Poljoprivrednici su poduzetnici

Predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza Željko Mavrović u razgovoru za naš list objašnjava što je mislio kada je rekao da poljoprivrednici ne smiju bježati od teškog rada i dodatne edukacije.

- Možda su mediji krivo interpretirali dio te moje izjave. Poljoprivreda je jedna od zadnjih branša gdje se fizički radi. Druge su djelatnosti fizički rad uvelike napustile i on je ostao zastupljen jedino u poljoprivredi. Pa se svi onda sažalijevaju nad poljoprivrednikom, kao to je jako teško. Poštujem taj fizički ulog i moram reći da je to nekada jako zahtjevno. Ali ne želim mistificirati tu stvar. I sam sam prošao teške fizičke trenutke da bih ostvario svoj kruh i svoje mjesto pod suncem. Time želim reći da fizički rad nije nikakva kategorija nemogućeg i da je ne treba mistificirati.

* A edukacija?
- Edukacija je važna za ljude koji danas žive na selu, da uče živjeti s novim vremenom. Da nauče donositi nove odluke i mijenjati stvari u hodu, kao i prilagođavati se tržištu jer na drugi način neće biti uspješni ni konkurentni. Danas u Hrvatskoj ljudi koji žive na selu i od poljoprivrede još nisu uhvatili ritam s planetom i svijetom u kojem žive.
* Kakav je bio odjek ove izjave među vašim članstvom?
- O tome nismo razgovarali.
* Kakva bi bila uloga vaše i sličnih udruga u dodatnoj edukaciji poljoprivrednika?
- Hrvatski seljački savez ima zadatak informirati seljaštvo o novim situacijama unutar Ministarstva poljoprivrede, o sveukupnoj poljoprivrednoj djelatnosti, kao i donositi informacije iz svijeta kako se može bolje i uspješnije obavljati poljoprivredna djelatnost. Ali važno je i da se svaki pojedinac kao individua mora naučiti nositi s novim vremenom i prilagođavati se i svaki dan učiti nešto. Ne možemo više živjeti na tradicijama naših djedova jer tako se više ne može zarađivati novac u poljoprivredi.

* Smatrate da su poljoprivrednici zapravo poduzetnici na tržištu?
- Poljoprivredna djelatnost, ako želi biti konkurentna, mora biti posložena poduzetnički i menadžerski. A baviti se poduzetništvom jest rizik, i nije tragedija ako netko u tome ne uspije. Ideš ponovo, ideš raditi nešto drugo.
* Koliko ljudi na selu to shvaćaju?
- Na žalost, prečesto sam tužan jer ljudi potpuno ne razumiju ono o čemu pričam. Ali na meni je da pričam, da se trudim i na tome inzistiram. To je moja životna misija, tako sam je doživio i tako je odrađujem.