Sud odredio nepoštenu kamatu, poštenu pustio nagađanjima

Dužnici i njihova udruga sad su zacijelo motiviraniji za nastavak pregovora nego donedavno.

Udruga Franak i savez Potrošač za danas su najavili konferenciju za medije na kojoj će iznijeti plan daljnjih akcija.

Uzeli su nekoliko dana za seciranje presude Vrhovnog suda u slučaju kolektivne tužbe zbog CHF kredita te plan idućih koraka. Pozicije Udruge nedvojbeno su oslabljene u kontekstu pregovora o dogovornom rješenju, a nakon što je osporavanje valutne klauzule definitivno palo u vodu i dometi sudske bitke za obeštećenja su pali. Dužnici i njihova udruga sad su zacijelo motiviraniji za nastavak pregovora nego donedavno, a to bi moglo, iz političkih razloga, vrijediti i za Vladu.

Jer, u dijelu u kojemu je VS dao za pravo tužiteljima, sudska bitka nosi dosta neizvjesnosti. Podsjetimo, VS ne dovodi u pitanje legitimno pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, smatraju i da je bila jasna i uočljiva, ali nepoštenom i ništetnom ocijenili su je zbog nerazumljiva i netransparentna načina promjena kamata. Mnogi su s tim u vezi komentirali kako se VS eksplicitnije odredio prema tome što smatra nepoštenom promjenjivom kamatom, ali istodobno nismo dobili odgovor što bi to bila poštena primjena promjenjive kamatne stope. Proteklih dana stoga su se čula različita viđenja što bi mogao značiti pravorijek o ništetnosti.

U osnovi, izbor promjenjive kamatne stope pri uzimanju kredita znači da klijent polazi od toga da će naknadu za korištenje (tuđeg) kapitala plaćati prema tržišnim uvjetima, što kroz vrijeme može donijeti i pad i porast kamatne stope. Utoliko bi, prema jednom iskusnom financijašu, za utvrđivanje "poštene" primjene i usklađivanja promjenjivih kamatnih stopa trebalo biti relevantno jesu li dužnici s CHF kreditima kroz "jednostrane promjene" od strane banaka plaćali veće kamate u odnosu na kamatne uvjete po kojima su u isto vrijeme banke nudile nove kredite. Dakle, u odnosu na recentne tržišne kamate u pojedinim razdobljima, u koje su 'ugrađeni' brojni čimbenici koji izravno ili neizravno utječu na određivanje visine kamata.

Uz trošaka izvora (kamate na depozite i ostale izvore) to uključuje premiju rizika, regulatorni i operativni trošak te, konačno, zaradu. Nekadašnji krediti s promjenjivim kamatama te čimbenike nisu imali iskazane kao danas, kad se varjabilni dio veže uz jasno definiran tržišni parametar (euribor, libor, nacionalna referentna stopa, kamate na trezorce), dok su ostali čimbenici objedinjeni u fiksnu maržu.

Utoliko se u slučaju CHF kredita, koji se već godinama zapravo ne odobravaju, nema puno smisla pozivati na povijesne razine libora. No, imalo bi smisla pozivati se npr. na to da je u vrijeme pada kamata banka kreditor prilagođavala cijenu novih kredita, a da je postojećima nije spuštala ili je spuštala znatno manje (u razdobljima rasta kamata, obrnuto). To su stvari koje ne zanimaju samo CHF dužnike, no u sudsko propitivanje najmanje će se odlučivati oni kojima je eventualna preplaćena kamata važnija.