su građani poslali 890,7 milijuna eura doznaka, a u drugom je tromjesečju taj iznos bio 854,3 milijuna eura.

Najčešći razlog zbog kojega naši radnici šalju novac u domovinu pomoć je njihovim obiteljima u kriznim vremenima. Dominiraju osobni transferi iz tradicionalnih emigracijskih odredišta - Njemačke, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država i Italije.Nisu, međutim, doznake kojima radnici iz inozemstva pomažu svoje obitelji u Hrvatskoj i jedini priljev novca iz inozemstva što ga ostvaruju naši građani. Na ime naknada iz inozemstva hrvatski su građani dobili ukupno milijardu i 67 milijuna eura. Dodaju li se osobnim transferima i prihodi radnika iz inozemstva, što se odnosi na prihode pomoraca na stranim brodovima i radnika na naftnim platformama, osoba koje žive u pograničnom području, a rade u susjednoj zemlji te ostalih privremenih radnika u inozemstvu, ukupni transferi iz inozemstva u Hrvatsku penju se na 3,17 milijardi eura, ili 5,7 posto BDP-a. To je gotovo trostruko više od vrijednosti inozemnih stranih ulaganja u Hrvatsku, koja su lani iznosila oko 1,15 milijardi eura.

Prema procjenama Svjetske banke, devizne doznake iseljenika i radnika na radu u inozemstvu ove godine zabilježit će snažan rast, od 7,3 posto, i dosegnuti iznos od 589 milijardi dolara, nakon 1,7-postotnog pada u 2020. godini, kada je pandemija gurnula svjetsko gospodarstvo u krizu. U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama, Hrvatska je po udjelu doznaka iz inozemstva u BDP-u i njihovu značenju za platnu bilancu pri samom vrhu, zajedno sa zemljama iz svog okruženja, odnosno država bivše Jugoslavije.

Najviše novca od iseljenika prima Rumunjska - 3,4 milijarde eura, no gledajući po stanovniku, prvo mjesto pripada Kosovu s 480,6 eura. Slijedi Srbija s 451,8 eura po stanovniku, a Hrvatska je treća s 457,2 eura po stanovniku. Visoku razinu doznaka iz inozemstva imaju Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Iseljenici iz ostalih tranzicijskih zemalja šalju znatno manje novca u matične zemlje. Tako u Mađarskoj doznake iz inozemstva iznose 46,2 eura po stanovniku, što je deset puta manje nego u Hrvatskoj. U Sloveniji pak devizne su doznake još skromnije, iznose samo 31,8 eura po stanovniku.

Dok je Hrvatska jedna od četiriju članica Europske unije s najvećim viškom u inozemnim transferima, najveći odljev bilježe Francuska, Španjolska, Njemačka i Belgija.

Procjenjuje se da osobne doznake imaju veliku ulogu u gospodarstvima tranzicijskih zemalja i općenito zemalja u razvoju i da zbog svoje stabilnosti mogu pridonositi domaćem gospodarskom rastu i makroekonomskoj stabilnosti kroz povećanje potrošnje i jačanje otpornosti kućanstava tijekom krize.

Negativni učinci

Stručnjaci pak smatraju da, iako ta sredstva donose pozitivne rezultate, dugoročno znače i stagnaciju. Hrvatska posljednjih godina posebno ostaje bez znatnog broja kvalitetne i stručne radne snage. Država velika sredstva ulaže za obrazovanje i zdravstvenu skrb svakog pojedinca, a povrata na ulaganje nema jer su ljudi iseljeni ili su nezaposleni. Osobe zaposlene u inozemstvu vrlo se često koriste zdravstvenim ili drugim uslugama koje financira država upravo u Hrvatskoj. Ujedno, doznake obitelji iz inozemstva (uz socijalne transfere države) svakako su faktor koji demotivira dio stanovništva da postane aktivnim sudionikom na hrvatskom tržištu rada. Najveći je problem što se teret poreza i doprinosa za financiranje socijalne države i javne infrastrukture raspodjeljuje na sve manji broj zaposlenih osoba u Hrvatskoj.