Sa sinom sam prije dvije godine otvorio rent-a-car. S relativno malo novca s 10 smo već narasli na 100 auta, evo kako

Za nešto više od desetak godina, kupovanje stvari moglo bi zakoračiti u prošlost. Tako bar predviđaju znanstvenici i ekonomisti. Svi proizvodi će postati usluge i nećemo posjedovati apsolutno ništa. Unajmljivat ćemo sve - od bicikla, kuće, automobila do odjeće, kućnih ljubimaca pa čak i prijatelja.

Možda se to u ovom trenutku čini kao smiješna ideja iz nekog futurističkog filma i možda Hrvatska nije daleko odmakla od mentaliteta ‘moje je moje’, no već svjedočimo promjeni pristupa određenim resursima, uslugama, proizvodima... Automobilima, primjerice.

Osim što postaju zeleniji, na električni pogon, a pojavile su se i nove usluge, kao što je platforma Uber, ‘car pooling’ ili ‘car sharing’ (dijeljenje prijevoza i zajedničko korištenje automobila za gradsku vožnju), sve veći broj novih generacija ne želi ih imati u svom vlasništvu.

Uslugu rent-a-cara - generalno jednu od najpopularnijih usluga najma - preferira sve veći broj ljudi, turista i poslovnjaka, mlađih generacija više sklonih ideji rentanja - ‘toči i vozi’ - nego posjedovanja. Više nema ni pravila koji su hit mjeseci u kojima se najviše vozila iznajmljuje - jer su cijene posljednjih godina pale i najam je postao pristupačniji pa time i češći.

Te trendove uočava i poduzetnik Marino Hadaš, vlasnik mlade rent-a-car kuće Elifaz, koji sa sinom Josipom vodi posao. Iznajmljuju vozila s vozačem, osobna, dostavna i kombi vozila turistima, poslovnjacima, Uberu.

Njegova je tvrtka u dvije godine narasla s 10 na 100-tinjak vozila u floti.

U ovom su periodu, priča nam, gotovo svi auti vani. I doista, tek njih četiri iz voznog parka, među kojima i moćni crni BMW X6, čeka na parkingu ispred Elifaza svog novog unajmitelja.

Dobar sluh

U slučaju automobila, najam je privlačna, praktična i jednostavna usluga za korisnika. Svi troškovi o kojima biste inače kao vlasnik vozila morali voditi brigu, kao što su registracija, tehnički i sl., a o kojima u ovom slučaju brigu vodi tvrtka od koje se unajmljuje automobil, plaćaju se u jednoj jedinstvenoj dnevnoj ili mjesečnoj rati.

Sa strane korisnika tog automobila, turista koji žele vidjeti sve ljepote Lijepe naše iz auta ili biznismena koji je došao obaviti par sastanaka u par dana, ili neke tvrtke koja unajmljuje cijeli vozni park, stvari su jasne. Praktično je. I pristupačno - cijena najma automobila na 24 sata već se kreće od 100-tinjak kuna.

No kakva je slika iz perspektive rent-a-car kuće? Isplati li se baviti rentanjem automobila i po kojoj cijeni?

Koliko je potrebno uložiti u start i je li 10-ak automobila dovoljno za početak? Koliko ih mora biti na terenu da ne gubimo novce?

Hadaš je s malo novca - otvorio je tvrtku, odnosno j.d.o.o., na što je potrošio oko 1000 kuna - krenuo u taj veliki biznis.

I, kako upozorava, samo je papirologija jeftina:

- Ne možete otvoriti rent-a-car s jednim autom. Morate imati minimalno pet do deset vozila da biste uopće mogli zakoračiti u biznis iznajmljivanja vozila. Treba imati financijski ‘backup’, koji ne treba biti jako velik, i onda krenuti u nabavku automobila. Da bi krenuli s rentanjem 10 vozila treba vam barem 20-ak tisuća eura. To je bazni start - savjetuje Hadaš.

Pritom napominje da treba biti strpljiv i uporan. On je, kaže, bio uporan, slao mailove autokućama s ovlaštenim distributerima i pronašao dobar sluh s Opelom.

Sklopili su kvalitetan ugovor i prvih 10 vozila naručio je od njih. Napomenimo samo da ne govorimo o kupnji vozila. Rijetko tko kupuje vozila da bi ih onda iznajmljivao jer je to veliko ulaganje koje si mnogi ne mogu priuštiti.

Recimo, za 10-ak automobila marke Opel Corsa, trebalo bi nam gotovo milijun kuna. Automobili se zato uzimaju na lizing, tako rade i male i velike rent-a-car kuće. Ne kupuju ih, već ih samo koriste. Nudi se financijski, operativni lizing, opcija s održavanjem ili bez održavanja automobila, itd. Opcija je puno.

Najveći troškovi

- Nama je na mjesečnoj bazi rata lizinga skuplja za 800-900 kuna po vozilu, no puno jeftinije košta ta skuplja rata jer je u njoj kompletno održavanje: od pneumatika, registracije, kaska, zamjenskog vozila u slučaju nezgode, dvije pokrivene štete u slučaju prometne nezgode... Znalo nam se dogoditi da imamo po deset auti razbijenih u tjedan dana. Ako bi u tom kontekstu štedjeli na ratama, zagušili bismo se sa 100-tinjak tisuća kuna troškova popravaka - konstatira vlasnik Elifaza, upozoravajući da su mjesečni troškovi održavanja veliki.

Za jedan auto srednje klase, mjesečni troškovi se kreću od 2500 do 4000 kuna, a u to su uključene rate, dolijevanje tekućina, disk pločice, itd.

Najveći troškovi su pneumatici, znači zamjena guma zimi i ljeti, i kasko osiguranje koje pokriva rizike na koje najčešće rent-a-car kuće ne mogu utjecati. One zato plaćaju i skuplje osiguranje.

- Vi kao privatna osoba platite klasično osiguranje od 2000 kuna i još 2000 kasko. Mi platimo te dvije tisuće kuna i još 2500 jer se bavimo takvim rizičnim poslom. Korisnik ne odgovara za štetu, nego mi. Zato mi to duplo plaćamo. Nije jednostavno uzeti auto i iznajmljivati ga. Ima i crna strana priče. Puno ljudi uništava aute, pljačkaju s njima, kradu dijelove... Policija na to kaže da podignemo privatnu tužbu. Ali, čemu? Da se sudimo sljedećih deset godina?! Jako smo loše zaštićeni u cijeloj toj priči. U svakom slučaju, ako ste financijski slabiji, dva uništena auta vas mogu pokopati. Zato mi mjesečno plaćamo po svakom vozilu i 20-ak eura, koliko košta praćenje plus opcija gašenja. Sada radimo i na videonadzoru na vozilima za Uber - ističe Hadaš.

On je, naime, paralelno s rentanjem, na inicijativu sina Josipa, brzo nakon što je Uber stigao u Hrvatsku, s njima sklopio ugovor. U to vrijeme su imali 20-ak automobila. Bilo ih je pola u najmu, a pola na parkingu, a rate treba platiti i treba se pokriti. Danas je više od pola vozila u Uberu i jedan veliki dio kolača i rata plaća se upravo iz poslovanja s Uberom.

- On plaća nama, a mi vozačima. Svaki račun koji je naplaćen preko aplikacije, u istom je trenu fiskaliziran od strane Porezne uprave - pojašnjava koncept poslovne suradnje s Uberom vlasnik Elifaza, u kojem je sin Josip odgovoran za taj dio poslovanja, dodajući kako s nestrpljenjem očekuju donošenje zakonske regulative radi lakšeg dobivanja licenci.

Dakle, za start i cijelu biznis priču s rentanjem 10 automobila srednje klase treba nam otprilike onoliko koliko vrijedi jedan, ako bismo ga kupili. Rastemo polako do, recimo, flote od 100-tinjak vozila. Naručujemo po pet auta pa opet po pet ili deset... Nemamo teret velike obveze da bismo za učešće morali odjednom dati veliku sumu novca, nego po stotinjak tisuća kuna. I tako rastemo i obnavljamo vozni park. Da bismo mogli pokriti mjesečne troškove za 10 automobila, među kojima su i plaća, davanja državi i rata lizinga, savjet iskusnih je da minimalno 50 posto auta mora biti iznajmljeno, što dugoročno, što kratkoročno, i to miks onih jeftinijih i onih skupljih. I ne bilo kakvih jer će nas u suprotnom troškovi pojesti.

Novo ili staro vozilo?

- Mi uzimamo nove aute ili stare godinu-dvije ako su skuplji. Učešća su nam veća jer smo krenuli s klasičnom bazom osobnih automobila, Opel Corsom i jeftinijim vozilima, no kasnije smo počeli uzimati i srednju i višu klasu pa i luksuzna vozila. Recimo, za Mercedes C klasu učešće je 10.000 eura - napominje Hadaš.

Što se tiče jeftinijih vozila srednje klase, sugerira automobile stare dvije-tri godine jer mu je iskustvo pokazalo da se stariji automobili previše kvare.

- Ove godine smo već mijenjali 20-ak vozila jer su ti auti u dvije godine napravili više od 150 tisuća kilometara, što su veliki napori za sva vozila. Više nisu sigurna - upozorava Hadaš, koji se okušao i s iznajmljivanjem električnih automobila pa i Tesle, koju je imao par mjeseci.

Rent-a-car kuće automobile uzimaju, naime, i po ‘buyback’ sistemu, odnosno u podnajam na određeni period, što se često koristi kad dolaze sezonski poslovi, ali i kad su u pitanju skuplje verzije automobila, kao što je Tesla.

Dodatna vozila

- Mi smo za 1. svibnja naručili 50 dodatnih vozila koje vraćamo 1. listopada, te 10 električnih koja imaju jaču snagu, odnosno s jednim punjenjem mogu prijeći veću kilometražu. Za takve uvjete dobivanja vozila milijunske vrijednosti, morate imati ili dobro poslovanje ili bankovne garancije. Važan je i dobar odnos s firmom s kojom poslujete, koji mi, srećom, imamo - ističe Hadaš, koji i sam radi s različitim poslovnim modelima te renta automobile kratkoročno, dugoročno, na jedan dan, tri dana, tjedan dana, daje ih u podnajam...

Kako pojašnjava, tvrtkama koje imaju potrebu za 10-ak vozila, lakše je od njega uzeti auto u podnajam, nego ishodovati lizing za samoga sebe i plaćati. Prednost je što te tvrtke nemaju brige s pneumaticima, servisima i sl., nego rent-a-car kuća vodi brigu o svemu. Ako kompanija koristi rent-a-car vozilo, može uštedjeti i više od 1000 kuna. Cijene mjesečnog, dugoročnijeg najma su različite i ovise o tome što se sve želi u paketu. Kreću se od 2500 kuna pa do 30-ak tisuća kuna za neku skuplju verziju automobila. Dnevni najam je od 100-tinjak kuna pa na više.

Naravno, kod većih rent-a-car kuća isti će auto biti 500-tinjak kuna, a i stranci ih možda malo više preferiraju.

- Stranci nemaju sigurnost u manje kuće jer puno varaju. Čovjek im plati 100 eura pologa, a onda ga ne dočeka auto kad sleti na aerodrom. Čuli smo za desetke takvih situacija. Ja želim isključivo kvalitetu i težim da postanemo veliki. No nije toliko bitno da Elifaz ima 500 auta, nego da je povjerljiv, da ima nove aute, da korisnik ima neku sigurnost. Ako želimo da se za nas čuje, onda moramo raditi i na prepoznatljivosti brenda - smatra Hadaš, kojemu su zbog toga i auti oblijepljeni logom tvrtke, širi se u Sloveniju i Srbiju, a pod istim imenom nedavno je proširen obiteljski biznis i na kozmetički salon.

Uza sve navedeno, važno je, dakle, imati i kvalitetu u svojim redovima i biti siguran najmodavac. Što veća kvaliteta i sigurnost koja se pruža, to je veća šansa da što manje automobila danima na parking čeka svog novog unajmitelja i stvara nepotrebne troškove.

Završni račun:

S 10 na 100 automobila: Da bismo pokrili visoke troškove, barem pola mora biti u pogonu

Kratkoročni najam košta minimalno 100 kuna

* otvaranje j.d.o.o. = 1000 kuna

* minimalno 5 do 10 vozila da biste uopće zakoračili u posao iznajmljivanja

* ulaganje u 10 automobila srednje klase, mlađih od tri godine (lizing) = prosječno 150.000 kuna

* na svakih novih 10 automobila = još 150.000 kuna (7000-20.000 kuna izdatak za učešće po autu)

* ukupno ulaganje u 100 automobila = 2,000.000 (za učešće niže, srednje i više klase)

* cijene kratkoročnog najma = od 100 kuna na više (uz taj najam, bez troška goriva, ušteda je oko 1000 kuna)

* cijene dugoročnog najma automobila = od 2500 do 30.000 kuna

* trošak po automobilu (lizing rata, osiguranje, mini servisi, nameti državi i dr.) = 2500-4000 kuna

* da bi se taj trošak pokrio u pogonu mora biti barem 50 posto flote