Rastu li u Hrvatskoj više plaće ili cijene?

REDOVNO objavljivanje prosječnih neto plaća u državi je važno zbog toga što radnike (i poslodavce) informira o kretanju plaća u gospodarstvu, pa oni mogu prilagoditi svoja očekivanja. U Hrvatskoj Državni zavod za statistiku (DZS) revno obavlja taj posao, pa objavljuje neto plaće na mjesečnoj, kvartalnoj i godišnjoj razini te razlike u neto plaćama prema županijama, spolu, stručnoj spremi i djelatnosti.

Ali informacije o kretanju plaća ne znače puno ako nemamo informaciju o rastu cijena. Ako je prosječna neto plaća u godinu dana rasla 10 posto, to je odlična vijest, ali ako su cijene u istom razdoblju rasle 15 posto, to znači da se realna plaća smanjila.

DZS objavljuje i kretanje realnih plaća na mjesečnoj, kvartalnoj i godišnjoj razini, ali ne na dužem razdoblju od nekoliko godina. U tom razdoblju su rasle i cijene, pa da bismo mogli zaključiti koliko su zaista rasle plaće, a time i standard, treba pogledati podatke o višegodišnjem rastu cijena te ih usporediti s rastom plaća.

Koliko su rasle plaće, a koliko cijene
Možemo gledati različita razdoblja, određivati njihov početak i kraj po nekim ključnim događajima ili gledati samo protok određenog broja godina. To nam više otkriva koliko je u Hrvatskoj rastao standard nego da samo gledamo kretanje cijena.

Prema dostupnim podacima, Hrvatska je u dva desetljeća 21. stoljeća napredovala, ali neujednačeno. Od prosinca 2002. do prosinca 2022. nominalne plaće su se više nego udvostručile (rast 105.21 posto), s 3839 kn na 7878 kuna prosječne neto plaće. Kumulativni rast potrošačkih cijena u tom razdoblju je iznosio 62.29 posto, pa su plaće rasle za 42.29 postotnih bodova više od cijena.

Ali u tom razdoblju postoji velika rupa u kojoj su plaće realno smanjene. Radi se o periodu od prosinca 2008. do prosinca 2015., u kojem je prosječna neto plaća narasla s 5410 kn na 5772 kn. Rast za mršavih 6.69 posto, a kako su cijene u istom periodu narasle za 10 posto, prosječna neto plaća na kraju razdoblja realno je vrijedila manje nego prosječna neto plaća na početku.

Plaće su realno bile manje na kraju 2015. nego na kraju 2008.
Najteži period za Hrvatsku od kraja Domovinskog rata je nedvojbeno bila globalna financijska kriza. Ona je u SAD-u počela već krajem 2007., a u Hrvatsku se prelila 2008. Godine 2009. je pad BDP-a iznosio čak 7.2 posto (prema podacima Svjetske banke), što je usporedivo samo s pandemijskom 2020. (pad 8.6 posto).

Zbog krivih ekonomskih politika koje su se u Hrvatskoj provodile kao odgovor na krizu, produžena je do 2015. Šest godina pada gospodarstva je vidljivo na rastu plaća, koji je bio manji od rasta cijena. Unatoč strelovitom rastu javnog duga, s 45 posto na 96 posto BDP-a, ekonomija propada i nezaposlenost raste.

Gospodarstvo Hrvatske se snažno oporavlja od pandemije, ali je sudbinski povezano s ostatkom EU
Hrvatska je imala najsnažniji oporavak gospodarstva od pandemije covida-19 u EU, osim Irske, čiji je BDP umjetno napuhan zbog efekta tzv. vilenjačke ekonomije. Realni BDP je 11.8 posto veći nego na kraju 2019.

Ne radi se o nekakvoj statističkoj iluziji jer je vrijednost ukupnog izvoza proizvoda narasla za 60 posto. Čak i kada se uzme u obzir da je dio tog rasta rezultat rasta cijena, radi se o golemom skoku. Ipak, još je puno prostora za napredak jer Hrvatska po stanovniku izvozi daleko manju vrijednost proizvoda od država poput Slovenije, Mađarske, Poljske, Češke itd.

To je važno zbog toga što samo prerađivačka industrija zapošljava više radnika od turizma iako je Hrvatska jako ovisna o turizmu (i previše). Ako ovogodišnja sezona pokaže i približno dobre rezultate kao industrija, tj. izvoz proizvoda, situacija će biti stabilna čak i ako eurozona ostane u recesiji.

Plaće u Hrvatskoj primarno ovise o EU iz dva razloga. Prvi je to što daleko najviše izvoznih proizvoda Hrvatska plasira u države EU, a drugi je to što većina turista dolazi iz tih država. Nije se moguće izolirati, pa tako svaka vijest o recesiji u EU predstavlja opasnost i za Hrvatsku. To ujedno znači da će nastavak rasta plaća ovisiti o onome što se događa u EU i, naravno, o rastu cijena jer ako one ne prestanu rasti na mjesečnoj razini, to bi moglo pojesti velik dio ili sav rast nominalnih plaća ove godine.