Raste mobilnost studenata u okviru Sveučilišta

S rektorom Sveučilišta u Zagrebu Aleksom Bjelišem razgovarali smo o studentskom standardu, mobilnosti studenata, gradnji novih paviljona u domovima te razvoju kampusa na Borongaju.

• Nedavno je javnosti predstavljeno izvješće o radu Sveučilišta za 2008. godinu. Kojim točkama niste zadovoljni?
- U izvješću ih je spomenuto više. Što se tiče studentskog standarda, ni u razvoju visokog obrazovanja kao javnog dobra, kao ni u kvaliteti studentskog standarda na žalost nije bilo znatnijeg napretka. Pođimo od izračuna troškova studentskog smještaja i prehrane koji se nije mijenjao godinama, od 1993. za smještaj, odnosno 1998. godine za prehranu. Ti iznosi već dugo nisu realni - 210 kuna za smještaj u studentskom domu i 16,70 kuna za ručak ne pokrivaju realne troškove. Uprave Sveučilišta u Zagrebu i Studentskog centra neprestano se pitaju kako taj sustav učiniti održivim i izbjeći vijesti koje čitamo u novinama, na primjer da se u studentskim domovima urušavaju stropovi. Naime, sve takve situacije posljedica su neodrživog sustava koji godinama stvara gubitke.

• Znači li to da će se cijene morati povećavati?
- Sveučilište u Zagrebu i Studentski centar nemaju ingerenciju u određivanju cijena studentskog smještaja i prehrane, jer je odluka o subvencijama u ovlasti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Preostaje nam jedino stalno podsjećati i upozoravati na stanje u kojem se nalazimo. Neki su studentski domovi u vrlo lošem stanju, a zbog nedostatka novca nije moguće početi s njihovom obnovom ili proširenjem kapaciteta sve dok se ne pronađu novi modeli financiranja. Što se pak tiče cijene koju plaćaju studenti i pitanja hoće li one rasti, moram odgovoriti protupitanjem: zašto svi studenti plaćaju ručak ili smještaj po istim cijenama i zašto pitanje subvencija nije definirano drukčije? Mislim da je jako važno na drukčiji način urediti sustav kako bi bio održiv, što sada nije slučaj. Sveučilište sigurno neće određivati koliko će studenti plaćati ručak. Za to nemamo ovlasti i to nije naš posao.

• Najavljena je i gradnja novih paviljona u okviru Studentskog doma »Stjepan Radić«. Kada će početi radovi?
- Nakon stalnih upozorenja Sveučilišta na problem nedostatnih kapaciteta studentskog smještaja u Zagrebu, koja smo naročito intenzivirali prošle godine, jedno se vrijeme razmatrala mogućnost javno-privatnog partnerstva, no ta je ideja iz nama nepoznatog razloga utihnula. Nakon dugotrajnih razgovora s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i Gradom Zagrebom, u srpnju prošle godine potpisali smo, međutim, ohrabrujući sporazum o gradnji dva nova paviljona u okviru Studentskog doma »Stjepan Radić«. Početak radova očekivao se u rano proljeće ove godine, ali još je u tijeku provedba natječaja. Polaganje kamena-temeljca trebalo bi uslijediti čim natječaj bude dovršen, izborom izvođača radova.

• Da bi poboljšali svoj standard, mnogo studenta radi, a time Sveučilište godišnje gubi i do 3000 diploma. Smatrate li da će zbog Bolonjskog procesa broj studenta koji radi postupno padati?
- Permanentni gubitak Studentskog centra na stavkama smještaja i prehrane usporediv je s iznosom koji se prikupi od onoga što studenti plaćaju te iznosi u prosjeku oko 50 posto ukupnih sredstava koje SC dobiva od Ministarstva, znanosti, obrazovanja i športa. Ti se gubici u najvećem dijelu podmiruju sredstvima Student-servisa, umjesto da se taj novac ulaže u poboljšanje studentskog standarda. Ukupni promet putem Student servisa godišnje iznosi između 650 i 700 milijuna kuna, od čega oko 60 milijuna ide SC-u. Dakle, studenti svojim radom pokrivaju gubitke i omogućuju svim studentima korištenje usluga SC-a po sadašnjim cijenama. Iznos od 650 ili 700 milijuna kuna je velik, više od 50 posto dijela sveučilišnog proračuna koji dolazi iz državnog proračuna. Sveučilište već dugo upozorava da je previše studenata prisiljeno raditi kako bi pokrili troškove studiranja, što pokazuje da u Hrvatskoj ne postoji dobar sustav potpore pokrića životnih troškova studenata. Jednostavna procjena vodi do zaključka da u prosjeku oko 14.000 studenata stalno radi. Naravno, dok rade ne mogu intenzivno studirati. Rezultat toga je da Sveučilište godišnje ostvaruje i do 3000 diploma manje. Pitanja studentskog standarda, rada putem Student servisa i uspješnosti u studiranju, međusobno su povezana i ne mogu se promatrati odvojeno.

• Kako će se pokrivati gubici ako se broj studenta koji rade ipak smanji?
- Sveučilište u Zagrebu poduzelo je niz koraka da bi studentske participacije u troškovima studiranja bile instrument stimulacije uspješnosti, i to kroz linearni model koji smo počeli primjenjivati od akademske godine 2007./2008. To znači da s dovoljnim brojem bodova ECTS i dobrim ocjenama student djelomice ili u potpunosti može biti oslobođen plaćanja participacije, što je vrlo teško, gotovo nemoguće ako radite. S druge strane, čini se da su mnogi u sustavu zadovoljni velikim postotkom studenata koji rade putem Student servisa - studenti koji moraju raditi žele da to tako ostane, jer nemaju drugog rješenja, a zadovoljni su i poslodavci jer dobivaju radnu snagu koja ih puno ne obvezuje. U nekim su se medijima čak pojavila i upozorenja poslodavaca da će im Bolonjski proces ugroziti studentski rad. Država pak, čini se, također nema ništa protiv jer se time rasterećuje proračun. Dakle, jedino Sveučilište i rektor ne dijele to opće zadovoljstvo. Moje je upozorenje da se intenzivni rad mladih koji su se odlučili za studij između 19. i 24. godine, a ne bi mogli studirati bez toga rada, kosi s proklamacijama i interesom zemlje koja želi biti zemlja znanja.

• Bolonjski proces podrazumijeva i mobilnost studenata. Do koje je mjere ona razvijena u praksi?
- Prema izvješću o radu Sveučilišta za 2008. godinu, postignut je napredak u približavanju ulaska Hrvatske u Europski program cjeloživotnog obrazovanja, uključujući program Erasmus. Sveučilište trenutačno izrađuje iscrpan prikaz aktivnosti i sadržaja koje na svim razinama nudi taj program, kao i procjene koliko bi koji od tih sadržaja bio zastupljen u članarini koju država mora platiti s očekivanim mogućnostima povlačenja sredstava iz tog fonda. Tendencija Ministarstva je da se program Erasmus svede i usredotoči na mobilnost studenata, iako je riječ o svim vidovima međunarodne suradnje u obrazovanju i o članarini od osam milijuna eura koja pokriva cijeli obrazovni sustav - od osnovne škole do strukovnog, visokoškolskog i cjeloživotnog obrazovanja. Na žalost, problem Sveučilišta u Zagrebu je taj što smo u toj vertikali usamljeni jer jedini tvrdimo da imamo dovoljno apsorpcijskih kapaciteta za povlačenje europskih sredstava te što druga hrvatska sveučilišta prema vlastitim procjenama nemaju dovoljnu apsorpcijsku sposobnost. Zbog toga nas zanimaju optimalne opcije i neka alternativna rješenja. No, kada govorimo o mobilnosti u okviru Sveučilišta u Zagrebu, moram reći da je ona počela skromnim brojkama, ali će iz godine u godinu rasti. Pritom naglašavam da su i druga europska sveučilišta imala poteškoća u animiranju studenata za mobilnost kada su počinjala s programom Erasmus.

• U kojoj su mjeri naša sveučilišta spremna primati strane studente, to jest, koliko se programa nudi?
- Sveučilište u Zagrebu tijekom proteklog je razdoblja ulagalo znatne napore u uvođenje programa na stranim jezicima. Uz to, fakulteti imaju obvezu osigurati i realizirati barem jedan semestar programa na stranim jezicima. Naravno, te će programe moći koristiti i naši studenti. Među fakultetima koji već imaju cjelovite programe na stranim jezicima su Medicinski, Ekonomski i Fakultet političkih znanosti. Uvođenje programa na engleskom jeziku najavio je i FER, a u okviru Sveučilišta ove će godine biti pokrenut i studij na francuskom jeziku. Važno je istaknuti da je o pitanju potrebe i važnosti ostvarivanja programa na stranim jezicima na Sveučilištu u Zagrebu prisutno suglasje i da ćemo, uz osiguranje vanjskih uvjeta za povećanje mobilnosti, naročito uz veći dolazak stranih studenata, tu brzo napredovati.

• Jeste li zadovoljni razvojem kampusa na Borongaju?
- Kao što smo nedavno istaknuli i u razgovoru s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem, nismo zadovoljni razvojem stanja s kampusom na Borongaju. Borongaj nije postao »najveće gradilište u Hrvatskoj«, kao što se znalo čuti u političkim najavama potkraj 2006. godine. Sve što se tamo u zadnje dvije godine dogodilo, a i događat će se u skoroj budućnosti, odnosi se na obnovu starih prostora. U okviru kampusa, do sada je obnovljeno nekoliko zgrada i bivših spavaonica te prostor u kojem se nalazi restoran. Među prvim radovima koje planiramo tijekom sljedećih nekoliko mjeseci je obnova prostora Centra za umjetnička istraživanja, koja bi trebala završiti do kraja godine. Zatim slijedi obnova objekta za potrebe Centra za poduzetništvo i Centra za optimalizaciju i operacijsko istraživanje Ekonomskog fakulteta te prostora u kojem će biti smješten jedan dio knjižnice Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tijeku je i priprema natječaja za urbanističko-arhitektonsko rješenje kampusa, za što su već osigurana sredstva. No, prije novih zahvata mora se razriješiti i status zemljišta jer do danas država nije donijela odluku o tome koji dio Borongaja će dodijeliti Sveučilištu i u kojem statusu.