Ribarske mreže zapletene strahom od EU-a

Posljednjih godina raste ulov i uzgoj ribe, no ribari su zabrinuti zbog onoga što ih čeka u EU-u. Opstanak na tržištu jamči im udruživanje slično onome kako su to učinili kolege u drugim europskim zemljama, a nema razloga ni za strah da će stranci loviti u našem dijelu Jadrana. Ako gledamo samo brojke, ribari - barem oni koji rade na Jadranu - trebali bi imati razloga za zadovoljstvo. U zadnjih pet godina uzgoj i ulov morske ribe bilježe rast. U 2005. godini ulovljeno je ili uzgojeno 44.111 tona, a 2009. godine 66.619 tona. Većinom je tu riječ o plavoj ribi koja čini tri četvrtine ulova hrvatskih ribara. U 2009. godini ulovljeno je ili uzgojeno 49.459 tona plave ribe. Od plave ribe najviše je ulovljeno srdele (28.815 tona) i inćuna (13.853 tone). Tune je ulovljeno 4819 tona od čega je većina iz uzgoja - 4200 tona. Kad je riječ o uzgoju i ulovu, oni su zadnjih godina rasli i padali. Tako je 2006. godine uzgojeno čak 6700 tona, a ulovljeno još 1022 tone, dok je u 2008. godini ulovljeno 619 tona i uzgojeno 4200 tona.

Ostale ribe u 2009. godini ulovljeno je ili uzgojeno 9137 tona, od čega većinu čini uzgoj lubina i komarči - 5000 tona. U zadnjih pet godina do rasta u tom segmentu došlo je ponajprije zbog rasta uzgoja koji je porastao sa 3000 na 5000 tona godišnje. Ulov glavonožaca u proteklih pet godina nije zabilježio značajan rast pa je sa 1094 tone uz desetpostotno osciliranje kroz godine u 2009. ulovljena 1101 tona. Ulov rakova, pak, bilježi stalan lagani rast i sa 258 tona u 2005. godini porastao je na 529 tona u 2009. Ulov i uzgoj školjaka 2009. je zabilježio najlošije rezultate u zadnjih pet godina. Dok je 2006. godine uzgojeno oko 3500 tona i još ulovljeno oko 133 tone, pretprošle godine taj broj je pao na 2100 tona školjki iz uzgoja te još 93 ulovljene tone školjaka.

Manji izvoz, više novca
Kad je riječ o uvozu i izvozu, iako već niz godina količinski izvozimo manje ribe negoli je uvozimo, novčana vrijednost hrvatskog izvoza znatno nadmašuje uvoz. Od 2005. do 2009. godine godišnje se uvozilo između 44.384 tone koliko je uvezeno u 2009. godini i 54.067 tona godinu dana ranije, uz vrijednost uvoza između 102,2 milijuna dolara u 2009. i 139 milijuna dolara 365 dana prije. U istom razdoblju godišnje smo izvozili između 27.890 tona ribe koliko je izvezeno 2009. godine i 29.449 tona godinu dana ranije, no vrijednost izvoza tih se godina kretala između 164,1 milijuna američkih dolara u 2009. i 150 milijuna godinu ranije. Svih tih godina zabilježen je suficit robne razmjene koji je iznosio između 10,6 i 61,9 milijuna američkih dolara. U prvih 10 mjeseci prošle godine izvezeno je 27.890 tona ribe i plodova mora u vrijednosti od 106,3 milijuna američkih dolara, dok je uvezeno 36.480 tona ribe vrijedne 88,1 milijun američkih dolara.

Hrvatske ribare zadnjih godina najviše muče problemi s gorivom. Iako ribari imaju pravo na kupnju subvencioniranog goriva - plavog dizela, njegova cijena koja je dosegnula gotovo pet kuna zauzima sve veći dio troškova ribara. Kako kaže predstavnik Ribarske zadruge Koralj iz Rijeke Romeo Mikičić, sada gotovo 60 posto svih troškova poslovanja otpada na troškove goriva. “Muči nas i problem pronalaska kupca i stoga uz naše udruživanje tražimo pomoć države u organizaciji našeg zajedničkog nastupa prema kupcima”, kaže Mikičić. Ante Fabijanić, predsjednik Ceha ribara, ističe kako problema u ovom sektoru ima, no oni se moraju rješavati za stolom i s nadležnim institucijama. “Mnogi naši ribari pogrešno su informirani da će Talijani doći loviti u naše teritorijalno more. Ni jednoj zemlji članici EU-a ne pada na pamet da dade drugoj korištenje teritorijalnoga mora za izlov”, ističe Fabijanić.

Promijeniti odnos prema ribarima
Predsjednik Udruženja ribarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Miro Kučić naglašava kako ribari rješenje svojih problema vide u promjeni odnosa prema svima koji od mora žive. “Nakon što se 20 godina vodila mitteleuropska politika, vrijeme je da se počne voditi mediteranska politika. Ta politika se sastoji od samo četiri stvari - brodogradnje, ribarstva, pomorstva i luka. Ako tu politiku ne počnemo voditi i ne napravimo strategiju razvoja hrvatskog gospodarstva koja će nositi naziv More, neće nas biti”, kategoričan je Kučić.

Iako, kao ni mnogi ribari, nije oduševljen onim što njihovom poslovanju donosi ulazak Hrvatske u Europsku uniju, Kučić smatra da hrvatski ribari moraju riješiti dvije stvari. Potrebno se pripremiti za veliku papirologiju koju EU traži od ribara uključujući i, za neke sporan, očevidnik koji traži upisivanje latinskih naziva ulovljene ribe. Druga stvar na koju se ribari moraju pripremiti jest njihovo udruživanje. “U europskim zemljama nema pojedinačnih ribara nego svi rade u kooperaciji. Bez zadruga nema puta prema korištenju europskih fondova”, pojašnjava on. Ističe kako je svaka kuna poticaja za ribarstvo dala kunu i pol državnom proračunu. “Godišnje se ulovi ili uzgoji 1,7 milijardi kuna proizvoda od čega 75 posto završi u izvozu, a znamo koliko ostale grane gospodarstva izvoze”, zaključuje Kučić.