Turistički prihodi daleko od rekordne 2008.

Po fizičkim pokazateljima, ova će turistička godina biti jedna od najuspješnijih u povijesti Hrvatske, ali hoće li generalno biti uspješna, pokazat će kraj godine, poslovni rezultati turističkih i ugostiteljskih tvrtki, zaposlenost, plaće i investicije u tom sektoru, kao i drugi povezani sektori, poput prometa, trgovine...

Prošla 2010. je, po analizi Hrvatske narodne banke, završila s oko 6,2 milijarde eura prihoda od turizma ili padom od oko dva posto u odnosu na 'strašnu kriznu' 2009, a za ovu godinu je realno očekivati približavanje prihodu od sedam milijardi eura.

Kako se već događalo u hrvatskom turizmu, fizički porasti još ne znače i porast prihoda, ali iako stidljivo, iz raznih turističkih segmenata ove godine, od kampova, hotela, preko agencija, privatnog smještaja i ugostitelja, dolaze ipak ocjene o 'nešto većoj turističkoj potrošnji'.

Ove godine turistima se, priznali neki ili ne, ipak nudi malo više sadržaja nego ranije, što uz nešto bolju smještajnu strukturu s više kvalitetnih hotela i drugih objekata na razini četiri i pet zvjezdica, podupire očekivanja da bi ukupno turistička potrošnja mogla biti 'nešto veća'.

Fizički pokazatelji za srpanj, kao i najave za kolovoz, pozitivni su, a obećavajući su i trendovi za jesen i do kraja godine, posebno u segmentu turističkih organiziranih dolazaka grupa te kongresa i drugih poslovnih skupova.

No, u svemu tome ostaje pitanje kakva je razina postavljenih očekivanja od turizma, i kako je moguće da svake godine iznenađuje ono što se podrazumijeva i što je gotovo sigurno - da će turisti u ljetnim mjesecima doći i da je u njihov prihvat upregnut ogroman broj ljudi koji odrađuju sezonu i uslužuju turiste?

Reći će mnogi, bolje i sedam nego pet-šest, da, bolje išta nego ništa, ali što je sedam ili i deset naspram 14-15, koliko bi se, tvrde stručnjaci, moglo zaraditi...

Italija od turizma zarađuje više od 35 milijardi eura, pa iako nema Vatikan, Firencu, Veneciju, Rim i ostalo, Hrvatska ima svu silu zaštićene svjetske kulturne i prirodne baštine, a o ljepotama i čistoći hrvatskog Jadrana i drugih dijelova zemlje te dobrim ljudima da se i ne govori.

Kako postati uspješniji i konkurentniji?
Brojne su ideje kako bi hrvatski turizam mogao stvarno postati uspješniji i konkurentniji, s većim prihodima i plaćama, a većina ih se sažima u nekoliko važnih odrednica. Prije svega, potrebno je produljiti sezonu na više od sadašnjih tri i pol do četiri mjeseca godišnje, u destinacijama osmisliti turističke i druge sadržaje te atrakcije i ponuditi ih i u drugim dijelovima zemlje, izvan Jadranskog mora i sunca, na čemu ipak još uvijek hrvatski turizam dominantno počiva.

Za produljenje sezone i stvaranje novih sadržaja i proizvoda na razini cijele godine potrebno je također hitno i stvarno, a ne samo na papiru, turističke zajednice preustrojiti i organizacijski usmjeriti u destinacijske menadžment organizacije (DMO), koje će u suradnji s destinacijskim menadžment kompanijama (DMC) odnosno turističkim agencijama činiti sve za motivaciju turista na dolazak.

Tome bi odlično pomoglo i da se u Hrvatskoj što prije izgradi nekoliko otočnih zračnih luka te bar jedan zabavni park za cijelu obitelj i sve uzraste (nešto poput Gardalanda ili slično). Također, nužno je da se turizam rastereti od brojnih i nepotrebnih poreznih, fiskalnih i još više parafiskalnih nameta. To ne samo da umanjuje rezultate poslovanja nego i direktno utječe na investicije u turizmu, posebno one dugoročne i ozbiljnije.

Potrebno je i promijeniti odnos države i stanovništva spram turizma jer se samo deklarativno govori o pomoći i važnosti tog sektora, dok je on ustvari vječna krava muzara, čijom se zaradom neki bogate, ali najčešće krpaju obiteljski budžeti i proračunske rupe svih nesposobnih dosadašnjih vlada.

Važno bi bilo i konačno jače povezivanje turizma i poljoprivrede, što zasad baš i nije slučaj jer se proizvodi za turističku prehranu uglavnom uvoze (jer su jeftiniji i dostupniji), dok zastarjela i neopredijeljena poljoprivreda u Hrvatskoj istodobno propada, uzalud trošeći silne državne poticaje koje nitko ne kontrolira.

Uz dobrodošle privatne investicije, država treba što hitnije riješiti problem ruiniranih hotela u svom vlasništvu. Još je 16 hotelskih kuća u većinskom državnom vlasništvu, koje zbog ogromnih gubitaka, dugovanja i zapuštenosti te neriješenih imovinsko-pravnih odnosa nitko ih ne želi kupiti, pa ih većina dalje propada i već su gotovo 20 godina mrtvi kapital. U zadnje tri godine nijedna od tih tvrtki nije prodana zbog 'čudnih i nezakonitih igara' fonda za privatizaciju.

Treba urediti, bolje kontrolirati i poboljšati kvalitetu privatnog smještaja koji u Hrvatskoj čini skoro 50 posto smještajnih turističkih kapaciteta (ili oko 500 tisuća kreveta), a prema grubim procjenama, oko 20 posto tih kapaciteta iznajmljuje se turistima u zoni sive ekonomije, poluilegalno ili nelegalno. Privatni smještaj radi kad, koliko i kako hoće, bez standarda i zvjezdica, opravdavajući se često cijenama nižim od hotelskih, što baš i nije sasvim točno, posebno ove godine.

U osnovi, i ma tko što mislio, unatoč pomacima na bolje u zadnje tri-četiri godine, hrvatska turistička ponuda nije se puno promijenila u posljednjih desetak godina, kao ni percepcija Hrvatske kao turistički jeftinije zemlje s ponudom sunca i mora, uz, naravno, časne izuzetke pojedinih odredišta i turističkih tvrtki koje su uz velike investicije tržištu uspjele nametnuti novu, kvalitetniju, pa i cjelogodišnju ponudu.