U svojoj ćemo se osječkoj tvrtki IQ Biotherapeutics udružiti protiv karcinoma

Dva su prijatelja u opuštenom subotnjem razgovoru na ugodno zasjenjenoj terasi Kafke. Obišli su Sajam antikviteta u obližnjem parku i pritom bacili pogled na svoju nekadašnju gimnaziju. Reći ćete, ništa neuobičajeno. Doista sve izgleda kao tipična osječka čašica razgovora starih prijatelja, ali samo ako ne znate da obojica žive na drugom kontinentu, već desetljećima. A opet, toliko im je toga i dalje zajedničko. Dapače, uskoro će te veze ojačati znanstvenom i poslovom suradnjom i u Osijeku.

Nezaboravna mladost
Josip Šimunović i Dražen Raucher, recimo to odmah, na ponos su Osijeka i Hrvatske, uspješni i nagrađivani hrvatski i američki znanstvenici, sveučilišni profesori, izumitelji i poduzetnici, koji će, kako se čini, ubuduće češće boraviti u svom rodnom gradu.

“Rođen sam u Osijeku i prvih sam 26 godina života proveo na Jugu 2, kvartu koji tada možda nije imao tu šarolikost sadržaja kao danas, ali je bio ispunjen snažnim osjećajem zajedništva i prijateljstva. Pohađao sam OŠ XII. proleterska (sada OŠ 'Tin Ujević', nap. a.), koja je, uz temeljno obrazovanje, bila i mjesto prvih prijateljstava, znatiželjnih pitanja te povremenih ukora zbog nestašluka. Gimnaziju sam pohađao također u Osijeku, gdje sam, uz školske obveze, iz dana u dan sve više otkrivao svoju strast prema znanosti. Kad je došlo vrijeme za odabir fakulteta, iskreno - tražio sam smjer u kojem bih mogao maksimalno iskoristiti ono što znam i učiti ono što me zanima a da baš ne provedem pola života s knjigom pod jastukom i da si ostavim vremena i za kavu, i za društvo, i za koju nogometnu utakmicu", otkriva Raucher.

Iz cuovskih dana najviše pamti ekipu iz razreda, to su, kaže, bili trenutci zajedništva i dobrih šala koje se prepričavaju i danas. "No, moram priznati, dugo nismo slavili godišnjicu mature. Život nas je odveo na razne strane, svi smo se nekako raspršili i postalo je teško organizirati okupljanje, iako je ideja uvijek tu i provuče se kroz mnoge naše razgovore", kaže sjetno.

Jedna se od tih nezaboravnih anegdota dogodila na popravnom ispitu, kada su Dražen i njegov kolega odlučili pomoći prijateljima na, kako uz osmijeh kaže, kreativniji način. "Oni su iz prizemne učionice kroz prozor potajice izbacivali ceduljice s pitanjima, vezane na konac, a mi bismo ih vani čekali, čitali pitanja i vraćali odgovore istim putem. Akcija je bila organizirana besprijekorno – sve je funkcioniralo savršeno dok nije došla ceduljica na kojoj je pisalo: 'Raucheru, što ti radiš ovdje?! Smjesta da si se izgubio dok ti nisam promijenio ocjenu! Prof. Jošnik'", prisjeća se Raucher legendarnog profesora. "Meni je ta poruka ostala ne samo kao uspomena nego i kao dokaz da su profesori znali sve – ali su nas vodili s razumijevanjem i stilom", dodaje.

Josip Šimunović osam je godina stariji od Rauchera, s kojim, za početak, dijeli iste gimnazijske klupe u Tvrđi. "Do šestog sam razreda bio Gornjograđanin, stanovali smo u Gundulićevoj 49. Pohađao sam OŠ 'Ivan Goran Kovačić' (tzv. Mala Anina) i nakon toga 'Nikole Demonje'. Mladost sam proveo na Biljskoj cesti 42 i prve dvije godine srednje škole u Gimnaziji Braća Ribar. Nakon toga, uz preporuku moje profesorice engleskog Nevenke Beslin i uz veliku podršku i ohrabrenje Drage Hedla, sudjelovao sam u programu međunarodne razmjene srednjoškolaca Youth for Understanding i maturirao na Kingsley High School u Michiganu, SAD", otkriva Šimunović.

Ključ je u ERC-u
Po povratku Šimunović je odlučio upisati se na Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, a Raucher na studij matematike i fizike na tadašnjem osječkom Pedagoškom fakultetu. "Privlačila me logika matematike, ali mi je bila pomalo suhoparna, a fizika mi je bila bliža srcu zbog složenijih koncepata i šireg spektra primjene. Ipak, mislio sam da bi prava stvar za mene bila spojiti i biologiju u cijelu priču. Zbog toga sam odlučio upisati postdiplomski studij biofizike u Zagrebu", govori o svojim odabirima Raucher. Šimunović je pak nakon diplomskog rada pod mentorstvom prof. Tomislava Lovrića ostao na svom fakultetu raditi kao asistent na nekoliko predmeta. "Nakon četiri godine sudjelovao sam u američkom Fullbright programu razmjene mladih znanstvenika i magistrirao na Department of Food Science and Human Nutrition na University of Florida. Po povratku odslužio sam vojsku i nastavio raditi na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu i Ekonomskom fakultetu u Osijeku kao asistent do 1987., kada na poziv Arona Nađvegija dolazim u ERC IPK Osijek (poslije IQuatro) i ostajem ondje do odlaska na doktorski studij, ponovno u SAD", prisjeća se Šimunović.

ERC je bio ključno mjesto, a njegov direktor Aron Nađvegi spiritus movens mnogih velikih karijera, pa tako i ovih dvaju kolega, prijatelja i kumova. "U isto vrijeme kad sam upisao poslijediplomski, počeo sam raditi u ERC-u IPK kao projektni koordinator za matematičko modeliranje. Upravo sam ondje upoznao Josipa, koji je prethodno bio u Americi, oduševljen njihovim akademskim pristupom i energijom. Ispričao mi je kako ondje vrijedi pravilo da se upornošću i radom može postići sve što zamisliš, i upravo je taj pristup probudio san o Americi koji je u meni tinjao godinama. Mislio sam, naravno, da je za studij u Americi potreban golem budžet, ali Josip mi je otkrio kako su mnogi poslijediplomski programi potpuno financirani te da studenti dobiju stipendiju za životne troškove tijekom studija. To mi je otvorilo nove obzore, pa sam odlučio prijaviti se na nekoliko takvih programa. U cijelom tom procesu posebno bih istaknuo Arona Nađvegija, jer bez njegove bezrezervne podrške pitanje je bih li skupio hrabrosti za sve potrebne prijave i izazove koje taj proces nosi. Aron je nesebično pomagao svima u timu da ostvare svoje ambicije", prisjeća se prerano preminulog Nađvegija.

ERC IPK Osijek Šimunović naziva jedinstvenom organizacijom pod znalačkim vodstvom, u kojoj je proveo najbolje i najuzbudljivije dane svoje ranije karijere. "Aron je bio vizionar i futurist koji nas je motivirao, postavljao pred nas izazove, nekad je bio strog, ali je iznad svega cijenio rad, upornost, talent i zajedničku viziju znanstvene i tehnološke budućnosti. Meni je, osobno, bio velik uzor i inspiracija", dodaje Šimunović.

On i Dražen bili su članovi malog tima specijalista za industrijske i tehnološko-proizvodne aplikacije i analize. "Osim nas, u timu su bili Dražen Barić i pokojni Željko Kristek. Svaki je od nas imao svoje projekte, nadležnosti i odgovornosti i dobro smo se slagali i surađivali. Moje su odgovornosti pokrivale Tvornicu šećera, nekoliko većih tvrtki, općenito tehnološki razvoj, automatizaciju proizvodnje i suradnju s drugim lokalnim i gradskim računalskim institucijama. Kao nominalni voditelj tima, ubrzo sam uvidio Draženov talent i visok kreativni potencijal te sam mu predložio da razmisli o nastavku karijere u Americi tako da se prijavi kao kandidat na nekoliko doktorskih programa. Nakon toga smo, uz Aronovo ohrabrenje, počeli relativno tiho raditi na pripremama za to, što je iznenađujuće brzo urodilo uspjehom. Tada nisam ni slutio da će mi za nekoliko mjeseci nakon Draženova odlaska stići iznenadni poziv da počnem raditi na svom doktoratu na North Carolina State University, u gradu Raleigh u Sjevernoj Karolini, SAD", opisuje početke njihove američke karijere Šimunović.

Nagrađivani znanstvenici
Dražen i Josip postali su dobri prijatelji, poslije i kumovi. "Prepoznali smo jedan u drugome sličan svjetonazor, posebice jedinstveni osječki smisao za humor, uzajamno verbalno nadmetanje i podbadanje, kao i prepoznavanje i ismijavanje apsurda svakodnevice s kojima smo se susretali i borili. Taj nam je osječki humor pomogao da se izborimo i održimo kroz mnoge teške situacije sada već duže od tri desetljeća. I danas se čujemo svakih nekoliko dana, često se nasmijemo, nekada i do suza", iskren je Šimunović. Raucher je, u prvom poglavlju svoje američke priče, primljen na Institute for Molecular Biophysics na Florida State University, gdje je počeo doktorski studij iz molekularne biofizike. "Ondje sam stekao ključna znanja i istraživačko iskustvo koje je poslije odredilo smjer moje karijere. Nakon stjecanja doktorata iz molekularne biofizike, preselio sam se s obitelji u Durham, u Sjevernu Karolinu, gdje je tada živio i moj dugogodišnji prijatelj Josip Šimunović. To je preseljenje ujedno značilo i novi početak, jer ondje sam proširio mrežu suradnji i počeo nove istraživačke projekte u području biomedicine", ističe Raucher.

Šimunović je svoj studij za doktorat iz prehrambenog inženjerstva počeo i završio na Department of Food, Bioprocessing and Nutrition Sciences na North Carolina State University, u gradu Raleigh, gdje je i sada zaposlen kao resesearch professor of food process engineering. Osim toga, jedan je od suosnivača i chief science officer kompanije SinnovaTek/SinnoVita/FirstWave Innovations Inc. S više od 60 prijavljenih izuma, priznati je izumitelj s 23 izdana američka patenta, tri američka patenta u postupku i više od 50 izdanih internacionalnih patenata. Njegovi su licencirani i komercijalizirani izumi i patenti intelektualna osnova za 11 novih kompanija i 12 novih modernih pogona za preradu hrane, napitaka i biomaterijala. Te su kompanije i tvornice do sada uvele više od 250 novih proizvoda na komercijalna tržišta u SAD-u, Europi, Australiji i Africi, od software aplikacija, senzora i instrumenata, procesne opreme, integriranih proizvodnih sustava za validaciju sigurnosti novih proizvoda do novih prehrambenih proizvoda s poboljšanim nutritivnim i organoleptičkim svojstvima, novih sastojka i aplikacija na bazi patentiranih i licenciranih tehnologija. Kao autor i suautor objavio je više od 60 znanstvenih radova, jedan je od urednika trećeg izdanja Handbook of Aseptic Processing and Packaging, autor poglavlja u mnogim drugim knjigama, predavač na pozvanim i plenarnim predavanjima na međunarodnim znanstvenim i profesionalnim konferencijama te dobitnik brojnih američkih i međunarodnih priznanja. "Među njima, kao prvi dobitnik iz Hrvatske, izdvajam Institute of Thermal Processing Specialists Marvin A. Tung Achievement Award 2012., IFT Research and Development Award (2015.) te izbor za IFT Fellow (2019.) i Lifetime Achievement Award - International Association for Engineering and Food (2023.)", kaže Šimunović.