Tvrtku otvorite za 10 kuna, za gašenje pronađite 10.000

Poklanjam d.o.o., registriran u Splitu. Nema troškova, zaposlenih, dugova... Trenutno je u fazi mirovanja, zatvoren račun na banci, nema naplate HGK, dokumentacija uredna...” “Poklanjamo d.o.o. osnovan i prijavljen u Zagrebu u ožujku 2014. g. registriran ‘za ugostiteljstvo i usluge’ s još trinaest registriranih dodatnih djelatnosti. Ne tražimo nikakvu naknadu...” “Firmu bez blokade i dugova sa žiroračunom poklanjam. Jedini trošak je prijenos vlasništva kod javnog bilježnika. Djelatnosti: ugostiteljstvo, turizam, prijevoz, uvoz-izvoz, trgovina”...
Takvih oglasa ćete posljednjih dana vidjeti sve više; svako malo će vam se, uz ponudu o darivanju raznoraznih kataloga, jela, piljevine, starog namještaja ili stajskog gnojiva, ukazati i oni u kojima vjerojatno nekoć nadobudni i optimistični poduzetnici daruju svoje, u današnje krizno vrijeme, neprosperitetne tvrtke. Neke od njih registrirane i na više od šezdeset djelatnosti, od kojih, eto, više ni od jedne vlasnik “nema kruva”.

Start za 24 sata
Otvoriti poduzeće danas je jednostavno, brzo, ali i poprilično jeftino. S nekoliko klikova mišem postajete vlasnik poduzeća u roku 24 sata, dok će u procesu njegova zatvaranja stvar ići neusporedivo tromije i nerijetko će se izmijeniti i sva četiri godišnja doba dok ga se na koncu i ne riješite.

A i financijski ćete gašenje tvrtke osjetiti na svojoj koži znatno više negoli, primjerice, otvaranje “j.d.o.o.-a”.
U protekle dvije godine svi oni poduzetnog duha mogli su otvoriti jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za samo deset kuna početnog kapitala (plus osamstotinjak kuna za administrativne troškove). Jednostavno društvo ima gotovo sva obilježja kao i d.o.o, uz iznimku simboličnog temeljnog kapitala, za koji ne možete popiti ni kavu na Rivi.

Čovjek računa pa hajde, idem otvoriti za deset kuna pa što bude – nemam što izgubiti. A onda, ako ne bude baš kako je htio, zaplete se u skupu administracijsku mrežu i shvati da itekako što ima izgubiti: i para i živaca. Zatim većina njih, u maniri “brigo moja, prijeđi na drugoga”, pokušava naći nekoga kome bi bez lipe i kune prepustili svoju nesretnu tvrtku... Ali, malo tko je hoće.

Kraj, malo sutra
– Danas tvrtku ne možete ni prodati, ni darovati. Tko će se upuštati u biznis kada sve propada i ljudi masovno ostaju bez posla – kaže nam nekoć uspješna privatnica, koja, kao i stotine njoj sličnih, (besuspješno) pokušava “utopiti” svoju tvrtku, makar i besplatno. No, ne ide...

– Razlog je jednostavan. Zatvaranje tvrtke je proces koji traje i proces koji košta, i to nekoliko tisuća kuna. Trebate u toj amdinistrativnoj “avanturi” platiti sudske troškove u iznosu oko petsto kuna, pa objave u Narodnim novinama gotovo dvije tisuće, a tu su i troškovi knjigovođe, javnog bilježnika..., tako da vam gašenje tvrtke košta i do deset tisuća kuna. Zapravo bih trebala podignuti nenamjenski kredit da zatvorim tvrtku. Ljudi, istinabog, zovu, ali obično se raspituju, čisto onako, nema vam tu nekih zagriženih kandidata, nije ovo vrijeme za pokretanje posla... – kaže naša sugovornica, nekoć mala poduzetnica kojoj je trgovina propala zajedno s još mnogim trgovinama u Splitu, jednostavno su je “pojeli troškovi”.

Nije od pomoći ni mirovanje, jer cijelo vrijeme vam pristižu razni troškovi kao da poslujete, osim troškova plaće.

Likvidacija iza sedam gora

Na početku likvidacije potrebno je sastaviti odluku o likvidaciji društva koju ovjerava javni bilježnik, te je predati u sudski registar. Postupak likvidacije provode imenovani likvidatori koji pozivaju vjerovnike da prijave potraživanja, naplate potraživanja poduzeća, završe sve tekuće poslove, podmire obveze prema vjerovnicima... Društvo u likvidaciji obvezno je izraditi početno likvidacijsko izvješće, financijske izvještaje od početka poslovne godine do dana upisa likvidacije u sudski registar. To je tek samo dio obveza...

Prečac: Fini se ne javljaj

Recimo i ovo: Fina briše tvrtke koje tri godine ne objave financijska izvješća. I sad, zašto bi netko krenuo u financijski izdašan postupak likvidacije kada može samo – ne prijavljivati izvješća i proći “lišo”?! Neslužbeno doznajemo kako većina poduzetnika želi postupati i poslovati zakonski ispravno, strahujući od eventualnih kazni zbog neprijavljivanja izvještaja. No, ispada da su oni nemarniji zapravo bolje sreće.