Što zapravo donosi konverzija švicaraca u eure?

Problem "švicaraca" sagledava se samo iz kuta preraspodjele između kreditora i dužnika, dok je proračunska perspektiva isključena iz rasprave, ističe Arhivanalitika u HUB analizama i predlaže promjenu modela čiji bi rezultati informirali donositelje odluka i širu javnost o bitnim učincima rješenja franka

Problem kredita vezanih uz švicarski franak akteri su do sada promatrali kao igru nulte sume - preraspodjele između kreditora i dužnika. Takav je pogled propustio obuhvatiti složene ekonomske i financijske odnose koji su povezani s ovim problemom. Na primjer, gubitci na teret banaka znače da će banke manje uplatiti u proračun na temelju poreza na dobit. S druge strane, olakšanje tereta otplata znači veću osobnu potrošnju i izbjegavanje pada prihoda od PDV-a i drugih javnih prihoda. Međutim, oblik i neto iznos ukupnih učinaka zavisi o nizu ekonomskih relacija koje nitko nije pokušao procijeniti, zaključuje Arhivanalitika u najnovijem izdanju HUB analize posvećene problemu kredita vezanih uz švicarski franaka.

Ni Arhivanalitika ne nudi takvu procjenu, ali ukazuje na metodološke puteve kojima bi se do takve procjene moglo doći u budućnosti.

"Da se propisi donose uz odgovarajuće procjene učinaka i javne konzultacije, te da su procjene učinaka zasnovane na kvalitetnim ekonomskim analizama (kao što je i predviđeno zakonima i poslovnicima o radu tijela vlasti), za ovakvom analizom ne bi bilo potrebe. Međutim, izostanak takvih alata doveo je do toga da se rješenja (ne samo u ovom slučaju) donose isključivo na temelju odnosa političke moći u datom političkom trenutku, bez pogleda na društvene učinke (prvenstveno one proračunske i šire ekonomske)", ističe Arhivanalitika.

Sagledavanje širih učinaka ne može se ograničiti samo na državni proračun zbog varijacije potrošnje dužnika (i zbog varijacije prihoda od PDV-a po toj osnovi), te zbog varijacije uplata poreza na dobit što ga plaćaju banke. Potrebno je analizirati puno šire fiskalne i ekonomske učinke, uključujući i učinke na tržište kredita, kamatne stope, međunarodne pričuve, tečaj, financijsku stabilnost i induciranu ekonomsku aktivnost, navodi se u analizi.

Dominantan pogled na problem

Trenutno dominantan pogled na problem – u kojem se vidi samo sukob interesa kreditora i dužnika – možemo nazvati igrom nulte sume, tumači Arhivanalitika i pojašnjava da igra nulte sume uključuje samo dva "igrača" – kreditore i dužnike. Oni se bore oko raspodjele kolača čija je veličina navodno zadana. Odnos je opisan perspektivom dužnika koja je detaljno objašnjena u HUB Analizi 53. Bitno je uočiti da dužnik teži otplatama po početnoj plavoj (isprekidanoj) liniji, sukladno očekivanjima u trenutku sklapanja kreditnog ugovora kao da na sebe nije uzeo nikakav tržišni rizik promjena tečaja ili kamatnih stopa.

Kreditor s druge strane smatra da novac ne bi ni bio povjeren dužniku koji nije informiran i poslovno sposoban. Dakle, svaka otplata po liniji višoj od isprekidane plave, za dužnika predstavlja (subjektivni) gubitak. S druge strane, za kreditora je svaka otplata po liniji nižoj od najviše tržišne također "gubitak".

Naizgled, to je sve što je bitno; drugih aktera na čije se ponašanje prelijevaju razni aspekti ovog poslovnog odnosa, na ovoj slici nema.

Puna plava linija na slici prikazuje otplatu ekvivalentnog kredita podignutog uz valutnu klauzulu u eurima. Međutim, dužnici u početku svoju aktualnu ratu nisu uspoređivali s hipotetičkom, kao da su podigli kredit uz euro. Početni zahtjev Udruge franak bio je konverzija u kune uz tečaj u trenutku odobrenja kredita. Stoga u prostoru između donje isprekidane i pune plave linije postoji određena zona nesigurnosti u kojoj dužnik nije siguran koju veličinu koristiti kao referentnu (početnu, željenu) ratu za usporedbu iz koje izvodi svoj politički zahtjev za kompenzaciju (na kraju je kompenzacija napravljena do pune plave linije, što je zadovoljilo dužnike ako je suditi po tome kako je Udruga franak pozdravila rješenje).

Vertikalne linije na prethodnoj slici prikazuju razliku između najveće tržišne rate (one koja nikada nije ostvarena jer podrazumijeva plaćanje tržiišne kamatne stope uz tržišni tečaj HRK za CHF), početne, i stvarno plaćenih rata. Hipotetička tržišna rata veća je od početne uz švicarski franak za 72%, a od referentne uz euro za puno nižih 46%.

Stvarna rata koju su dužnici plaćali prije rujanske konverzije bila je manja od tržišne zbog obračuna snižene (fiksne) kamatne stope od 3,23% od siječnja 2014. i fiksiranja obračunskog tečaja na 6,39 kuna za CHF od siječnja 2015.

Zbog toga je hipotetička tržišna rata bila veća od one koja se stvarno plaćala do kolovoza 2015. za 33%, a razlika ovih rata predstavljala je trošak za banke koje su tako još od početka 2014. snosile dio troška promjene tržišnih uvjeta.

Također, nakon privremenog rješenja uz fiksiranje obračunskog tečaja na 6,39 HRK za CHF iz siječnja 2015. stvarna rata za kredit uz CHF bila je za samo 9,5% veća od hipotetičke (ekvivalentne) rate u eurima. No, rješenjem konverzije iz rujna 2015. uveden je princip ekvivalencije prema kreditima uz euro. De facto, otklonjena je razlika od oko 9,5% između rate prema uvjetima iz siječnja i rate ekvivalentnog kredita uz euro.

Dužnici će nastaviti otplaćivati kredit po donjoj punoj plavoj liniji, uz jedan važan dodatak: dužnicima se vraća "preplaćeno". (Kreditori moraju dužnicima vratiti iznos kao da su kredit od početka vraćali uz valutnu klauzulu obračunatu u eurima).

"Preplaćeno" se na slici definira kao razlika između ljubičaste linije koja se po zelenoj spušta prema dolje nakon korekcije kamatnih stopa 2014., i pune plave linije. Ta razlika približno odgovara 8% početne glavnice kredita.

Prema tome, rješenje konverzije iz rujna 2015. uključuje trošak za banke u iznosu od oko 8% početne glavnice kredita, i to treba uvećati za 9,5% preostale vrijednosti godišnjih anuiteta, zaključuje Arhivanalitika i podsjeća da je HNB procijenio taj ukupni trošak do 8 mlrd kuna.

Kao što se s gledišta dužnika postavilo pitanje referentnih uvjeta prema kojima se određuje pregovarački položaj, isto se pitanje postavlja s gledišta kreditora, navodi se u analizi.

Dodaje se među ostalim da bi gubitci zbog neplaćanja i ovrha bili bi znatni, ali je teško procijeniti koliki točno. "Jedino u što možemo biti sigurni je da se referentna rata za kreditora na gornjoj slici nalazi negdje ispod tržišne (najviše) linije iznad zelene linije po kojoj su otplate računate nakon siječnja 2015.

Zbog toga kreditori i bez državne intervencije imaju motiv za popuste prema dužnicima (npr. reprogramiranje kreditnih uvjeta za dužnike s poteškoćama u otplatama ili financiranje različitih shema pomoći kao što su sale and lease back aranžmani).

Pet vrsta ekonomskih odnosa i pitanja koja se prešućuju

Nakon što je objasnila igru nulte sume, Arhivanalitika zaključuje da je, s obzirom da uključene strane (kreditori i dužnici) ne mogu postići objektivnost, potreban medijator - Vlada i/ili regulator.

"Vladine intervencije trebale bi počivati na artikuliranom javnom interesu koji uključuje sve društvene aktere, a ne samo jednu interesnu skupinu. Međutim, da bi vlada odigrala ulogu poštenog posrednika i artikulatora cjelovitog javnog interesa, mora raspolagati odgovarajućim analitičkim alatima koji joj omogućavaju cjelovito sagledavanje problema i posljedica različitih rješenjima", navodi se u analizi koja navodi i o kojim je alatima riječ.

Pri rješavanju problema franak, osim odnosa dužnika i vjerovnika potrebno je uzeti u obzir odraze toga odnosa na još pet vrsta ekonomskih odnosa između (1.) banaka i proračuna; (2.) dužnika i proračuna; (3.) dužnika i ostatka gospodarstva; (4.) ostatka gospodarstva i proračuna; (5.) banaka i ostatka gospodarstva.

Također se navode neka pitanjima koja do sada nitko u raspravi o franku nije artikulirao. Na primjer:

1. Koliko je jak bilančni učinak (efekt bogatstva), odnosno, kako pad neto sadašnje vrijednosti imovine dužnika (zbog aprecijacije franka i/ili smanjenja vrijednosti nekretnina) utječe na odluke dužnika o potrošnji i ulaganjima (odnosno, kako rast neto sadašnje vrijednosti imovine dužnika zbog deprecijacije franka ili rasta vrijednosti nekretnina ili državne intervencije u rate kredita utječe na odluke dužnika o potrošnji i ulaganjima)?

2. Povezano s prethodnim, kako inducirani pad privatne potrošnje i ulaganja utječe na porezne prihode (i obratno: kako inducirani rast privatne potrošnje i ulaganja utječe na porezne prihode)?

3. Kako tereti koje moraju platiti banke utječu na porezne prihode i ponašanje banaka na tržištu?

4. Kako rješenje problema franka vrednovati s gledišta utjecaja na ukupnu potrošnju, investicije, tržište nekretnina i stabilnost bankovnog sustava, osobito s gledišta učinka na tečaj i međunarodne pričuve?

5. Povezano s prethodnim, kako se očekivani učinci prevode u fiskalne i šire ekonomske učinke?

S obzirom da je HNB procijenio troškove za banke do 8 milijardi kuna, što čini oko 15% kapitala banaka, postavlja se pitanje učinka na proračun kroz izgubljene porezne prihode, zatim, na ponašanje banaka – na njihovu kamatnu i kreditnu politiku – i najvažnije, na ponašanje dužnika kao potrošača: koliko će oni povećati osobnu potrošnju i kakav će biti povratni učinak tog povećanja na prihode proračuna.

A to su samo efekti prvoga reda, ističe se u analizi i dodaje kako u drugome krugu, svaka od promjena ponašanja u prvome krugu utječe na sve druge povezane aktere u složenom sustavu. Na primjer, HNB je procijenio da će radi sprječavanja brze deprecijacije tečaja morati potrošiti oko 0,88 mlrd eura deviznih rezervi, jer će banke morati zatvarati svoje devizne pozicije.

"Iskorak iz modela igre nulte sume u cjeloviti model posve mijenja percepciju problema. Sada se jasno vidi da ni u igri nulte sume rješenje koje bi bilo neutralno za državni proračun i gospodarstvo u cjelini nikada i nije bilo moguće. Proračunska je perspektiva isključena iz rasprave jer je nekome bilo u interesu da se o fiskalnim učincima ne raspravlja. Međutim, cjeloviti model predstavlja okvir u kojem je sada moguće odrediti javni interes nakon sagledavanja svih bitnih učinaka", navodi se među ostalim u analizi.

O promjeni modela

Izgradnja takvog modela – klasičnog ekonometrijskog modela ili modela mreže – zahtijeva duge mjesece rada tima stručnjaka. Kako sličnog modela koji bi integrirao makroekonomski model s modelom ponašanja financijskog sustava u Hrvatskoj nema, rad ograničenog dosega poput ovog nužno je limitiran na puke nepouzdane, dakle, samo ilustrativne) naznake rezultata.

Arhivanalitika je uputila prigovor svim uključenim akterima – ponajprije vladi i Hrvatskoj narodnoj banci – što nisu razvili ekonomski model čiji bi rezultati informirali donositelje odluka i širu javnost o bitnim učincima rješenja franka.

Na kraju analize nabrojana su istraživanja koja je u budućnosti potrebno poduzeti ne bi li se bolje procijenili ekonomski učinci rješavanja problema franka.

Cjelovitu analizu HUB-a možete pročitati ovdje:
http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_54_-_ucinci.pdf