Toplice čekaju bolje vlasnike

Znaš, mislio sam ostati cijeli vikend, ostao sam jedno poslijepodne. Pa to je strašno, to nema veze s onim što nude Slovenci. Ne znam kada ću opet eksperimentirati, i dalje ću svaki drugi vikend u neke slovenske terme. Neka su stoput inozemstvo i neka su dvostruko skuplji, ali barem su dobri, rekao je za Vjesnik svojedobno poznanik, ljubitelj odmora u termama, nakon što se prepun razočaranja vratio iz jednih hrvatskih toplica. Cijena je bila u redu, ljubaznost osoblja također, ali sve je, naveo je, u usporedbi sa Slovencima izgledalo sumorno, kao da je došao u sedamdesete godine prošlog stoljeća.

Bogomdane termalne izvore Hrvatska ni približno ne koristi na način na koji bi to napravile razvijenije države. Ovih smo dana dobili obavijest iz Termi Čatež kako su imali odličan rujan, da ostvaruju nove rekorde. Podsjetnik: Terme Čatež velikim su dijelom sagradili novci hrvatskih izletnika, pa i sad ih masovno pohodimo usprkos gnjavaži s vinjetama i granicom. Osim toga, ni Čatež ni Olimia, ali ni ostale slovenske terme nisu jeftine, pa su opet dobro popunjene što znači da ljudi cijene kvalitetu i da im ništa nije preskupo ako cijena odgovara ponuđenoj vrijednosti. Slovenci su nas u kontinentalnom turizmu prešišali za tri koplja, no mnogi zaboravljaju da su to napravili uz pomoć novca EU-a, točnije desecima milijuna nepovratnih eura. Uspješno su povezali termalne izvore s wellnessom, terme sa zdravstvenim tretmanima. Mi smo, uz časne izuzetke, ostali u srednjem vijeku. Ovdje se ne zna ni gdje počinje bolnički, a prestaje turistički dio ponude i obratno. Uz rijetke izuzetke nema privatnih investicija. Padamo na osnovnim stvarima pa će nam Ivan Bačić, predsjednik Zajednice zdravstvenog turizma Hrvatske i ravnatelj Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Daruvaru, svojedobno reći da su im ruke vezane jer ne postoji zakon koji bi im dopuštao da kvalitetno reklamiraju svoje proizvode. Bačić je stoga predlagao da bolnički dio, kao što je to slučaj u Sloveniji, i dalje ostane pod državnom skrbi, dok bi svi ostali sadržaji - wellness, terme, hoteli... bili privatizirani. Slovenija je to napravila i sada im izvanmedicinski prihod donosi 80 posto zarade, a medicinski tek 20 posto.

Kod nas je situacija drukčija, pa prihod od medicine dostiže i do 70 posto. Kada je u pitanju čisto uživanje u toplicama, odnosno termama, dva se ovdašnja pogona apsolutno izdižu iz prosječnosti. Terme Tuhelj u vlasništvu Slovenaca živnule su otkad su ih kupili susjedi. Na tragu su boljih slovenskih termi. Hrvatska turistička zajednica lani ih je nagradila prvim mjestom za hotel godine u kontinentalnoj Hrvatskoj. Reklamiraju se kao najveći kompleks sauna i bazena u državi i u svakom su slučaju vrijedne posjeta jer se vidi da je u uređenje uloženo mnogo novca i truda. Najveći su iskorak, međutim, napravile međimurske toplice Sveti Martin, točnije Spa & Golf Resort Sveti Martin, prve hrvatske potpuno privatne toplice. Riječ je o pravom resortu što, uz ostalo, objedinjuje hotel s četiri zvjezdice, 120 apartmana, sportske dvorane, kompleks otvorenih i zatvorenih bazena, vrhunske spa i wellness programe, modernu gastronomiju, golfski teren... Prema riječima Rudolfa Radikovića, prvoga čovjeka skupine dioničara koji su dosad uložili više od 50 milijuna eura, to je jedna od najvećih 'greenfield' investicija u cijeloj Hrvatskoj. Pogon zapošljava više od 200 ljudi. Spa & Golf Resort Sveti Martin postaje sinonim za vrhunsku ponudu kontinentalne Hrvatske i u strahovitom je uzletu posljednjih pet godina.

»Nema uspjeha bez velikih ulaganja. Mi smo se posljednjih pet godina pretrgli da bi postigli ovo što sad imamo. Imali smo krizu od listopada 2008. godine do sedmog mjeseca ove, ali onda nam je krenulo. Od srpnja aktualne godine, kada smo otvorili novi hotel, svakoga mjeseca imamo 100 posto više noćenja. Očekujem iznimno dobru 2011. godinu, 200 posto više stranih gostiju nego ove godine. Polako se bližimo našem cilju, ali krvavo smo radili za njega. Cijeli projekt namjeravamo završit do 2013. godine gradnjom još jednog wellness hotela, trgovačkim centrom te još jednim golfskim igralištem s 18 rupa«, kazao nam je direktor Radiković. Zagorskim toplicama ne daje nikakvu tržišnu šansu u stanju u kakvom su sad. »Tu nema nikakvog razvoja, pa sve su te zagorske toplice poznatije kao bolnički nego kao turistički centri. Nema sreće dok se to ne odvoji, dok se ne provede drukčija politika i dok se ne da u ruke dobrim investitorima«, kazat će sugovornik. Istina, izuzmemo li Tuhelj, prvorazredna termalna vrela Hrvatskog zagorja još uvijek čekaju bolje dane, bolje gospodare. Stubičke toplice nekada su zvali »Hrvatska Švica«, a danas su tek podsjetnik na slavne dane prošlih stoljeća. Prema nama, glavni se problem sa Stubakima rodio onoga trena kada je došao u posjed čovjeka upitnih moralnih kvaliteta. Ljudi su ga od tada počeli izbjegavati iako je riječ o toplicama bogate tradicije na samo pola sata od Zagreba.

Nažalost, i Stubičke su toplice daleko od toga kako su trebale i mogle izgledati u 21. stoljeću. Obližnje Terme Jezerčica izgledaju pitomo i mogu proći za kraći odmor. Top terme Topusko i dalje vape za investicijama, dok su Krapinske toplice također poznatije po programima za rehabilitaciju bolesnika nego po bogatim sadržajima za zabavu. U njima postoji, međutim, Villa Magdalena, manji hotel s četiri zvjezdice, objekt koji je na razini bolje inozemne konkurencije. Vodeni se sadržaji temelje na termalnoj vodi, a gastronomija prati svjetske trendove.