Propast tvornice oko koje je nastao grad

Za razliku od većine hrvatskih gradova, čije su se proizvodne djelatnosti nadovezivale na već postojeće naselje, Belišće je jedinstveno i u Europi i time što je njegova povijest išla “obrnutim” smjerom.

U Belišću je, naime, prvo počela industrijska proizvodnja, a tek nakon toga razvoj naselja. Stoga ne čudi podatak da su Belišćani, ali i mnogi stanovnici Valpovštine koji su na bilo koji način bili vezani uz tvrtku Belišće d.d., posebno osjetljivi na ovu tvrtku, koja proživljava jednu od najtežih godina u svojoj povijesti - na Zavodu za zapošljavanje, ako se ne zaustavi trend otpuštanja, ove godine završit će 600 radnika. Nakon što proces rješavanja viška zaposlenih privede kraju, tvrtka koja je nekad zapošljavala oko 5.500 ljudi, završit će na nešto više od tristotinjak zaposlenih. Vijest je to koja je strašno odjeknula Valpovštinom i Slavonijom, ali i cijelom Hrvatskom, u kojoj je upravo Belišće d.d. bilo sinonim za uspješnu tvrtku, vodeći hrvatski izvoznik papira i kartonske ambalaže koji je poslijeratni proces privatizacije pod, danas pokojnim direktorom Josipom Lulićem, odradila gotovo besprijekorno.

Zahvaljujući upravo tvrtki Belišće d.d., samo Belišće je koje raslo vrtoglavom brzinom, u njega su se doseljavali ljudi željni posla iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Zbog toga je Valpovština, na krilima Belišća d.d. i tadašnjeg kombinata Đuro Salaj u Valpovu, u desetljeću prije Domovinskog rata bila sredina s niskom stopom nezaposlenosti. Tvrtka je bez većih potresa i desetak godina nakon rata uspjela sačuvati stabilno poslovanje, udružiti se s novim vlasnicima te postati vlasnikom novih tvrtki iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Srbije, koje su zajedno činile Grupu Belišće. Umirovljenjem Josipa Lulića 2002. godine, tvrtku preuzima Vlado Jerbić, a pod njegovim vodstvom došlo je do velikih promjena, uključujući i stalno smanjivanje broja radnika, ukidanje sporednih djelatnosti te dolazak novih vlasnika, austrijske tvrtke Duropack.

Kada je sredinom 2010. Duropack preuzeo Belišće i otkupio dionice malih dioničara, odnosno radnika po cijeni od 500 kuna po dionici, tvrtka je već spala na samo nešto više od 1.000 zaposlenika. Gotovo 3.000 ljudi nekoliko ranijih godina odlazilo je u (uglavnom prijevremene) mirovine, “na skrb” - oni koji za mirovinu nisu imali uvjete, ili pak na Zavod za zapošljavanje. Ovisno o godinama staža i vremenu odlaska u mirovinu, otpremnine radnika kretale su se u rasponu od 90.000 do 150.000 kuna. Svojih prvih 20 posto dionica Belišća d. d, današnji vlasnik Duropack je kupio krajem travnja 2008. godine od dugogodišnjeg financijskog partnera IFC - International Finance Corporation, Instituta u sastavu Svjetske banke, čime je postao najveći pojedinačni dioničar Belišće grupe. Duropack je dotad bio odličan poslovni partner Belišća d.d., koji se u to vrijeme vrlo dobro snalazio i na nestabilnom tržištu papira. I tako je malo-pomalo Belišće postalo privatna tvrtka u čijem je sastavu ostao i gradski bazen, sportski objekti i amatersko kazalište te muzej i pogon za proizvodnju pitke vode i još neke nekretnine, koje je Grad Belišće morao kompenzacijama i zamjenama (skupo) vraćati u okrilje Grada – građanima koji su za gradnju tih objekata desetljećima izdvajali novac iz svojih primanja.

Problem nove epizode smanjenja radnika pod novim vlasnikom navodno je započeo kada se nije pronašlo rješenje za Mehaničku preradu drveta, njezinim gašenjem te izdvajanjem i prodajom tzv. non-core poslova iz svojeg vlasništva (odnosno svih djelatnosti koje nisu usko vezane uz proizvodnju papira) i smanjenjem proizvodnje papira nakon odluke o zaustavljanju jednog papirnog stroja. Stoga ne čudi bijes stanovnika Valpovštine, što je nakon obećanja Duropacka (čiji je većinski vlasnik tvrtka Constantia Packaging, koja se bavi proizvodnjom aluminija i aluminijskih poluproizvoda, te sintetske ambalaže i valovitog kartona za različite vrste industrija) prilikom preuzimanja Belišća da “Duropack planira dokapitalizaciju Belišća u iznosu do 20 milijuna eura kako bi se poboljšala financijska struktura i zaduženost tvrtke, te da će zaposlenici dobiti priliku za stabilniju karijeru te profesionalni razvoj unutar međunarodne grupacije”, sve to završilo na štetu radnika.