Ruralni turizam na raskrižju bez putokaza

Iako nam je čak 92 posto države ruralno, udio ruralnog u ukupnom turizmu već dugo je na skromnih pet posto. Dugoročna strategija razvoja, majčinski zagrljaj države, krčenje šume propisa te jača suradnja s gospodarstvom i institucijama donijeli bi brži prosperitet i jače investicijske cikluse u ruralnom turizmu. Već je dugo na skromnih pet posto udio ruralnog u ukupnom turizmu države čijih je 92 posto teritorija - ruralno. I dok je na svjetskoj turističkoj karti Hrvatska po tom pitanju neprimjetna, kroz brda i doline potiho teče ruralna hrvatska turistička priča. Kako se u zadnje vrijeme u poljoprivredi još teže zarađuje kruh sa sedam kora, mnogi su spoznali da se od turizma može (pre)živjeti lakše nego isključivo od poljoprivredne proizvodnje.

S trendom porasta broja poljoprivrednih gospodarstava zadnjih godina raste i interes za ulazak u ruralnu turističku branšu. No, sve je to još u povojima. Stručnjaci upozoravaju da je, s obzirom na enormne resurse, broj seljačkih domaćinstava registriranih i za usluge turizma još uvijek nedovoljan. Prema posljednjim podacima Ministarstva turizma, trenutačno je registrirano oko 380 turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava (TSOG), najviše u Istarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a slijede Osječko-baranjska i Zadarska. U posljednje dvije godine pojavio se i pozitivan trend otvaranja TSOG-ova u županijama u kojima prije 2008. godine nije postojalo ni jedno takvo gospodarstvo, primjerice u Ličko-senjskoj, Karlovačkoj, Primorsko-goranskoj i Brodsko-posavskoj županiji.

Skroman udio
Ipak, udio turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava tek je 0,2 posto u ukupnom broju registriranih poljoprivrednih gospodarstava u našoj zemlji. Naime, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava pri Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom gospodarstvu, 2010. godine upisana su 194.562 subjekta - 2774 više nego 2009. godine. U broju upisanih poljoprivrednih gospodarstava prednjači Zagrebačka županija sa 16.897, slijedi Osječko-baranjska sa 70 manje, potom Splitsko-dalmatinska, Bjelovarsko-bilogorska i Koprivničko-križevačka. I to uz prevladavajuće trendove porasta po svim županijama.

“Razvoj ruralnog turizma, među ostalim, ograničava zakonodavstvo. Dionici ruralnog turizma susreću se s nebrojenim poteškoćama - administrativnim, birokratskim, organizacijskim, financijskim... Davatelji usluga često se jednostavno ne mogu snaći u toj poplavi propisa koji su nerijetko i međusobno neusklađeni. Poteškoće se ogledaju i u još potpuno nedefiniranoj kategoriji ruralnog turizma kao djelatnosti, te velikom broju propisa i uredbi koje koče brži prosperitet i jače investicijske cikluse u tom segmentu”, upozorava Dijana Katica, predsjednica Uprave Hrvatskog farmera, ističući kako je u nas ruralni turizam još u samim začecima, golem neiskorišteni potencijal kojemu ni nacionalna turistička promidžba ne pridaje previše pozornosti.

Dugoročno planirati
S obzirom na važnost koju ta djelatnost ima u stvaranju novih vrijednosti na ruralnom području, nužno je formirati povjerenstvo Vlade za razvoj ruralnog turizma koje bi koordiniralo suradnju s nacionalnim i lokalnim institucijama, na što se ukazalo i na nedavno održanom Hrvatskom kongresu o ruralnom turizmu. Zadnjih se godina ističe nužnost izrade strategije razvoja ruralnoga turizma s konkretnim ciljevima, prioritetima i mjerama, te bitnim akterima razvoja i promidžbe. Ističe se i važnost implementacije ruralnog turizma u Strateški marketinški plan hrvatskog turizma za razdoblje 2008. – 2012., i to kao jednog od ključnih hrvatskih turističkih proizvoda.

“Hrvatski ruralni turizam našao se na raskrižju svoga razvoja, s obzirom na dostignuti stupanj društveno-ekonomskog razvoja te uređenja prostora i zaštite okoliša, a posebno na nacionalno opredjeljenje i prve korake u razvoju ruralnog prostora prema europskim načelima. U vremenu smo kad, na raskrižju bez putokaza, treba odabrati ispravni smjer daljnjeg razvoja i dugoročno planirati. Situaciju otežava činjenica da naša zemlja, osim u nekim sektorima ili njihovim dijelovima, nema razvijeno integralno dugoročno planiranje svoga razvoja, dakle za idućih 20 do 30 godina. Sektor turizma neprestano je izložen golemom pritisku ‘pripreme za iduću sezonu’, što traži zahtjevno i vrlo odgovorno kratkoročno (marketinško) planiranje. Stoga dugoročno planiranje razvoja turizma, zajedno s evidencijom, vrednovanjem i zaštitom turističke atrakcijske osnove, dolazi u treći ili četvrti plan”, objašnjava Eduard Kušen iz zagrebačkog Instituta za turizam. Kušen ističe kako je planiranje turizma u nas rigidno ekonomističko te se temelji gotovo isključivo na projiciranju stopa rasta koristeći četiri osnovna turistička pokazatelja: broj posjetitelja, noćenja i postelja te visine godišnjeg prihoda. Turistički stručnjak upozorava kako je tako razvijena jednostrana, kvantitativna metodologija planiranja, dok je kvalitativan pristup koji uključuje sociokulturnu, prostornu i okolišnu komponentu, zapostavljen i nerazvijen. Ističe i kako se predviđanje i osmišljavanje značajki ruralnog turizma kroz 20 do 30 godina apsolutno ne uklapa u prevladavajući birokratski mentalni sklop. Među stručnjacima toga područja često se može čuti i kako za jaču ekspanziju ruralnog turizma nedostaje i jača suradnja s gospodarskim sektorom, državom i institucijama. Nedostaje i formiranje i brendiranje prepoznatljivih ruralnih turističkih destinacija, te sustavno educiranje nuditelja usluga.

“Sitni vez” turizma
Vrijednost ove vrste turizma u prvom redu se ogleda u korištenju već postojećih resursa, u spoju poljoprivredne proizvodnje i turističkih usluga. Ruralni turizam ujedno je idealna prilika za prezentaciju tradicijskih proizvoda, gastronomije, kulturno-povijesne baštine... Budući da se razvija na temelju održivog razvoja, revitalizira postojeću, tradicijsku gradnju, baštini se daje nova namjena – turistička. Zbog brojnih i različitih turističkih atrakcija, svaka hrvatska ruralna destinacija slovi i kao turistički “sitni vez”... Oko 75 posto ukupne svjetske turističke potražnje, prema nekim procjenama, usmjerava se prema prirodnim vrijednostima i prostorima. No, ne postoje precizni podaci koliki se dio golemog svjetskog turističkog prometa odlijeva prema ruralnim prostorima. No potvrđeno je da se u krizi ruralni turizam pokazao žilavim ne zabilježivši podbačaje, i to s godišnjim rastom od 11 posto u svjetskim razmjerima.

Ruralni turizam slovi kao budućnost svjetskog turizma jer pomaže očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i ekološku proizvodnju te pomaže razvoju ruralnih krajeva temeljem održivog razvoja. Na turističkim seljačkim (obiteljskim) gospodarstvima brojne su prilike i za razvoj zdravstvenog i kulturnog turizma, odmorišnog i sportsko-rekreacijskog, lovnog i ribolovnog, kulturnog, eno-gastro, eko, vjerskog, avanturističkog turizma... Ruralni turizam tako predstavlja sve posebne oblike turizma u ruralnim područjima, a u marketinške svrhe koriste se i termini poput “agroturizma”.

Goli biznis
“U Hrvatskoj agroturizam, nažalost, sve manje postaje stil života, a sve se više pretvara u goli biznis. Razlog treba tražiti u globalnim tržišnim kretanjima, zakonu velikih brojki – više gostiju koji se mogu ugostiti znači i više prihoda. Napušta se i proizvodnja tradicijskih proizvoda jer jeftinije je kupiti nego proizvoditi kod kuće. No, glavni je razlog napuštanja koncepta agroturizma, kakav se promišljao u individualnim domaćinstvima, značajan prihod koji dolazi od turizma. Takav prihod uvelike premašuje prihod od poljoprivredne proizvodnje pa se domaćinstva preusmjeravaju isključivo na turističke usluge, poglavito izletišta, iskorištavajući atraktivan faktor ambijenta”, smatra Robert Baćac, direktor Ruralisa, konzorcija za agroturizam i ruralni turizam Istre. Inače, osnovne djelatnosti u ruralnom turizmu su ugostiteljstvo, odnosno priprema i usluživanje hrane i pića, te turistička djelatnost – pružanje usluga u turizmu. No, praksa je pokazala kako je potrebno znatno više. I restorani, kušaonice vina, uređene turističke atrakcije, osmišljene turističke ceste, putovi i staze...

Poticajni krediti Ministarstva turizma
U Ministarstvu turizma kažu kako su razvoj takvog vida turizma utvrdili kao jedan od svojih prioriteta. Uz desetak programa vezanih za razvoj turistički nerazvijenih krajeva Hrvatske, posebno ističu kreditnu liniju Razvoj turizma na selu u sklopu koje su, prema posljednjim podacima, zaprimili 95 zahtjeva i trenutačno su u obradi. Najveći dio tih zahtjeva odnosi se na turistička seljačka obiteljska gospodarstva za koje je dosad odobreno 17 zahtjeva vrijednih preko milijun kuna. Glavna namjena kredita je izgradnja ugostiteljskih i smještajnih kapaciteta i dodatnih sadržaja te otplata komercijalnih kredita - namjenski utrošenih. Iznosi kredita kreću se od 10.000 do 300.000 eura, a rok otplate je do 15 godina, uključujući poček do jedne godine. Kamatna stopa je fiksna i iznosi osam posto godišnje. Budući da Ministarstvo subvencionira kamatu s fiksnih šest posto godišnje, korisnik kredita plaća kamatu tek dva posto godišnje. Putem programa Upoznaj Hrvatsku sufinanciraju nove turističke proizvode koji se temelje na osmišljavanju i promociji izleta, paketa, tura..., koje vode goste u turistički nerazvijena područja, a realiziraju se u prvom redu u pred i posezoni.