Proizvodnja sjemenskog kukuruza na povijesno je najnižim razinama

Količine koje proizvodimo trenutno nisu dostatne ni za podmirenje trideset posto domaćih potreba
Kada je prije dvije godine iz kineskog Wuhana u svijet krenuo COVID-19, malo je tko vjerovao kakve će posljedice izazvati u dobro ugođenom mehanizmu razvijenog svijeta. Pad proizvodnje, prazne police trgovina, pokidani lanci distribucije, lockdown, COVID potvrde i zatvaranje u granice "vilajeta" pokucali su na vrata ekonomske krize. Pritisnuti krizom, u Hrvatskoj se počelo glasno govoriti ono o čemu su prije toga samo rijetki šaptali - gotovo ni u čemu nismo samodostatni. COVID zalihe toaletnog papira još se nisu ni potrošile kada je (ne)očekivano izbio sukob Rusije i Ukrajine, dvije države s kojima je Europa povezana kao pupčanom vrpcom. Ovisnost Europske unije o ruskim energentima i hrani iz "žitnice Europe", kako kolokvijalno nazivamo Ukrajinu, izazvala je nove poremećaje na tek oporavljenom tržištu. Hrana, kao i svaka roba, svoju cijenu formira na osnovi ponude i potražnje te su poljoprivrednici zadovoljno trljali ruke zbog nikad viših cijena svojih proizvoda, ali ih je dočekala i nikada skuplja sjetva.
Ukrajina je, uz velike površine pod kukuruzom i uljaricama, velikoj mjeri, o čemu se malo govori, bila i baza za sjemensku proizvodnju. Već sada agresija na Ukrajinu stvara golemu nesigurnost i strahove od novog vala rasta cijena i nestašice, a proširivanje sukoba (i Drugi svjetski rat započeo je ratom Njemačke i Poljske) hranu bi pretvorilo u stratešku robu koja bi se rijetko i skupo prodavala onima koji je ne mogu sami proizvesti.

Javna rasprava

Početkom travnja Ministarstvo poljoprivrede otvorilo je javnu raspravu o Prijedlogu potpore proizvođačima sjemenskog kukuruza zbog otežanih uvjeta poslovanja uzrokovanih ruskom invazijom na Ukrajinu, istaknuvši pri tome kako Republika Hrvatska ima dugu tradiciju u proizvodnji sjemena žitarica, a poglavito u proizvodnji sjemenskog kukuruza, ali se, nažalost, u 2022. godini očekuje pad proizvodnje sjemenskog kukuruza na povijesno najmanje količine, koje nisu dostatne ni za 30 % domaćih potreba za sjemenskim kukuruzom. Za provedbu programa u državnom proračunu osigurano je 7,5 milijuna kuna, pri čemu je maksimalni iznos potpore po hektaru, prema prijedlogu Ministarstva, 5000 kuna, a najviši iznos potpore po korisniku 35.000 eura.

Prijedlog potpore Ministarstva i stanje sjemenske proizvodnje u Hrvatskoj prokomentirali smo s našim sugovornicima, dr. sc. Lukom Andrićem, ZSV-om u trajnom zvanju, potpredsjednikom GSU-a "Hrvatsko sjeme" i pomoćnikom ravnatelja Poljoprivrednog instituta Osijek, te dr. sc. Goranom Jukićem, pomoćnikom ravnateljice i voditeljem Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo pri HAPIH-u.
Ima li Republika Hrvatska dovoljno vlastitog sjemena za proljetnu sjetvu u 2022. godini?
"To pitanje treba razmotriti segmentalno, odnosno prema svakoj od važnijih ratarskih kultura iz jarog programa. Počet ćemo od kukuruza, kao naše najvažnije proljetne kulture. Tu treba naglasiti da je proizvodnja sjemenskog kukuruza već duže u krizi, koja kulminira posljednjih nekoliko godina, a osobito ove godine. Neovisno o dugogodišnjoj tradiciji, poznavanju te složene proizvodnje i raspoloživoj infrastrukturi (kvalitetne proizvodne površine, osposobljeni proizvođači, doradbeni kapaciteti) u posljednjih desetak godina proizvodnja sjemenskog kukuruza u Republici Hrvatskoj pala je za 80 % i sada se kreće na razini od 1200 do 1500 ha, što je tek 25 % naših potreba. Međutim, kao što je poznato, već drugu sezonu zaredom javlja se određeni deficit u opskrbi hibridnim sjemenom kukuruza, kako na hrvatskom tržištu tako i u regiji, pa se nameće potreba stabilizacije i povećanja sjemenske proizvodnje kukuruza kod nas", kaže Luka Andrić i napominje: "Soja je jedina preostala uljarica s organiziranim sjemenarstvom u Republici Hrvatskoj. U prošloj godini proizvodnja sjemenske soje organizirana je na više od 6000 ha s procijenjenim urodom sjemena na razini 19.000 tona, što je više nego dovoljno za domaću proizvodnju, iako se u Republici Hrvatskoj očekuje povećanje sjetve soje, pa se procjenjuje da bi se ukupna redovita i postrna sjetva merkantilne soje kretala na nivou 100.000 ha. Brojne kompanije koje su aktivne na našem tržištu osigurale su dovoljne količine hibridnog sjemena suncokreta. Konkretno, i mi s Poljoprivrednog instituta Osijek, u suradnji s našim inozemnim partnerom, u odnosu prema prošloj sezoni domaćem tržištu ponudili smo dvostruko veću količinu sjemena hibrida suncokreta, što je posebno važno u sezoni kada je prijetio nedostatak sjemena pojedinih jarih kultura. Treba istaknuti da je na tržište plasirana i uobičajena količina sjemena jarog ječma (oko 2000 tona) te da naši proizvođači imaju na raspolaganju i dovoljne količine sjemena lucerne, gdje Poljoprivredni institut Osijek također ima važnu ulogu."

Potencijala ima, ali...

Dr. sc. Goran Jukić pak iznosi kako se, prema podatcima Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), prošle godine sjemenska proizvodnja u Hrvatskoj odvijala na gotovo 19.800 ha, na kojima je bilo zastupljeno 29 različitih biljnih vrsta s ukupno 352 sorte i hibrida, ali napominje: "S ulaskom u Europsku uniju sjemenska proizvodnja u četiri se godine smanjila za 8137 hektara, odnosno 34,22 %, te pada količina certificiranog sjemena, i to za 17.694 tone, što je smanjenje od 23,18 %. Od 2017. do danas dolazi do oporavka sektora, odnosno rasta sjemenske proizvodnje za 4093 hektara (26,07 %) te analogno tome i količine certificiranog sjemena, koje su se približile onima prije ulaska u EU. Konkretno, imamo 704 tone (0,93 %) manje certificiranog sjemena u odnosu prema godini prije ulaska u EU. Nastavak porasta sjemenske proizvodnje u 2021. godini u odnosu prema prethodnoj godini najviše je zabilježen kod ozime pšenice, jarog ječma i soje. Što se proizvodnje sjemena kukuruza tiče, problem je prvenstveno u tome što sijemo velike površine merkantilnim kukuruzom, pa moramo uvoziti 60 % sjemena kukuruza." Dodaje: "Upravo zbog toga, a na temelju činjenica potkrijepljenih neupitnom statistikom, koja potvrđuje velik pad ove visokovrijedne proizvodnje i velik pad certificiranih količina sjemena kukuruza, izuzetno je važno uvođenje dodatne stimulacije upravo za sjemensku proizvodnju kukuruza."

Je li ova potpora Ministarstva za proizvodnju sjemenskog kukuruza stigla prekasno, "kad je već dogorjelo do noktiju", te imamo li potencijala kako sjemensku proizvodnju učiniti samodostatnom?

"Mi iz udruge ‘Hrvatsko sjeme‘ glavni smo zagovornici jačanja, širenja i stabilizacije sjemenske proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Brojni su razlozi takvog promišljanja, a jedan od njih je i lakše prevladavanje kriznih vremena kojih smo svjedoci. Svi naši napori idu upravo u tome smjeru i vrlo često ih komuniciramo s predstavnicima Ministarstva. Međutim, u razdoblju dužem od deset godina sjemenarstvo u Republici Hrvatskoj nije poticano ni jednom konkretnom mjerom ili programom, osim programom na soji, koji je pokriven sa simboličnih 300.000 kuna godišnje", kaže Andrić te dodaje: "Konačno, danas možemo reći da su naši napori donijeli određene pozitivne pomake, pa je uz produženje aktualnog programa Ministarstva na soji pod nazivom ‘Sufinanciranje analize sjemena soje na prisutnost genetski modificiranih organizama (GMO) za razdoblje od 2021. do 2024. godine‘ nedavno završen i natječaj namijenjen isključivo našem sektoru (Natječaj za tip operacije 4.1.1. Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava – ulaganja u sjemensku i rasadničarsku proizvodnju, Podmjera 4.1.). Nadalje je, prema našem zahtjevu, od Ministarstva aktiviran i ovaj posebni program za proizvodnju sjemenskog kukuruza. Sve navedene mjere imaju za cilj osigurati dovoljne količine kvalitetnog sjemena, prioritetno namijenjenog domaćem tržištu, ali i brojnim tržištima u regiji i šire, gdje je sjeme proizvedeno u Republici Hrvatskoj prepoznatljiv brend i važan čimbenik široke proizvodnje. Konačno možemo naglasiti da organizatori sjemenske proizvodnje u Republici Hrvatskoj ulažu velik trud, a s ciljem da sjemensku proizvodnju, zbog svih nabrojenih negativnih utjecaja, zadrže na prijašnjoj razini. Uz promišljenu i efikasnu potporu od Ministarstva, proizvodnju sjemena moguće je dodatno unaprijediti i stabilizirati, što ujedno smatramo najboljim odgovorom na vrlo izazovne okolnosti u kojima smo se našli", kaže Andrić.