U Hrvatskoj nijedne prerađivačke gazele

Financijska je kriza najteže pogodila domaća mikropoduzeća i sve je manje aktivnih i produktivnih tvrtki, bez obzira na njihovu veličinu, utvrdili su istraživači zagrebačkog Ekonomskog instituta i Svjetske banke

Autor je doktorand na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta
u Ljubljani i asistent na Ekonomskom institutu, Zagreb
Članak je autorskog karaktera i ne odražava
nužno stav Ekonomskog instituta, Zagreb

Hrvatska mikropoduzeća najteže su pogođena krizom i pretrpjela su najveće gubitke; Hrvatska u odnosu na druge zemlje zaostaje i po broju brzorastućih poduzeća, pao je broj aktivnih poduzeća u razdoblju 2008. – 2012., a čini se i da je tržište eliminiralo potencijalno vrlo produktivne tvrtke, što govori o niskoj razini efikasnosti tržišta – najvažniji su zaključci istraživanja Ekonomskog instituta, Zagreb i Svjetske banke o produktivnosti hrvatskih poduzeća u 2008. i 2012. godini.

Istraživači su razmatrali četiri pokazatelja uspješnosti (produktivnost rada, produktivnost kapitala, jedinični trošak radne snage i ukupna faktorska produktivnost) i uočili da se srednje velika poduzeća jako malo razlikuju od velikih u svim pokazateljima, u objema godinama (vidi grafikon Najmanja poduzeća najteže se nose s krizom). Najveće razlike dolaze od mikropoduzeća i malih poduzeća. Takva poduzeća, u odnosu na velika, pokazuju najveće disparitete u produktivnosti kapitala (2008. mala su poduzeća bila kapitalno produktivnija čak 108,55 posto), a najmanje u jediničnim troškovima rada.

S druge strane, pogledamo li produktivnost rada kao relevantnu mjeru uspješnosti, vidimo da postoje velike razlike i između samih mikro i malih poduzeća. Mikropoduzeća uvelike zaostaju za velikima (53,1 posto u 2008., odnosno 43,56 posto u 2012.), dok su mala poduzeća radno produktivnija 69,23 posto, odnosno 42,15 posto.

Rezultati upućuju na zaključak da su upravo mikropoduzeća bila najteže pogođena krizom i pretrpjela najveće gubitke. Tome u prilog ide i opažanje da su jedinični troškovi rada, u odnosu na velika poduzeća, veći u mikropoduzećima, a manji u malim poduzećima.

Velik doprinos kreiranju radnih mjesta imaju brzorastuća poduzeća i gazele, unatoč činjenici da su obično reprezentirana malim udjelom u ukupnoj populaciji (Henrekson & Johansson, 2010). Također, takva su poduzeća važan generator inovacija i to je u srži njihovog uspjeha. Koristeći metodologiju OECD-a brzorastuća se poduzeća definiraju kao ona s prosječnim godišnjim rastom broja zaposlenika (ili prihoda od prodaje) većim od 20 posto u trogodišnjem razdoblju, s 10 ili više zaposlenika u početnom razdoblju promatranja. Poseban slučaj brzorastućeg poduzeća su gazele, koje se definiraju kao podskup brzorastućih tvrtki koje su do pet godina na tržištu.

Rezultati istraživanja pokazuju da Hrvatska vidljivo kaska i po broju brzorastućih poduzeća i gazela, pogotovo u sektoru prerađivačke industrije. Usporedbe radi, Slovenija bilježi gotovo osam puta veći udjel brzorastućih poduzeća u prerađivačkoj industriji i četiri puta veći u uslugama (vidi grafikone na str 20.).

Kad je riječ o gazelama, u sektoru usluga također zaostajemo, no ne toliko očito (npr. od Italije nas dijeli samo 0,13 postotnih poena). Međutim, u prerađivačkoj industriji nismo pronašli nijednu gazelu.

Sve manje aktivnih poduzeća

Zdrave tržišne ekonomije pokazuju visoku stopu ulaska i izlaska, što ukazuje na intenzivan proces “kreativnog razaranja”, u kojem se velik broj poduzeća otvara ili zatvara (Bartelsman, Haltiwanger & Scarpetta, 2009.; Foster, Haltiwanger & Krizan, 2001.). Prema rezultatima u tablici 1 hrvatska se ekonomija karakterizira kao manje dinamična nego ekonomije drugih zemalja. Po stopama ulaska i izlaska prednjače baltičke zemlje, Litva i Latvija, a slijede ih Poljska i Bugarska.

Za Hrvatsku je stopa ulaska 5,5 posto, a stopa izlaska 6,5 posto, što ukazuje na relativno mali proces “kreativne destrukcije”. Što se tiče neto ulazaka (razlika između stopa ulaska i izlaska), njihova je apsolutna vrijednost relativno malena, unatoč visokim vrijednostima stopa ulaska i izlaska. To ukazuje na ranije utvrđen rezultat (Bartelsman, Haltiwanger & Scarpetta, 2009.) da je proces ulaska na tržište više dio procesa traganja i eksperimentiranja nego odgovora na profite aktivnih poduzeća.

Također, za razliku od većine drugih zemalja (izuzevši Litvu i Rumunjsku), u Hrvatskoj je neto ulazak negativan, ukazujući na to da smo dosta stagnantna ekonomija sa smanjenim stupnjem eksperimentiranja i inovativnosti te da smo u analiziranom razdoblju zapravo izgubili na apsolutnom broju aktivnih poduzeća.

Krizom su najteže bila pogođena mala poduzeća (vidi tablicu na str 19.), koja bilježe najmanji neto ulazak (minus 4,21 posto), dok su mikropoduzeća ostvarila pozitivan neto ulazak od 3,78 posto.

Preživjela poduzeća najproduktivnija

Analiziramo li ukupnu promjenu produktivnosti između 2008. i 2012., vidimo da najveći pozitivan doprinos produktivnosti dolazi od preživjelih poduzeća (2,87 posto), dok su nova srednje velika poduzeća (poduzeća koja su u razmatranom razdoblju prerasla iz mikro ili malih u srednja) 0,6 posto produktivnija. Međutim, taj rast produktivnosti nije bio dovoljan da kompenzira gubitak produktivnosti koji proizlazi iz efekta neto ulaska (minus 6,34 posto). Naime, nova su poduzeća vidljivo manje produktivna (1,25 jedinica produktivnosti) od onih koja su izašla s tržišta (7,59 jedinica produktivnosti) te je upravo to bio uzrok padu ukupne produktivnosti. Ukupno, produktivnost je u analiziranom razdoblju pala 2,88 posto.

Dok pad ukupne produktivnosti i nije neočekivan (uzevši u obzir negativne posljedice krize), ono što odudara od očekivanog jest negativna razlika između produktivnosti izlazećih i novih poduzeća. Produktivnost novih poduzeća na tržištu gotovo je šesterostruko manja od produktivnosti izlazećih poduzeća. To nije u skladu s teorijom – karakteristika efikasnih tržišta jest eliminacija manje produktivnih poduzeća da bi se stvorilo mjesta za ulazak onih više produktivnih. U Hrvatskoj je taj trend obrnut, sugerirajući da tržište eliminira potencijalno veoma produktivne igrače.

Pogledamo li pobliže tu promjenu produktivnosti po veličini poduzeća vidimo da među preživjelima jedino velika poduzeća pridonose rastu produktivnosti dok su sva druga poduzeća u promatranom razdoblju izgubila na produktivnosti. Što se tiče novoosnovanih poduzeća, u produktivnosti prednjače srednja i mikropoduzeća, no ni približno dovoljno da bi kompenzirala gubitak produktivnosti nastao izlaskom poduzeća iste veličine.

Sumirajući, ova je analiza ukazala na veliku heterogenost domaćih poduzeća po kriterijima uspješnosti i rastu produktivnosti. Kad je riječ o pokazateljima uspješnosti, u odnosu na velika poduzeća, i mikro i mala poduzeća kapitalno su produktivnija, dok samo mala poduzeća bilježe veći stupanj produktivnosti rada i niže jedinične troškove rada. Što se tiče brzorastućih poduzeća i gazela koji bi trebali biti izvori inovativnosti, Hrvatska dosta zaostaje za susjednim zemljama, pogotovo u sektoru prerađivačke industrije.

Tekst je objavljen u listopadskom izdanju magazina Banka.