Provede li HDZ prijedloge IFO instituta, stižu loše vijesti za građane: slabija kuna podiže cijene i rate kredita

Slabljenje kune vjerojatno bi razveselilo izvoznike jer bi postali konkurentniji i strane turiste koji bi za svoj euro dobili više kuna u Hrvatskoj, ali bi udarilo po uvoznicima te džepovima građana i tvrtki pumpanjem mjesečnih rata svih kredita vezanih uz eure.

Devalvaciju bi proklinjali i svi oni koji su vjerovali u domaću valutu, odlučivši se za štednju u kunama, za razliku od onih koji imaju eursku štednju kojima bi se pojačala kunska vrijednost njihovih ušteđevina, a lako je moguće da bi takva tečajna promjena pogodila sve ostale građane jer bi uvoz poskupio, što bi vjerojatno uvoznoj robi podignulo cijene.

Kako uvozimo sve i svašta, uvozimo naftu i struju, pa je jasno da bi tečajne promjene vjerojatno povećale njihove cijene, što bi se prelilo i na sve ostale proizvode i usluge. Svjestan je toga i njemački ekonomski "Institut Ifo" koji u dokumentu izrađenom po narudžbi HDZ-ove zaklade još uoči izbora predlaže devalvaciju, ali inzistira na tome da bude kontrolirana i postupna, za nominalno 13 posto tijekom sedam do 13 godina, pa da negativni učinci mogu biti izglađeni.
Uvezena inflacija
Za srednji tečaj HNB-a od 7,66 kuna za euro, a 13 posto više bilo bi 8,66 kuna. Iz njemačkog instituta navode da bi devalvacija kune prema euru za desetak posto, povećala vrijednost duga hrvatskih kućanstava za 3,5 milijardi kuna ili 460 milijuna eura koliko bi više kuna morali bankama vratiti građani koji su se zaduživali u kreditima u stranoj valuti. Ili još jednostavnije, onaj tko ima 500 eura rate kredita vezanih uz euro, sada plaća mjesečnu ratu od 3830 kuna, a kada bi euro vrijedio 8,66 kuna rata bi ga koštala 4330 kuna.

Ifo navodi da bi devalvacija mogla dovesti i do uvezene inflacije, jer su u visoko euriziranoj zemlji poput Hrvatske mnoge cijene povezane s eurom. Njemački stručnjaci tvrde da bi takva uvezena inflacija bila skromna i da nam ozbiljnije prijeti opasnost od deflacije kao rezultata unutarnje devalvacije jer može voditi u spiralu pada cijena i ekonomske aktivnosti.

Dok bi slabljenje kune prema euru stvorilo dodatni dug za kućanstva od 3,5 milijardi kuna, istovremeno bi i povećalo vrijednost depozita za oko 11 milijardi kuna pa bi dobitak bio više nego trostruko veći od dodatnih troškova, ističu stručnjaci instituta "Ifo".

Uništena proizvodnja
Dakako, skočila bi vrijednost štednje u eurima ako ste štediša, no građani Hrvatske plaće primaju u kunama, pa je jasno da bi im devalvacija domaće valute srezala vrijednost "bušta" izraženih u eurima. I ne samo to, za te će plaće moći kupiti manje jer će im cijene sve robe koja se uvozi biti – veće. Izvoznici bi dobili priliku biti konkurentniji na inozemnim tržištima jer bi njihovi proizvodi postali jeftiniji – onaj njihov proizvod koji sada stoji 10 kuna ili 1,30 eura bi pojeftinio na 1,15 eura s tečajem od 8,66 kuna za euro.

Jeftiniji proizvod jamči i veću šansu za sklapanje izvoznog posla. Samo što je pitanje kolika je uvozna komponenta tog našeg izvoznog proizvoda, koliko toga naše izvozničke tvrtke uvoze da bi napravili proizvod koji će izvesti.
Primjerice, proizvođači čokolade ne beru kakaovac u Hrvatskoj, nego ga uvoze, no ostale se stvari koje bismo mogli proizvoditi i uzgajati uvoze, pa je pitanje koliko je hrvatski proizvod hrvatski čak i kad jedete kulen ili pršut jer je prase možda uvezeno, jednako kao i hrana koju jede.
Isplati se trgovati
Ne zato što smo bahati, nego je u Hrvatskoj odavno sve jeftinije uvoziti nego proizvoditi jer smo uništili svoju proizvodnju, a ono što i Hrvatskoj najbolje uspijeva čak i u ovim kriznim vremenima su trgovački centri koji niču sve grandiozniji jedan od drugog pa je i malom djetetu jasno da se u ovoj zemlji najviše isplati trgovati - kupiti jeftino vani i prodavati doma, a proizvodnjom se bave rijetke ptice.

Tomu je tako i zbog tečaja i precijenjene kune koja pogoduje uvozu, ali i zbog niza drugih otegotnih okolnosti poput prevelikog poreznog tereta, oko 400 godišnjih izmjena propisa i zakona, spore administracije, skupe države...

Kad bi tečaj bio jedini uzročnik svih gospodarskih muka, onda bi se njegovom promjenom kao čarobnim štapićem preokrenula situacija, a domaća bi proizvodnja procvjetala. Samo što te proizvodnje gotovo da nema, a devalvacijom se ne bi riješila birokratiziranost skupe države, preveliki porezni teret, korupcija... Jedno je sigurno: dužnike u eurima stigle bi veće rate, a cijene bi porasle.