Saša Cvetojević: Mladi imaju puno prilika, ali premalo hrabrosti za rizik

O mogućnostima mladih bavljenjem poduzetništvom danas u Hrvatskoj, školskom sustavu, investiranju u kriznim vremenima, stanju u hrvatskom zdravstvu i mnogo čemu drugom razgovarali smo s uspješnim poduzetnikom s dugogodišnjim iskustvom u zdravstvenom sektoru, mobilnim telekomunikacijama te u distribuciji robe široke potrošnje, vlasnikom i suvlasnikom nekoliko tvrtki te zdravstvenih ustanova koje posluju na hrvatskom tržištu Sašom Cvetojevićem.

Ovaj iznimno zanimljiv i svestran sugovornik specijaliziran je za upravljanje ljudskim resursima, upravljanje projektima i zdrastvenim institucijama, te poslovne pregovore, aktivan je član CRANE-a, hrvatske mreže poslovnih anđela, a tijekom dosadašnjeg investiranja, stekao je iskustvo u predstavljanju projekata investitorima na EU i SAD tržištu. Član je Hrvatske udruge poslodavaca te Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva

Kada biste danas imali 20-ak godina i tek ulazili u svijet poduzetništva, biste li krenuli istim putem ili biste nešto napravili drukčije?
- Mnoge bih stvari napravio drugačije. Svi griješimo i ne izaberemo uvijek najbolje ili ispravne odgovore, ali definitivno bih opet krenuo u poduzetništvo. Zaposliti se negdje nikada mi nije bila privlačna opcija, raditi od 9 do 5 stvari koje me ne ispunjavaju jednostavno nije moj izbor.

Otpornost i duh
Smatrate li da mladi u Hrvatskoj imaju dovoljno podrške za ulazak u poduzetništvo? Treba li mijenjati školski sustav?
- Danas podrške ima daleko više nego prije. Prije 35 godina, kada sam ja kretao, socijalizam i društveno vlasništvo još su bili "temelji" društva, iako su se promjene nazirale. U takvom sustavu 90-ih godina, poduzetništvo se smatralo nečim rubnim. Danas postoje formalne institucije koje potiču poduzetništvo na lokalnoj i državnoj razini - od bespovratnih potpora i EU sredstava do fondova rizičnog kapitala i razvijene scene privatnih investitora spremnih podržati projekte u ranim fazama. O školskom sustavu ne bih puno. Jasno je da škole generalno ne uče ni vještine potrebne za razumno upravljanje osobnim financijama, a kamoli nešto više. Postoje svijetli primjeri pojedinaca i škola koji postižu rezultate, ali oni su često iznimka koja potvrđuje pravilo - rade to usprkos sustavu, a ne zahvaljujući njemu.

Što vas kod mladih poduzetnika danas najviše oduševljava, a što vas najviše brine?
- Poduzetnici me svake godine iznova oduševljavaju svojom otpornošću i nepokolebljivim duhom. Kao član žirija u izboru za EY Poduzetnika godine već jedanaestu godinu, tome svjedočim iz prve ruke. S druge strane, brine me pojava faktora koji destimuliraju mlade, poput smanjene spremnosti na rizik i odricanje. Živimo u kulturi u kojoj je sve dostupno odmah - od informacija do bezgranične podrške roditelja - što često vodi u zonu komfora. U zoni komfora nema iskoraka u rizične, ali potencijalno lukrativne avanture, što poduzetništvo u svojoj srži i jest.

Jesu li krize za investitore prilika ili ipak prijetnja i kako prepoznati razliku između hrabrog poteza i loše procjene?
- Jedna izreka koju sam "pokupio putem" i često koristim kaže - "Šteta je propustiti dobru krizu". Kriza jest često težak period ali je to i period kada se "ponovo dijele karte" i nakon kriza slijede uzleti, koji upornima, hrabrima ali i vrijednima i organiziranima, mogu otvoriti mogućnosti koje inače ne bi bile niti zamislive. Svaki hrabar potez rezultat je bar djelomično – krive procjene. Ako smo sigurni u procjenu ili ako imamo potpunu i točnu informaciju, onda je rizik minimalan i tu je hrabrost manji dio jednadžbe. Svaki potez, gledano sa stanovišta investitora, rizičan je. Nagrada je uvijek proporcionalna riziku. Kad oročite novac u poznatoj banci ili kupite državne obveznice, rizik je najmanji (iako i to postoji) ali i kamata (nagrada) je prilično mala, praktično gubite novac, jer uslijed inflacije on često manje vrijedi na kraju nego na početku ulaganja. Kad pak ulažete u neki posao, nije svejedno je li to kupnja neke postojeće tvrtke, kao što sad radim kroz Futura Partners, ili ulažete u neki projekt u ranoj fazi razvoja, koji često nema ni prihode ni kupce, primjerice neki startup. U ovom drugom slučaju, rizik je ogroman, većina takvih ulaganja će potpuno propasti, pa stoga morate pronaći ulaganje koje vam može donesti više od 10 puta na uloženo u periodu od nekoliko godina.