Umjesto pšenice i kukuruza u Slavoniji i Baranji sve ćemo više sijati tropske kulture

Slavonija i Baranja zbog klimatskih promjena, posebice intenzivnih u posljednja dva desetljeća, postaje područje koje za poljoprivrednu proizvodnju postaje sve sličnije tropima.

Upravo zbog tih pokazatelja na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku već nekoliko godina na katedri za Opću proizvodnju bilja postoji modul Tropske kulture, čiji je koordinator prof. dr. sc. Bojan Stipešević. Uvođenje programa Tropske kulture posljedica je globalnog zatopljenja, koje se vidi iz podataka meteorološke postaje Osijek, objašnjava nam dr. Stipešević. Na grafu koji pokazuje godišnje temperature, u odnosu prema referentnom razdoblju, od 1961. do 1990. godine, u samo deset godina - od 2001. do 2011. - vidi se da je prosječna godišnja temperatura u Osijeku porasla s prosječnih 11 stupnjeva Celzijevih za gotovo cijeli stupanj. Osim toga, gledajući pojedine godine vidljivo je da se sve češće pojavljuju ekstremno visoke temperature. Kada je riječ o oborinama, u referentnom razdoblju kretale su se od 700 do 600 litara po četvornom metru. Međutim, od 2001. do 2011. gotovo je svaka godina bila ili ekstremno sušna ili ekstremno kišna. - Ekstremi, kako temperaturni tako i oborinski, odnosno sušni, dvostruko su veći od onih zabilježenih od 1961. do 1990. U tom tridesetogodišnjem razdoblju, primjerice, zabilježena su samo dva kišna ekstrema i tri-četiri sušna. A mi od 2001. do sada nismo imali normalnu godinu. Ovo su alarmantne promjene. Prošle godine dobro se sjećaju svi ratari, i to po izuzetno niskim prinosima, jer, jednostavno, nije bilo vode. Kukuruz bi na našem području morao davati 10-12 tona po hektaru da bi proizvođač uopće pokrio ulaganja u proizvodnju, a lani je prosječno po hektaru u Hrvatskoj proizvedeno samo 4,4 tone, što je strašno - kaže dr. Stipešević. U toplijem dijelu godine, odnosno od temperaturnog praga u proljeće, kada temperature prijeđu deset stupnjeva Celzijevih, pa do jesenskog, kada padnu ispod deset stupnjeva, sume tih temperatura na razini su suptropskih klimata, naglašava. Dr. Stipešević naglašava da je sve očitije da nas u Slavoniji i Baranji očekuju velike promjene u poljoprivrednoj proizvodnji i primjena mjera kojima su se vremenskim uvjetima prilagodili proizvođači u tropima. - Dakle, na nama je u znanosti da najprije studentima, a posredno i proizvođačima, približimo načine poljoprivredne proizvodnje iz tropskih područja, ali i kulture koje će doći i koje ćemo uzgajati na našim područjima. Ne zbog toga što ćemo ostvarivati bolje prinose, nego zbog toga što bi se moglo dogoditi da naše uobičajene kulture nećemo uopće moći uzgajati na poljima zbog temperaturnih ekstrema i oborinskih varijacija - naglašava. Vremenskim uvjetima, drži dr. Stipešević, možemo se prilagođavati izborom kultura ili pokušajem anuliranja loših utjecaja vremena znanjem, trudom i ogromnim ulaganjima u proizvodnju (različiti oblici navodnjavanja, odvodnja...). U izboru kultura svakako su bitni istraživački projekti koje provode instituti, međutim za ta su istraživanja potrebne godine rada, a nama se događaju drastične promjene u samo deset godina i u tom je razdoblju moguće stvoriti genotip koji se nosi ili sa sušom ili s velikom vlagom, ali nikako toliko elastičan da može podnijeti oba ekstrema. Zaključak je da je najjednostavnije ispitati uzgoj nekih introduciranih ili ponovno introduciranih vrsta, povrtnih i ratarskih kultura koje ćemo moći uzgajati na našim prostorima.

- Ako je zbog vremenskih uvjeta ugrožena proizvodnja kukuruza, možda možemo razmisliti o proizvodnji neke od mnogobrojnih sorti sirka, koji podnosi sušu kakvu smo imali 2012. godine. Istina, sirak ne može imati prinose kakve ima kukuruz u našem podneblju, ali daje prinos kada kukuruz drastično podbacuje. Tu je i proso, kultura na kojoj su ljudi nekad živjeli u našim krajevima, koju je istisnuo kukuruz. Proso ima prinos od dvije ili tri tone po hektaru, što je premalo u usporedbi sa pšenicom. No te dvije-tri tone prosa mogu po prehrambenoj vrijednosti zamijeniti šest tona kukuruza. U ekstremnim sušama proso će rasti i uspijevati, a kukuruz neće - zaključuje dr. Stipešević.