Tekstilna industrija na koljenima, izgubljeno 100.000 radnih mjesta od 1990.

Nekada moćna hrvatska tekstilna industrija, koja je prije nepunih 20 godina zapošljavala oko 130.000 ljudi, danas je pala na samo 30-ak tisuća zaposlenih. Očekuje se da će, nakon zatvorenih oko 5000 radnih mjesta tijekom prošle godine, sektor tekstila u 2009. ostati bez barem još toliko radnika.

Prema riječima predsjednice Svjetlane Šokčević, predsjednice Sindikata tekstila, obuće, kože i gume (STOKG), četiri su razloga zašto je domaća tekstilna industrija, posebice u posljednje vrijeme, pala na tako niske grane. – Nepotpuno provođenje Strategije tekstilne i odjevne industrije, nepridržavanje kriterija za dodjelu državnih potpora, zatim nepredvidljivi učinci recesijskih neprilika i neusklađenost djelovanja svih sudionika u primjeni Strategije, temeljni su razlozi jako lošeg stanja u tom proizvodnom sektoru − kazala je Šokčević, dodajući kako je nužno da država što prije zauzme konkretniji stav prema tekstilnoj industriji.

– Stalno se govori o važnosti te industrije, a pomoći niotkud − zaključuje Šokčević.
Ističe da je država još 2007. usvojila Strategiju prema kojoj se do 2012. u razvoj tekstilne industrije planira uložiti oko 1,68 milijardi kuna, što se, čini se, neće ostvariti. Naime, kazala je, prema njoj dostupnim informacijama već u 2008. tekstilnoj je industriji dodijeljeno oko 100 milijuna kuna potpora, odnosno 46,9 milijuna kuna manje od planiranog, dok je u prošloj godini isplaćeno samo 68 milijuna kuna od planiranih 151 milijun kuna za potpore. Osim toga, izostali su i krediti po povoljnim uvjetima, koji su za 2008. planirani u iznosu 224,5 milijuna kuna te za 2009. godinu u iznosu 272,85 milijuna kuna. Zbog sve većeg pritiska nelikvidnosti na tu proizvodnu granu, Šokčević predlaže da se kao model pomoći razmotri mogućnost pretvaranja dugova pojedinih tvrtki prema državi u udio u temeljnom kapitalu.

Ne da bi, kaže, dug bio oprošten, nego da se računi tvrtki odblokiraju kako bi mogle nastaviti s radom u iščekivanju novih narudžbi krajem godine. Banke bi, smatra Šokčević, mogle odigrati značajnu ulogu u oporavku prihvaćanjem jamstava za ona poduzeća koja mogu dokazati dobro poslovanje i da ima razloga za njihovo postojanje. Što se državnih potpora tiče, predsjednica STOGK-a smatra da kriterij za njihovu dodjelu ne može biti broj zaposlenih kao do sada, nego projekt čija će kvaliteta jamčiti dobar poslovni rezultat. Za razliku od Varteksa ili Međimurske trikotaže Čakovec, čije se poslovanje lani našlo u problemima, omiški je Galeb 2009. godinu završio s oko pola milijuna kuna u plusu. Iako je to, kaže Stjepan Pezo, direktor Galeba, lošiji rezultat od onog iz 2008., u usporedbi sa sličnim igračima na tržištu Galeb nakon krizne 2009. stoji relativno dobro.

− Nismo otpuštali radnike, osim onih koji su sami zamolili da im pomognemo da promijene životne prioritete ili su na temelju drugih akata sami napustili poduzeće. Glavne uštede ostvarili smo smanjivanjem zaliha za više od 20 posto, s tim da nismo smanjivali razinu i širinu ponude te smo dodatno ubrzali isporuke − kaže Pezo, dodajući da su na taj način poboljšali likvidnost. U Galebu su u prosjeku za 10 posto smanjili plaće menadžmentu i stimulirali proizvodne radnike za prisutnost na poslu da bi zadržali produktivnost. Na pitanje kako bi država mogla pomoći tekstilnoj industriji, Pezo nudi tri odgovora: smanjivanje fiskalnih i parafiskalnih nameta, korekcija nerealnog tečaja te potreba da državne institucije zaista počnu obavljati svoj posao.