Šuker i Polančec dopustili Ini dug od 2 milijarde kuna

Ina je državi dužna oko 2,5 milijardi kuna, tvrde sugovornici Jutarnjeg lista, dobro upućeni u zbivanja u toj kompaniji, ali su kao pripadnici vladajućeg establishmenta nespremni da to kažu pod svojim imenom.

Naime, na dan 30. lipnja Ina je za PDV, trošarine i ostale poreze dugovala 1,88 milijardi kuna, što je vidljivo iz polugodišnjeg financijskog izvješća, a niti u srpnju i kolovozu nije plaćala obveze državi. Prema dostupnim službenim podacima, Ina je u prvih 6 mjeseci svoj dug državi gotovo udvostručila, jer je on na kraju 2008. iznosio oko milijardu kuna.

Ministar financija Ivan Šuker poslao upravo ovih dana u Inu Financijsku policiju kako bi nastavio svoj obračun s kolegom mu iz Vlade Damirom Polančecom, predsjednikom Inina Nadzornog odbora. Kolike su te obveze, utvrdit će Financijska policija koju je, smatraju neki, ministar financija Ivan Šuker poslao upravo ovih dana u Inu kako bi nastavio svoj obračun s kolegom mu iz Vlade Damirom Polančecom, predsjednikom Inina Nadzornog odbora. No, do lipnja ove godine i sam Šuker je bio član NO-a Ine, pa je i on, baš kao i kolega mu Polančec, podjednako odgovoran za Inino poslovanje. Uostalom, najveći dio duga i nastao je u vrijeme kad su još obojica sjedili u NO-u. Zašto su dva hrvatska ministra dopustila da velika naftna kompanija nagomila svoj dug državi, nikome nije jasno.

Jedan utjecajni političar vladajuće stranke smatra da su hrvatski članovi u Nadzornom odboru Ine sukrivci za dug državi jer su kao ministri postavljeni u NO da bi brinuli o interesima Republike Hrvatske, a oni su više brinuli o interesima tvrtke. Također smatra da je nedopustivo da Ina ubire 1,20 kuna po litri benzina za financiranje autocesta i cesta, jer to znači da je država prikupljanje svojih prihoda prepustila privatnoj kompaniji koja zadržava taj novac i troši ga na nešto drugo.

Pravi razlog za sadašnju kontrolu Inina poslovanja puno je dublji od mogućeg obračuna Šukera i Polančeca. Država je u završnim pregovorima s MOL-om o preuzimanju Inina plinskog biznisa, to jest o kupnji plina iz skladišta Okoli. To je skladište kupljeno 30. siječnja ove godine za, kako je tada objavljeno sa sjednice Vlade, 514 milijuna kuna. Ina u svom polugodišnjem izvješću pak navodi da je u prvom polugodištu zabilježen 'jednokratan prihod od izdvajanja Podzemnog skladišta plina d.o.o. u iznosu od 497 milijuna kuna'. Gdje je 17 milijuna kuna razlike do objavljene prodajne cijene, nije poznato.

Nije jasno niti zašto je uopće država kupovala skladište, što je u stvari golema rupa u zemlji, koja je ionako njezina, jer je prema zakonu sve ispod zemlje u državnom vlasništvu, a Ina, to jest Okoli, je samo koncesionar. Tako ispada da je za nevjerojatnih 514 milijuna kuna kupljena samo tridesetak godina stara oprema, a ne nekretnina, jer ona nije niti bila u vlasništvu Ine. To je skladište plina svojedobno procijenjeno na svega 43 milijuna kuna, a kad je objavljeno da ga država kupuje za 12 puta veći iznos, većina je pomislila da je to cijena zajedno s plinom koji je u skladištu.

Međutim, plin nije bio u cijeni, što je izašlo na vidjelo ovih dana, kada taj plin postaje Inina valuta za plaćanje dugova državi. U skladištu ga je više od 500 milijuna kubika, no od toga je oko 150 milijuna kubika takozvani jastuk, plin koji se ne može iskoristiti, a pedesetak milijuna kubika pripada Sloveniji, koja ga je uskladištila u Okolima. Dakle, država može raspolagati sa tristotinjak kubika plina iz skladišta, što je manje od 10 posto godišnje hrvatske potrošnje. Da i ove zime ne bi bilo krize kao prošle, i da se ne bi nagomilale još dvije milijarde kuna gubitaka zbog isključivanja plina kao u siječnju, isporuka iz Ukrajine ne smije stati. Hoće li to Damir Polančec, sada glavni čovjek za plin, uspjeti dogovoriti, vidjet ćemo ove zime kad temperature padnu ispod nule.