Umjetna stabla smanjivat će emisiju ugljikova dioksida

Ekstremna i rizična akcija jedini je način da se nešto poduzme u pogledu globalnog zagrijavanja, smatraju znanstvenici. I zato predlažu mnoge dosad neistražene metode koje bi na kraju, vjeruju, smanjile emisiju pogubnih stakleničkih plinova.

Ovih je dana ekipa američkih znanstvenika iznjedrila zanimljiv projekt umjetnih stabala koji bi usisavali opasni CO2. Američki znanstvenici smatraju da bi se u idućih 10 do 20 godina mogla razviti šuma od sto tisuća umjetnih stabala koja bi pomogla da se apsorbira ugljik iz atmosfere. Projekt stabala jedna je od triju geoinženjerskih ideja označenih kao ekonomične u novom izvješću američkog Instituta strojarstva. To izvješće daje upute svjetskoj ekonomiji kako smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Znanstvenici vjeruju da je bez geoinženjeringa nemoguće izbjeći opasne posljedice klimatskih promjena.

Izvješće je lansirao vodeći američki znanstvenik, geoinženjer dr. Tim Fox koji smatra da geoinženjering ne bi trebalo promatrati kao nešto drugorazredno u odnosu na već afirmativne oblike smanjenja emisije stakleničkih plinova.. Mnogi klimatolozi predviđaju da svijet ima svega nekoliko desetljeća za smanjenje emisije ugljičnog dioksida prije nego što ga bude toliko u atmosferi da će porast temperature biti poguban.

Autori izvješća kažu da bi se geoinženjering u obliku koji oni predlažu, trebao iskoristiti kratkotrajno kako bi se dobilo na vremenu, ali dugoročno važno je smanjiti emisiju. Pod geoinženjeringom podrazumijevaju se velike manipulacije u okolišu kako bi se lakše borilo protiv potencijalno razornih učinaka povećanja razine ugljikova dioksida u atmosferi. Razlikuju se dva tipa geoinženjeringa - prvi je usmjeren na hlađenje planeta tako što će se dio Sunčeve svjetlosti preusmjeriti i odbijati od Zemlje, no poteškoća je što se time samo prikriva pravi problem. Drugi tip razrađuje odstranjivanje ugljikova dioksida iz atmosfere i njegovo skladištenje. Tim je razmotrio stotinu različitih mogućnosti ali je iznio samo tri koje su praktične i izvedive uz sadašnju tehnologiju.

Umjetna stabla već su u fazi prototipa i konstrukcija u smislu automatizacije pa se može u relativno kratkom razdoblju očekivati masovna proizvodnja. Drveće djeluje na principu zadržavanja ugljikova dioksida iz zraka pomoću filtera. CO2 bi se zatim uklanjao iz filtera i skladištio. U izvješću se spominje i tehnologija koja će se razvijati usporedo sa skladištima ugljika. Prototip umjetnih stabala istih je razmjera kao i brodski kontejner te može odstraniti tisuću puta više ugljikova dioksida iz atmosfere nego jednako veliko pravo stablo.

Jedna od metoda zadržavanja ugljika koju znanstvenici preferiraju jest postavljanje na zgrade fotobioreaktora na bazi algi. Bili bi to nevidljivi kontejneri s algama koje bi za vrijeme fotosinteze uništavale CO2 iz zraka. Treća opcija temelji se na smanjenju Sunčeva zračenja tako što bi se Sunčeve zrake reflektirale natrag u svemir. U izvješću se opisuje da je to najlakše postići s reflektirajućim krovovima zgrada.

Sve te mogućnosti, ističu autori, zahtijevaju više istraživanja, djelotvornosti, rizika i troškove geoinženjeringa. Znanstvenici već dugo vremena istražuju pomoću geoinženjeringa mnoga područja znanosti i vjeruju da bi praktični geoinženjering kakav predlažu trebao postati dio svjetskog krajolika u sljedeći deset do dvadeset godina. O geoinženjerskim opcijama govori se godinama kao o posljednjem pokušaju kontroliranja globalnih temperatura ako se izjalove napori da se ograniči emisija stakleničkih plinova. Protivnici tvrde da je to opasno odvlačenje pažnje s pokušaja da se ograniči zagađenje ugljikom te da bi popratne pojave bile pogubne. Te opcije također ne bi učinile ništa da se spriječi ekološka katastrofa prouzročena povećanjem kiselosti oceana kao posljedicom otapanja ugljikova dioksida u moru. Prošle je godine UN-ov međuvladin odbor za klimatske promjene odbacio geoinženjering kao »spekulativan i nedokazan, uz opasnost od nepoznatih popratnih pojava«.

Iako neki znanstvenici nisu obožavatelji igranja s atmosferom u geoinženjerskom smislu jer bi moglo biti nepredvidivih posljedica, ipak se slažu da se dosad nije mnogo učinilo na smanjenju emisije CO2 u atmosferi. A ako se i dalje u tome ne uspije, morat će se razmotriti neke druge opcije.

Političari podcijenili opseg klimatskih promjena
U posebnom izdanju časopisa društva Philosophical Transactions, znanstvenici tvrde da su političari jako podcijenili opseg klimatskih promjena. Smatraju i kako je obveza zemalja G8 da prepolove globalnu emisiju do 2050. godine da bi se zagrijavanje planeta do tada ograničilo na dodatna dva Celzijeva stupnja, znanstveno neutemeljena i može dovesti do opasne i pogrešno usmjerene politike. Znanstvenici kažu da globalne emisije tako brzo rastu da bi 2015. mogle doseći vrhunac. Na globalnom planu, porast temperature za četiri Celzijeva stupnja imao bi katastrofalan učinak, a on je vrlo realan. Rješenja koja sada postoje, poput programa za energetsku učinkovitost i ulaganje u snagu vjetra, valova i Sunca, mogu pomoći ako ih učinkovito i hitno primijenimo, tvrde znanstvenici.