Svaki drugi klijent u dozvoljenom minusu

Okvirni krediti po tekućim računima ili popularni minusi nezaobilazan su bankarski proizvod jer klijentu daju mogućnost lakog zaduženja bez papirologije i bez valutne klauzule, no za taj se komfor banci godišnje plaćaju kamate oko 13 do 14 posto. Ranije je kamata na minuse bila i viša, no plafoniranjem najviše ugovorne kamatne stope na kredite, zakonodavac je banke prisilio da ovu kamatu svedu barem ispod te granice. Kartični krediti i minusi su prema podacima Hrvatske narodne banke najskuplji budući da se kamatni prosjek u njihovoj skupini, kratkoročnih kunskih kredita, kreće oko 12,60 posto godišnje.

To su istovremeno i proizvodi koji imaju komponentu revolvinga ili obnavljanja, tako da su de facto sve manje kratkoročni, a sve više dugoročni. Točnije, brzo se u njih uđe, ali se teško izlazi. U vrijeme potrošačkog buma, građani su peglali kartice i povećavali minuse, no podaci središnje banke govore da je u tijeku proces razduživanja. Ljudi se boje ulaziti u nove, pogotovo veće i dugoročnije kredite za kupnju auta, stana i slično, a zaduženje se smanjuje i u skupini kartičnih, te u skupini tzv. ostalih kredita, u koje spadaju i minusi, ali i gotovinski i potrošački krediti. Stoga je zapravo teško razlučiti što se zaista po kojoj od tih podskupina događa.

Htjeli smo vidjeti je li kriza građane prisilila da se iz minusa povuku ili ih je pak dodatno u njih uvukla, a temeljem podataka koje smo prikupili od banaka, unazad godinu ili dvije prosječna iskorištenost minusa u broju i obimu nije se značajnije mijenjala, no prije bi se moglo reći da blago raste, nego što se smanjuje. Tako u Privrednoj banci Zagreb kažu da od ukupnog broja klijenata koji imaju otvoren tekući račun s odobrenim prekoračenjem, prosječno oko 50 posto klijenata i koristi dopušteno prekoračenje. Prosječan iznos iskorištenog dopuštenog prekoračenja kreće se blizu 10.000 kuna i u tom smislu ne bilježimo značajnije oscilacije u zadnjih godinu dana, kažu u PBZ-u.

Rast od desetak posto
U Hypo banci objašnjavaju da prosječna iskorištenost dopuštenog prekoračenja po tekućem računu građana iznosi 5.700 kuna. Od ukupnog broja odobrenih prekoračenja oko trećine je iskorišteno, a po volumenu to iznosi 50 posto. Ukupno pak 65 posto vlasnika tekućih računa koristi dopušteno prekoračenje po tekućem računu. U Splitskoj banci ističu da prekoračenje koristi oko 33 posto klijenata s tekućim računima. Prosječni iznos prekoračenja iznosi 5.044 kuna, a kod izračuna su uzeti u obzir klijenti s računima u prekoračenju na dan 31. svibnja ove godine. – Ono što se vidi iz dostupnih podataka iz 2009. godine, a u usporedbi s podacima iz istog razdoblja 2010., je da se broj računa koji su u prekoračenju povećao za 10 posto, iako je prosječan iznos prekoračenja po tekućem računu u principu ostao isti, ali se zbog povećanja broja klijenata koji ga koriste povećao u ukupnom volumenu, ističu u Splitskoj banci.

U Raiffeisen banci od ukupno odobrenog dopuštenog prekoračenja udio iskorištenog prekoračenja u lipnju 2009. godine i lipnju 2010. godine iznosi 62 posto, u prosječnom iznosu približno 11.000 kuna. U istom razdoblju 2008. udio iskorištenog prekoračenja iznosio je približno 57 posto, u prosječnom iznosu približno 9.000 kuna. U Erste banci, prema podacima od 30. lipnja ove godine, od ukupnog broja aktivnih partija tekućih računa udio klijenata koji imaju odobreno dopušteno prekoračenje po tekućem računu iznosi oko 40 posto, što ne znači da ga nužno i koriste. Prosječan iznos odobrenog dopuštenog prekoračenja je oko 6.000 kuna, dok je prosječan iznos iskorištenog dopuštenog prekoračenja oko 3.350 kuna. U korištenju odobrenog dopuštenog prekoračenja nisu zabilježena značajna odstupanja u odnosu na dosadašnje trendove. Tako je primjerice 30. lipnja 2009. prosječan iznos odobrenog dopuštenog prekoračenja u Erste banci iznosio oko 6.000 kuna, dok je prosječan iznos stvarno iskorištenog dopuštenog prekoračenja bio oko 3.250 kuna.

Banci 300 kuna
Tko se želi riješiti minusa, gotovo da se i ne isplati podizati novi kredit da bi se njime zatvorio minus. Jer, iako je kamata na minus nešto viša nego na gotovinske kredite (za oko 2 do 3 postotna boda), na odobravanje novog kredita plaća se naknada koja često gotovo kompenzira uštedu po osnovi kamate. Tome treba dodati i dodatnu papirologiju i s njom vezane troškove. Alternativa je napraviti vlastiti plan smanjivanja minusa, od mjeseca do mjeseca, kojeg se potom treba čvrsto i držati. Sa svakim mjesecom minus će kopniti, a zadovoljstvo činjenicom da se vlada vlastitim financijama rasti. Ako je primjerice netko u minusu 10.000 kuna, prvi mjesec trebalo bi se pokušati »zaustaviti« na 9.000, drugi na 8 i tako dok se ne dođe do nule. Ako je minus veći, znači da osoba ima i veća primanja (banke obično odobravaju minuse do tri prosječne plaće), pa bi se moglo pokušati mjesečno odvajati i više. Teško se naravno disciplinirati i prisiliti na jedan vid štednje koji bi značio definitivnu otplatu tog kredita, a pogotovo je to teško u kriznim uvjetima, kada se raspoloživi dohodak smanjuje a troškovi rastu. Na više iznose minusa, banci se mjesečno plati i po 300 kuna kamate, godišnje to seže i preko tri tisuće, a sama se glavnica ne smanjuje, ako se uvijek i ponovno obnavlja. U krizi raste i opasnost od potonuća u nedozvoljeni minus, što onda banka dodatno penalizira opomenama (koje naplaćuje), a nakon nekoliko mjeseci prijeti opasnost i od »crne liste«.