Standard u Hrvatskoj dramatično raste, što god neki misle o tome

Od Trumpova ponovnog izbora svijet se mijenja nevjerojatnom brzinom. O tome što nas očekuje u budućnosti i kako se u novi svjetski poredak može uklopiti Europska unija, a kako Hrvatska te kamo zapravo ide svijet, u novoj "Špici s Macanom" sugovornici Krešimira Macana bili su ekonomski analitičar Velimir Šonje (Ekonomski lab) i savjetnik za upravljanje političkim rizicima u tvrtki MKPS Domagoj Juričić.

Na upit vidi li sve ovo što se sada u svijetu događa kao nešto uobičajeno, što se i prije moglo zabilježiti ili idemo u nešto što još nismo vidjeli, Šonje je rekao kako smo od 2020. u svijetu kakav do tada nismo vidjeli - pa sad imamo nekakve valove i šokove raznih vrsta:

- Pandemija i lockdown su, ekonomski gledano, bili daleko najjači šok, čak i kada je zbog početka rata u Ukrajini došlo do porasta cijena energenata i pada standarda. Tu čak nije bilo recesije, a 2020. bila je recesija kakvu nikad prije nismo vidjeli. Bila je iznimno snažna, uz ogroman, ali jako kratak pad, inače recesije malo duže traju. Onda je došla 2022., pa je i Njemačka ušla u neku stagnaciju - blagu recesiju i zato je Europa u letargiji, nekakvoj ekonomskoj anemiji. No u svemu je zanimljivo da nema eksplozije nezaposlenosti i siromaštva, stope nezaposlenosti su na najnižim razinama. Svagdje ćeš u vijestima vidjeti nekakav štrajk, ali generalno je potpuna diksrepancija između tih šokova koji se događaju i nekakvog života koji ide dalje svojim tokom. Pojavile su se ogromne razlike od zemlje do zemlje. Da ne idemo daleko - Austrijanci i Nijemci se od 2019. nisu puno pomaknuli, nikada nisu imali tako dugo razdoblje stagnacije. A Španjolcima je, recimo, super - imaju rast i nedostaje im radne snage. I mi smo sada na toj strani, gdje smo posljednjih pet do deset godina imali jako dobro razdoblje.

IGRE S CARINAMA
Macan je tu dodao Trumpove carine, pitajući je li takvog nečeg već bilo. Šonje kaže kako je to neviđeno već stotinu godina. Početkom 1930-ih je, dodaje, bio posljednji veliki val uvođenja carina, koji je izazvao veliku krizu od 1929. do 1933. godine. I, ako maknemo razdoblje Drugog svjetskog rata, svijet je od tada cijelo vrijeme išao u smjeru liberalizacije.

- Trump je to posve promijenio, to još nije viđeno. No on to ne radi konzistentno. Da pojednostavimo - Trump, recimo, kaže kako je SAD uveo, primjerice, 14 posto carina nekome. Ali iz te zemlje neka tvornica u SAD-u uvozi važnu komponentu, nešto što se u SAD-u ne može napraviti tako brzo i jeftino. Onda oni nazovu lobiste - koji cvjetaju i tu se vrti ogroman novac - i kažu kako trebaju sastanak da objasne svoj problem. I kada to naprave, netko u ministarstvu kaže da za taj "mikročipić" ipak neće biti tolike carine, nego će biti - nula. Carinska tarifa sada se buši kao švicarski sir. Paradoksalno je da je tu Trump ojačao moć administracije, koja sada sve drži u rukama. I sve postaje veliki prostor diskrecije i nepredvidivosti - zaključio je Šonje, a Juričić dodao - i korupcije.

Na Macanovo pitanje koja je razlika između lobiranja i korupcije, Juričić kaže kako se to nekada radilo u rukavicama, no sada više ne, nego vrlo izravno. Macan je upitao i znači li sve to da imamo i neki novi ekonomski poredak. Šonje to ne bio nazvao tako:

- Mi smo sada u - literarno nazvano - međuzemlju, koje ima puno obilježlja starog svijeta, koji je težio slobodnoj trgovini i liberalizaciji. Najveći dio i dalje ima taj impuls i razumije kako s uvođenjem carina svi gube. Svi se osjećaju mali i otvoreni te imaju potrebu za održavanje životnog standarda i rasta, a zapravo se jedino SAD i Kina - Rusija je poseban slučaj - osjećaju dovoljno jakima da vode trgovačke ratove, iako će to Kini biti teže. Nekoj novoj ravnoteži nismo niti blizu, ona će se formirati kroz nekoliko godina, istaknuo je.

U ekonomskom pogledu na Europu - tj. hoće li nas Kinezi sa svojim autobilima "pojesti", Šonje kaže kako je to nova komplicirana priča i da je to kao kad su se Japanci, pa potom Korejci, pojavljivali krajem i na prijelazu prošlog stoljeća.

- Ovdje je to pojačano time što je Kina ogromna i što je njihova državna intervencija stvorila ogroman višak ponude tih automobila, koje kineski kupci jednostavno ne mogu kupiti. I oni sada napadaju cijeli svijet da taj svoj višak ponude plasiraju. To nema veze s tržištem - rekao je. "Ali to rade logistički savršeno", dodao je Macan.

- Oni su državni intervencionizam u ekonomiji doveli na visoku stručnu i tehnološku razinu, uz nemalu količinu inženjera i znanja koje su stekli u toj industriji. Nije im lako jer SAD i Europa imaju legitimno pravo braniti se carinama ako netko državno intervenira i tako ugrožava tvoje tržište - kaže Šonje.

Ono što je problem jest da u Europi imamo cijelu generaciju mladih ljudi kojima se čini kako je demokracija neuspjela, neučinkovita i traljava. Dok su naše generacije žudile za slobodom, kaže Juričić.

"Zapad je svoje čvrste ruke i totalitarizam prošao. Iz njih je naučio da su to jako teške i krvave epizode. I uopće mi je ta ideja da bismo mi u Europi o tome trebali nešto naučiti od Rusije ili od Kine aposlutno nepojmljiva. Jer zašto smo mi naizgled nesposobni i ne možemo nešto odlučiti? Pa zato što je svatko slobodan iskazati svoje mišljenje, ući u političku arenu i natjecati se. Na kraju, takav sustav liberalne demokracije Europu je doveo na razinu da je, kada se realno gleda, stvarni dohodak po stanovniku - životni standard - i dalje dvostruko bolji od Kine. A SAD je država čiji je ustav postavljen na temeljima klasičnog liberalizma. Nema tog ustava na svijetu koji je na tako jasnim filozofskim i idejnim temeljima kao njihov", ističe Šonje.

HRVATSKI USPON
- Od 2015., znači, deset godina, s kratkim prekidom u pandemiji, Hrvatska ima jednu od pet najviših stopa rasta u EU-u - znači Malta, Cipar, Poljska, Irska i mi kao peti. Životni standard, bez obzira na to što ljudi osjećaju i misle, dramatično raste, kao i, primjerice, stopa zaposlenosti žena, a stopa nezaposlenosti žena jedna nam je od najnižih u EU-u i najniža u povijesti. Od zemlje emigracije postali smo zemlja imigracije. Pa sad 99 posto gledatelja kaže - pa da, došli su Filipinci i Nepalci, naravno da smo postali zemlja imigracije. No kada maknemo sve koji su došli iz Azije, još smo u plusu. Njemački statistički ured kaže da je 2023. i 2024. više Hrvata iz Njemačke otišlo nego što ih je tamo došlo, valjda prvi put u ne znam koliko desetljeća. Ljudi su se počeli vraćati, a tu su ekonomski faktori bitni. Ova zemlja u dijaspori ima ogroman potencijal, to je priča koju slušamo još od 1991. godine. Kada bi Hrvatska uspjela napraviti još jedan iskorak kao u posljednjih deset godina, to bi značilo potpuno drukčiji razvojni scenarij, bitno različit od prognoza da će oko 2050. u Hrvatskoj živjeti samo 3,3 milijuna ljudi. I ako Vlada napravi neke od stvari o kojima smo pričali, to je možda neki temelj za još deset dobrih godina. Za sad ne mogu reći kako sam optimist da će se to sigurno dogoditi - rekao je Šonje.

Još uvijek se 20 posto ljudi subjektivno osjeća siromašno, ali im se drastično smanjio broj - kaže kako je to prije otprilike bilo pola - pola. Juričić dodaje kako to ne znači da nećemo imati ranjive skupine i da taj problem neće postojati, ali kada imaš priliku da rasteš i razvijaš se - onda imaš i priliku da to smanjuješ. "Sve dolazi iz snage gospodarstva, to moramo shvatiti", potvrđuje Šonje, a Juričić kaže da je to poruka i EU-u.

- U cijeloj Hrvatskoj je pola milijuna automobila više nego 2015. godine. Nije ih nitko poklonio, nego su ih ljudi kupili, povrh onih milijun i pol otprije. Mogao bih niz drugih takvih pokazatelja nabrojiti, što znači da imamo rast. Taj rast ima dva aspekta. Jedan su europski fondovi - pristupanje europodručju i niske kamatne stope, a sve je to “plod niskih grana koje smo prilično dobro obrali sa stabla europskih integracija”. I sada sljedeće dvije godine dolazimo u prijelaz gdje će taj efekt europskih sredstava lagano ići u smanjenje učinka, ali neće nestati preko noći. Pitanje je što ćemo mi sada tu još napraviti. Nismo bez šansi, ali daleko od toga da bismo mogli biti sigurni. Tu dolazimo i do priče o našim reformama. Jedan tehnološki napredak povezan s privatnim investicijama, taj posao nas sada čeka - zaključuje Šonje.