Škotska pred odlukom - treba li zadržati funtu, uvesti vlastitu valutu ili čak prihvatiti euro?

Prema navodima škotskog ekonomista Ronalda MacDonalda, neovisna bi Škotska trebala imati vlastitu valutu, koja bi se ponašala poput petrovalute zbog ovisnosti gospodarstva o plinu i nafti iz Sjevernog mora.

Dok se Škotska ovoga mjeseca priprema za referendum o neovisnosti, Velika Britanija, a i velik dio Europe, mora se pripremiti za mogući uspjeh. Škotska bi neovisnost unijela revoluciju u britanski i europski ustavni okvir te dala strahovit vjetar u leđa drugim europskim separatističkim pokretima od Katalonije do sjeverne Italije.

Međutim, gospodarski učinak neovisnosti nije toliko izvjestan. Zagovaratelji neovisnosti već dugo ustraju u tome da ih motivira isključivo različitost škotskog identiteta. No škotsku je povijest i tradiciju unatoč njezinoj izvornosti oblikovala višestoljetna veza s Engleskom i drugim krajevima britanskog otočja. Za Škote je neposrednije pitanje novca. U posljednjih nekoliko mjeseci referendumske kampanje raspravlja se o tome može li i treba li neovisna Škotska nastaviti s uporabom britanske funte. Ishod bi za Škotsku, Veliku Britaniju i Europu mogao biti sasvim različit, ovisno o tome za koji se put Škotska odluči.

Zahtjevi nacionalista
Škotski su nacionalisti dosad tvrdili da bi neovisna Škotska trebala zadržati funtu, no s obzirom na to koliko bi lakše bilo zalagati se za odvojenu valutu - a da ne spominjemo da je ministar financija George Osborne izričito odbio prijedlog škotskog premijera Alexa Salmonda o valutnoj uniji - takva su zalaganja cilj za sebe. Vizija škotskih nacionalista problematična je zbog zrcalne refleksije glavne mane eurozone. S obzirom na to da jedinstvena valuta ne može funkcionirati bez zajedničke monetarne politike te da se u valutnoj uniji razlikuju gospodarski uvjeti, pojedinačni će članovi povremeno biti podvrgnuti neodgovarajućim politikama. Na primjer, tijekom građevinskog procvata tijekom prvih deset godina 21. stoljeća, Irska i Španjolska trebale su provoditi oštrije monetarne mjere, više kamatne stope i niže omjere zaduživanja prema imovini. No njihovo je članstvo u eurozoni podrazumijevalo da i vlada i privatni zajmoprimci imaju koristi od vrlo niskih kamatnih stopa. Nakon izbijanja financijske krize, kada su tvorci politike počeli tražiti načine da banke prisile na poticanje kreditiranja u tim i drugim kriznim zemljama, postalo je jasno da nemaju dostupnih alata. Danas se Velika Britanija suočava sa sličnom dvojbom.

Povratak povjerenja
Procvat tržišta nekretnina na području Londona zahtijeva postrožene monetarne uvjete, no više bi stope nanijele strahovitu gospodarsku štetu ostatku države, gdje je oporavak i dalje slab. Štoviše, baš kao i Njemačka, London ima veliki višak na tekućem računu (8 posto BDP-a), što je potencijalno ozbiljan problem s obzirom na deflacijski učinak njemačkog viška na ostatak eurozone. Ostatak Velike Britanije već bilježi vanjski deficit koji je viši nego i u jednoj industrijaliziranoj zemlji. Na ponašanje valute može utjecati jedan snažni i utjecajni sektor gospodarstva, a u slučaju funte, riječ je o financijskom sektoru. Neki su brzi pad funte tijekom 2007. i 2008. - deprecijaciju od 30 posto u pogledu ponderiranog tečaja - smatrali nužno potrebnim gospodarskim poticajem s obzirom na zamah koji je ostvaren u pogledu izvozne konkurentnosti.Neovisna monetarna politika Velike Britanije omogućila joj je fleksibilnost kakva gospodarstvima eurozone manjka.

No zbog povratka povjerenja u financijski sektor funta se naglo oporavila (za 18 posto od kraja 2008.), čime se konkurentnost Velike Britanije ponovno narušila. Ono što je dobro za Grad London nije nužno dobro za ostatak gospodarstva. Postoji nepogrešiva privlačnost u bijegu od gospodarskog dogovora koji Škotsku veže uz London, privlačnost koju je veliki škotski ekonomist Adam Smith sigurno bio prepoznao. Štoviše, njegovo najutjecajnije djelo "Bogatstvo naroda" nastalo je zbog uvjerenja da londonska trgovačka zajednica iskrivljuje britansku trgovinsku politiku. Međutim, zadržavanje funte ima svojih izazova. Prema navodima škotskog ekonomista Ronalda MacDonalda, neovisna bi Škotska trebala imati vlastitu valutu, koja bi se ponašala poput petrovalute zbog ovisnosti gospodarstva o plinu i nafti iz Sjevernog mora.

Zamke dominantnog sektora
Međutim, zamjena jednog dominantnog sektora drugim vjerojatno nije dobra za ostatak škotskoga gospodarstva, koje bi izgubilo na konkurentnosti kad god bi porast cijena energenata povisio tečaj. Kako bi manje konkurentne industrije zapale u gubitke i nesolventnost, gospodarska bi aktivnost bila sve koncentriranija i specijaliziranija. Nije rješenje teret prilagodbe svaliti na tečaj. Malena, otvorena gospodarstva poput Švicarske ili Norveške - koje su za Škotsku važni modeli - mučila su se s drastičnom aprecijacijom valute tijekom globalne financijske krize. Za Švicarsku je rješenje bilo uvođenje gornje granice na tečaj franka u odnosu na euro. Škotsku bi to trebalo navesti da se pokuša pripojiti većem valutnom području i raznolikijem gospodarstvu. Kako bi bilo da prihvati euro?

© Project Syndicate, 2014.